Izvori za proučavanje rodoslovlja u Nadbiskupijskom arhivu

U četvrtak, 13. listopada 2011. u 17 sati održana je tribina Hrvatskoga rodoslovnog društva “Pavao Ritter Vitezović” na kojoj je sudjelovao g. Stjepan Razum, ravnatelj Nadbiskupijskog arhiva u Zagrebu, s temom "Izvori za proučavanje rodoslovlja u Nadbiskupijskom arhivu u Zagrebu". Za čitatelje našeg portala, g. Razum je svoje predavanje pretočio u ovaj članak.

Stvaratelji gradiva Nadbiskupijskoga arhiva

U Nadbiskupijskom arhivu u Zagrebu čuva se gradivo koje je nastalo djelovanjem pojedinih ustanova Zagrebačke nadbiskupije, ponajprije samih zagrebačkih biskupa i nadbiskupa te središnje upravne ustanove, a to je Nadbiskupski duhovni stol, zatim drugih ustanova kao što su: Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište, pojedini crkveni kotarevi (dekanati), pojedine župe itd.

Skupine gradiva korisne za proučavanje rodoslovlja

U raznim arhivskim cjelinama i skupinama mogu se naći korisni izvori za sastavljanje rodoslovlja pojedinih obitelji i rodova. Recimo, kod sklapanja ženidbe između dvoje srodnika, bilo je potrebno dobiti oprost za takvu ženidbu od Nadbiskupskoga duhovnog stola, a uz molbu za dobivanje oprosta trebalo je sastaviti rodoslovlje dvoje mladenaca da se zorno vidi u kakvom su srodstvu. Takvih molbi ima u arhivskoj cjelini Nadbiskupskoga duhovnog stola. No, za sustavno istraživanje rodoslovlja pojedinih obitelji, treba sustavno proučiti gradivo koje obiluje rodoslovnim podatcima. Ima više arhivskih cjelina koje su u tom smislu vrlo izdašne.

Ako u istraživanju idemo od sadašnjega vremena pa unazad, prvorazredni izvor za sastavljanje rodoslovlja su matice obitelji (status animarum, stališ duša, dušnik, staležnik). Taj nas izvor vodi do posljednjega desetljeća 18. stoljeća. Naime, na području Zagrebačke nadbiskupije, staležnici se vode od oko 1790. godine. Za isto razdoblje nezaobilazni izvor su matice krštenih, vjenčanih i umrlih. Dakle, dvostoljetno razdoblje 19. i 20. stoljeća pokriveno je u našim rodoslovnim istraživanjima s ta dva vrijedna izvora: matice obitelji te matice krštenih, vjenčanih i umrlih.

Za pojedina desetljeća 19. i 20. stoljeća mogu nam u istraživanju pomoći parice matičnih knjiga koje čuvamo također u Nadbiskupijskom arhivu. Parice za 19. i prvu polovicu 20. stoljeća su redovito dostupne, a one koje se sustavno prikupljaju od 1946. godine, još su uvijek u upravnoj upotrebi.

Za prethodno razdoblje moramo se zadovoljiti samo s maticama krštenih, vjenčanih i umrlih, i to redovito, brojeći unazad, do oko 1680. godine. Naime, od tada se u Zagrebačkoj nadbiskupiji redovito vode matične knjige. Nemamo te povijesne sreće da bismo imali starijih matica, kao što to imaju Hrvati dalmatinskih biskupija, gdje se ponegdje čuvaju matice i od sredine 16. stoljeća, dakle i po 150 godina starije, nego li ovdje u sjevernoj Hrvatskoj.

Dakle, od kraja 17. stoljeća pa do početka 21. stoljeća možemo na temelju sačuvanih matica cjelovito sastaviti rodoslovlja bilo koje obitelji s područja nekadašnje velike Zagrebačke nadbiskupije. Naravno, ako se ne radi o ponekoj župi čije su matice nepovratno stradale. A ima i takvih slučajeva!

Koji nam izvori preostaju nakon iscrpljivanja matičnih knjiga, tj. za razdoblje starije od 1680. godine. U Nadbiskupijskom arhivu čuvaju se zapisnici kanonskih pohoda pojedinim župama Zagrebačke (nad)biskupije. Najstariji zapisnici potječu iz 1622. godine. Dakle, radi se o novih 60 godina, tako da, ako imamo sreće, možemo ustanoviti još dva naraštaja unazad.

Naime, u tim zapisnicima (ali ne svim, već samo onim temeljnim ili opširnijim) postoji popis svih kućedomaćina na području pojedine župe. Ne radi se, dakle, o popisu svih župljana, već o popisu samo kućedomaćina. Uz taj popis postoji još jedan ili čak više popisa dužnika koji su posuđivali novac ili tvari od imovine pojedinih crkava i kapela, kao i popis župnikovih podanika. U tim popisima mogu se naći imena koja će upotpuniti naše rodoslovlje.

Za isto, pa onda i za starije razdoblje, dakle za 17., 16. i dijelom 15. stoljeće, čuvaju se tzv. desetinski popisi. No, ne radi se o cijeloj nadbiskupiji, jer je područje nadbiskupije tijekom stotinu i više godina bilo zaposjednuto stranom turskom silom, pa u to vrijeme (16. i 17. st.) na tom području nije postojala redovita crkvena uprava. Radi se o onim područjima na kojima je, dijelom zagrebački biskup, a dijelom Zagrebački kaptol imao pravo pobirati desetinu. Stoga se ti desetinski popisi čuvaju bilo u Desetinskim spisima Zagrebačke biskupije, bilo u Starim kaptolskim spisima.

Kad je riječ o običnim pučanima, s tim desetinskim popisima iscrpljujemo mogućnost rodoslovnih istraživanja i nadogradnje još kojega starijega naraštaja. Za proučavanje plemićkih rodoslovlja postoji još mogućnost crpljenja novih podataka među spisima Vjerodostojnog mjesta Zagrebačkoga kaptola, kao i Čazmanskoga kaptola.

Pregled arhivskih cjelina, po starosti

Počevši od srednjovjekovnoga razdoblja pa do dana današnjega izvore za proučavanje i sastavljanje rodoslovlja pojedinih obitelji možemo naći u sljedećim arhivskim cjelinama:

1. SKZ/PKZ, Vjerodostojno mjesto I., 1275.-1850.
2. SKZ/PKZ, Vjerodostojno mjesto II., 1209.-1850.
3. ZKČ, Vjerodostojno mjesto, 1526.-1850. Potrebno je znati latinski jezik, ali i poznavati stare rukopise (paleografiju).
4. SKZ/PKZ, Stari kaptolski spisi (Acta Capituli antiqua), 1181.-1700.
5. Desetina Zagrebačke biskupije (Acta decimalia), 1256.-1849.

   Popisi kućedomaćina sastavljeni su dijelom u latinskoj, a dijelom u hrvatskoj inačici. Uz malo vježbe mogu ih čitati i oni koji nisu vični latinskom jeziku.

6. Zapisnici kanonskih pohoda Zagrebačke nad/biskupije (Visitationes canonicae), 1622.

   Potrebno je poznavati način tadašnjega pisanja, te se uz malo dodatnoga truda mogu čitati popisi kućedomaćina i popisi dužnika.

7. Župni arhivi: Brckovljani. Breznički Hum. Ciglena. Čazma. Dubrava kraj Čazme. Glogovnica. Gornja Rijeka. Gornja Stubica. Jastrebarsko. Kašina. Konjščina. Kostel. Kravarsko. Križevci Sv. Ana. Lobor. Lovrečka Varoš. Luka. Mače. Marija Bistrica. Moravče. Nevinac. Oborovo. Odra. Oštrc. Petrinja. Pisarovinska Jamnica. Plešivica. Pribić. Pušća. Samobor. Slavetić. Sveta Marija pod Okićem. Sveti Martin pod Okićem. Sveti Petar Orehovec. Ščitarjevo. Šišinec. Velika Gorica Navještenje BDM. Vrbovec. Vrhovac. Vrtlinska. Vugrovec. Vukovina. Zajezda. Zlatar. Žumberak. Zagreb Dolac Sveta Marija. Zagreb Gornji grad Sv. Marko Ev. Zagreb Granešina. Zagreb Nova Ves Sv. Ivan Krstitelj. Zagreb Sveta Klara. Zagreb Šestine. Zagreb Vinogradska Srce Isusovo.

   Matične knjige: matice krštenih, vjenčanih i umrlih, te matice obitelji (status animarum, stališ duša, dušnik, staležnik), čuvaju se unutar župnih arhiva, a ne zasebno kao posebna zbirka, kao u Hrvatskom državnom arhivu.

   U Nadbiskupijskom arhivu čuvaju se dijelovi i nekih drugih župnih arhiva, ali bez matičnih knjiga. S vremenom će u Nadbiskupijski arhiv prispjeti i drugi župni arhivi Zagrebačke nadbiskupije.

   Samo neki od navedenih župnih arhiva u sastavu Nadbiskupijskoga arhiva čuvaju sve ili gotovo sve svoje starije matične knjige. Za većinu župa matične knjige se nalaze, djelomično u Hrvatskom državnom arhivu, u drugim državnim arhivima i u matičnim uredima, a tek po koji primjerak u Nadbiskupijskom arhivu. No, u Nadbiskupijskom arhivu čuva se većina matica obitelji navedenih župa.

8. Zbirka parica matičnih knjiga krštenih vjenčanih i umrlih svih župa (1826.-1830.), parica međimurskih župa (1895.-1918./1921.) te parica nekih župa za vrijeme II. svjetskoga rata (1931./1941.-1945.).

   U Nadbiskupijskom arhivu u Zagrebu sačuvan je samo dio parica matičnih knjiga iz 19. i 20. stoljeća. Djelomična sačuvanost odnosi se i na vrijeme i na područje.

9. NDS, Matični ured (Parice matičnih knjiga), 1946.-

   Parice matičnih knjiga redovito pristižu u matični ured Nadbiskupskoga duhovnoga stola od 1946. godine. One su još uvijek u upravnoj uporabi. Može ih se koristiti samo s dopuštenjem samoga Nadbiskupskoga duhovnoga stola.

Zaključak

Devet navedenih arhivskih cjelina (odnosno, mnogo više cjelina, jer je svaki župni arhiv cjelina za sebe) nezaobilazni su izvori za proučavanje rodoslovlja pojedinih obitelji s područja nekadašnje velike Zagrebačke nadbiskupije, a to znači za veliki dio kontinentalne Hrvatske.

Te su arhivske cjeline nadopunjavajuće s onima koje se čuvaju u državnim arhivima, ponajprije u Hrvatskom državnom arhivu (zbirka matičnih knjiga, te desetinski popisi), te u Državnim arhivima u Karlovcu, Sisku, Varaždinu, Bjelovaru, zatim u Štrigovi (za Međimurje), u Virovitici, Slavonskom Brodu i Osijeku.

Mnoge župe Zagrebačke nadbiskupije, a danas još Varaždinske, Požeške, Sisačke i Bjelovarsko-križevačke biskupije, svoje arhive čuvaju u svome vlastitom sjedištu pa je potrebno računati i na njihovo gradivo.

Rodoslovno istraživanje može biti potpuno tek onda kada su istraženi svi izvori i sve arhivske cjeline koje za pojedino područje i pojedine obitelji mogu dati korisne podatke.

Fotografije: Ivanka Rebrović