Predstavljanje knjige „Otkuda ste, g. Matek“

Nakon ljetošnje promocije u općini Jasenice, otkuda je porijeklom velika većina hrvatskih Mateka i one zagrebačke početkom studenoga, knjiga „Otkuda ste g. Matek?“ bila je tijekom siječnja predstavljena u gradskim knjižnicama u Orahovici i u Virovitici, te u Posjetiteljskom centru Zavičajnog muzeja u Našicama.

Zahvaljujući publicitetu koji su joj dali lokalni mediji, sami nositelji tog prezimena te njihova uža i šira rodbina, knjiga je izazvala poprilično zanimanje. No, uvijek ima onih koji na te prezentacije zbog posla, udaljenosti ili zdravstvenih razloga nisu uspjeli doći pa sam dobio više zamolbi da nakon najave koja je na ovim stranicama bila objavljena uoči zagrebačkog predstavljanja, o knjizi kažem nešto više kako bi se s njom upoznali i oni koji se nisu mogli odazvati, a prate ovaj portal.

Dakle, knjiga je u tvrdom uvezu na A4 formatu, ima 278 stranica od čega su na njih osamdeset tablice s obiteljskim stablima svih četiriju skupina hrvatskih Mateka. Sam tekst bogato je ilustriran preslikama raznih dokumenata, geografskim kartama i fotografijama koje svjedoče o tome gdje su i kako živjeli i s kakvim su se nevoljama suočavali tijekom posljednja tri stoljeća, koliko ih se unatrag moglo pratiti zahvaljujući matičnim knjigama i raznim po arhivima sačuvanim spisima. Život ni jedne od tih skupina nije bio lak: trpjeli su posljedice turske invazije, podnosili napade uskoka i hajduka, tlačenje feudalaca čiji su kmetovi ili podložnici bili, umirali od boleština poput kuge i malarije, ali i od gladi u razdobljima klimatskih poremećaja u razdobljima velikih suša ili mini ledenih doba, a mnoštvo ih je i stradalo i u ratovima u koje su ih slali strani gospodari.

Tekstualni dio, kojem prethodi predgovor kojeg je napisao akademik Pavao Rudan, podijeljen je u šest poglavlja. U prvom je prikazan nastanak prezimena Matek i njegova rasprostranjenost u zemlji i svijetu. U drugom je – s obzirom na gore opisanu potrebu stavljanja obiteljske prošlosti u povijesni i socijalni kontekst prostora i vremena – prikazana povijest jaseničke župe u kojoj su i moji obiteljski korijeni, pri čemu su nešto opširnije obrađeni pojmovi Morlak i Morlakija, već spomenuta razdoblja velikih gladi u Dalmaciji, te razlozi iseljavanja pojedinaca ili cijelih obitelji, zbog čega je u Rovanjskoj, iz koje su potekli, Mateka danas manje nego u npr. u Slavoniji na potezu od Orahovice preko Našica do Osijeka ili u Zagrebu. Ima ih u Zadru, pa u Islamu Latinskom kamo su neki iselili još 1912., u Kastvu, na Rijeci i na više mjesta u Istri, a ima ih i koji su odselili preko oceana – u Kanadu, SAD i Australiju.

U trećem poglavlju prikazana je potraga za rodonačelnikom te skupine Mateka koja se još u 18. stoljeću podijelila u tri grane. Budući da sam o tome ovdje već pisao u siječnju 2017. pod naslovom „Vladimir Matek: O istraživanjima na Tromeđi“ ovdje ću se zaustaviti na podatku da sam ga pronašao u zapisu ninskog biskupa Tome Nekića o krizmi u Jasenicama 1746. godine, kada je sakrament potvrde primila mala Ana, kćer Ante Mateka, od kojeg su potekli svi Mateci iz spomenute tri grane, a kojih je od tada pa do danas bilo, te su i u obiteljska stabla ugrađeni, više od dvije tisuće.

Četvrto poglavlje posvećeno je Matekima iz Bušetine kojih se dio naselio i u Virovitici. Jedna od njihovih obiteljskih priča bila je da su franjevci nekada davno u nekoj zabiti ispod Velebita pokupili dječaka koji se Blaž Matek i onda ga poslali na ispomoć braći u Viroviticu, ali se on nije zaredio nego je zasnovao obitelj, pa bi oni bili njegovi potomci. U njihovu obiteljskom stablu koje sam uspio rekonstruirati do polovice 18. stoljeća (ima i starijih zapisa, ali ih se nije moglo sa sigurnošću povezati s ovima) pronašli smo četiri Blaža, ali kod svakog od njih je bilo i ime oca koji je također živio na tom području, pa je teorija o mogućem srodstvu s podvelebitskim Matecima, barem kad je riječ o razdoblju pokrivenom arhivskim dokumentima, tako pala u vodu. Protiv nje govorio je i podatak da je Mateka na ovom području bilo i prije nego oni su se oni podvelebitski naselili u jaseničkoj župi, kao i činjenica da se to područje nakon odlaska Turaka popunjavalo ponajviše migracijom sa zapada, dijelom i odbjeglim zagorskim kmetovima, pa je Bušetina najistočnije mjesto u Hrvatskoj u kojem se očuvala kajkavština.

Peto poglavlje posvećeno je Matekima iz Hrvatskog zagorja, koji su po broju kroz razne dokumente identificiranih pojedinaca kroz povijest bili možda i najbrojniji, ali ih se danas – jer su zbog bijede i drugih nedaća tek rijetki uspijevali preživjeti – može na prste nabrojiti. Oni su potekli iz župe Zajezda (danas u općini Budinšćina) koja se nalazi na južnim obroncima Ivanščice. Živjeli su na selištu Krapinica koje je pripadalo gotalovečkom posjedu nezajažljivog plemićkog sudca Jurja Petkovića. Kakav je bio najbolje pokazuje u knjizi prikazan dokument koji su 1781. godine ispisali službenici koji su po nalogu carice Marije Terezije na tom području urbarima utvrđivali seljačke obveze prema vlasteli: radne obveze (tlaka) i davanja u naturi kmeta Andreasa Mateka gotovo su prepolovljene. Zanimljivo je da je prezime te obitelji u matičnim knjigama od početka upisivano s kvačicom na „e“ (Maték), koja je refleks staroslavenskog jata, zbog čega se i izgovaralo malo mekše, pa je zvučalo kao Mat(i)jek, tako da u toj skupini uz Mateke danas ima i Matijeka…

I na kraju, u šestom poglavlju, obrađena je daleko najmalobrojnija skupina hrvatskih Mateka, onih iz Prekopakre, koji su pripadnici češke nacionalne manjine. Njihov se rodonačelnik Josef s obitelji – tri sina i zet bili su zidari – tu naselio 1864. kada su se zbog gradnje pruge Barcz – Virovitica – Pakrac – Babina Jaruga ovdje tražili majstori raznih zanata. I njih su kroz proteklih stoljeće i pol sustizale razne nedaće.

Inače, najstariji zapis prezimena Matek na području Hrvatske odnosi se na tri kmeta Jurja Zrinskog u Vivodini na Žumberku, koja je bila dijelom ozaljskog posjeda Zrinskih. U kraljevskom poreznom spisu iz 1598. godine koji se čuva u državnom arhivu u Budimpešti, zapisani su kao Laurentius, Gregorius i Petrus, ali dokumenata kojima bi ih mogli povezati s nekom od današnjih četiriju skupina hrvatskih Mateka nema…

Istraživanje i rad na knjizi trajali su nešto više od osam godina. Pregledao sam nekoliko desetaka tisuća stranica matičnih knjiga i raznih arhivskih dokumenata (Hrvatski državni arhiv u Zagrebu, Državni arhiv u Zadru, Arhiv Zadarske nadbiskupije) te na temelju njih napravio nekoliko tisuća kartica čijim su povezivanjem nastala u knjizi iscrtana obiteljska stabla…

Uz to sam proučio nekoliko stotina knjiga u kojima se možda moglo naći nešto o naseljavanju ili životnim uvjetima na tim područjima, što je dovelo i do toga da sam u knjizi morao ispraviti nekoliko povijesno netočnih tvrdnji koje razni autori nekritično jedni od drugih prepisuju već desetljećima. Prva se odnosi na navodni prvi spomen mjesta Jasenice: u povelji kralja Petra Krešimira IV. iz 1071. godine, koja je i geografski potpuno netočno protumačena, ne spominju se Jasenice, nego Rovanjska, koju su tada zvali Rawna. Druga je netočnost tvrdnja da su Jasenice dobile ime po turskom četovođi (J)Asin-paši koji ih je navodno zauzeo: u zadarskim arhivima postoje zapisi u kojima se Jasenice pod tim imenom spominju i prije dolaska Turaka. Tu bih još istaknuo i spoznaju da je mini ledeno doba koje je počelo u ljeto 1783. i koje je prouzrokovalo više gladnih godina na cijeloj sjevernoj polutki zapravo izazvala eksplozija golemog vulkana Laki na dalekom Islandu.

Na jaseničkom predstavljanju uvodno je o knjizi govorio prof. Tomislav Šarlija, koji je i sam iz Jasenica, i čiji su mi radovi o prometnoj važnosti tog područja u antičko doba, odnosno, u Jasenicama u vrijeme turske i mletačke vlasti bili dragocjena pomoć dok sam pripremao poglavlje o povijesti Jasenica.

Na zagrebačkom su predstavljanju knjige uvodno slovo dale dvije dame: predsjednica našeg Izvršnog odbora Alka Horvat te poznata spisateljica i novinarka Božica Brkan. Ona je na svojim blogovima objavila i dva opširnija prikaza s dosta fotografija, pa ako nekoga zanimaju i druge pojedinosti o tome može ih naći na ovim poveznicama:

Prvi jasenički Mateci stigli su u Orahovicu još prije Prvog svjetskog rata i tu ih je danas više nego u Rovanjskoj iz koje su potekli, pa i ne čudi ako se toliko njihovih potomaka okupilo u orahovičkoj Gradskoj knjižnici na predstavljanju knjige koja govori o njihovim predcima i o razlozima tog iseljavanja

Prvi jasenički Mateci stigli su u Orahovicu još prije Prvog svjetskog rata i tu ih je danas više nego u Rovanjskoj iz koje su potekli, pa i ne čudi ako se toliko njihovih potomaka okupilo u orahovičkoj Gradskoj knjižnici na predstavljanju knjige koja govori o njihovim predcima i o razlozima tog iseljavanja

 

Vladimir Matek

Od 2009. do 2013. bio je hrvatski veleposlanik u Stockholmu, a prije toga pri OESS-u i međunarodnim organizacijama u Beču (2002. – 2008.) te pri Vijeću Europe u Strasbourgu (1996. – 2000.). Prije ulaska u diplomaciju radio je – iako je diplomirao medicinu - kao vanjskopolitički novinar u „Večernjem listu“, a bio je i dopisnik „Vjesnika“ iz Pariza. Od umirovljenja potkraj 2013. godine istražuje obiteljsku povijest.

Možda vam se svidi

Komentirajte!

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.