Film "Maratonci trče počasni krug" srpska je crnohumorna tragikomedija iz 1982. koju je režirao Slobodan Šijan prema scenariju Dušana Kovačevića. Ovaj je film idealan je za ilustraciju priče o bogatstvu riječi u srpskom jeziku u području rodoslovlja.
U toj urnebesnoj crnoj komediji smještenoj u tridesete godine 20. stoljeća na samom početku upoznajemo 5 generacija pogrebničke obitelji Topalović:
- najmlađi je član Mirko Topalović (glumi ga Bogdan Diklić),
- njegov otac je Laki Topalović (maestralna uloga Danila Stojkovića),
- Lakijev otac je Milutin (Pavle Vujisić),
- Milutinov otac je Aksentije (Mija Aleksić),
- njegovi je, pak otac Maksimilijan Topalović (Mića Tomić),
- najstariji član obitelji je 120-godišnji Pantelija, koji umire na početku filma (uz legendarni citat – "njegov poslednji prijatelj umro je krajem prošloga veka"),
Šest generacija jedne obitelji – to bi značilo da je Pantelija bio Mirkov praprapradjed - ili jednostavnije – navrndeda. Da je Mirko imao sina, umjesto da mali polomi jezik dozivajući prapraprapradjeda - dozvao bi kurđela.
I tako po jedna riječ za čak 16 generacija!
| Po muškoj liniji:
|
Po ženskoj liniji: |
|
|
Znamo li kako po tom pitanju stoje Hrvati? Osim prefiksa pra-, imamo li kakve zvučnije nazive?
Ovo je zanimljivo i zgodno ili bolje rečeno vickasto štivo, i to u stilu sterijanske humornosti u njih!?
Jednom davno razmišljah gdje, kada i kako bi u nas trebali prekinuti nizove uporabe pra i neki predak? Tada mi se činilo da bi nakon određenog naraštaja trebalo s nizom pra nastaviti, ali na drugoj to jest. novoj riječi: sin, otac, djed, pradjed, prapradjed, pa didak, pradidak, prapradidak, te predak, prapredak, praprapredak i tome slično! No, tu se onda javlja problem kako rješavati ona u nas dobro riješena usporedna nazivlja kao što su: stric, prastric, praprastric i drugi srodnici (ujak, tetak, bratić)?
Krenuti kao u Srba s nečim što nema nikakve veze ni s njihovim jezikom već od pete generacije te na 14. mjestu doći do, ne daj Bože, riječi kurajber – zaista bi bilo prestrašno!? U svakom slučaju je bolje da se u nas Hrvata niz nastavi uporabom rječce pra ili iskoristi anglosaksonski prijevod, jer se u njih nalazi nekoliko zanimljivih nazivlja!? Vrlo agilne rodoslovce u Sloveniji bi također bilo zanimljivo saslušati!
Tema je prihvatljiva za novu debatu na našem portalu http://www.rodoslovlje.hr! Počujmo se!
kao prvo, oprostite na mom hrvatskom, jer zivim od rodjenja u Njemackoj. U njemackom postoji pojam Großonkel (pra-stric, pra-tetak ili pra-ujak), kao Großtante (pra-strina, pra-tetka ili praujna), koja oznacuje kao rijec Großvater (otac od roditelja) srodstvo sa jednim od roditelja.
Isto tako rodjaci dobiju prefix Groß (=velik), tako da Großcousin bi znacio pra-rodjak.
po mom misljenju, ne bi bilo lose – bar u svrhe rodoslovlja – uvesti u hrvatski jezik nove nazive za bolje diferenciranje rodbisnkih veza.
Ima jos nesto interesantno sto sam skoro nasao,a to je da postoje nazivi za jos neke pretke i to: “kursula”,izmedju “kurlebala” i “sukurdova”,i “sivi hromi vuk” i “sunce”,poslije “belog orla”. znaci 19 generacija.