Plemićki grb obitelji Rajčić iz Poljica; uočiti polumjesece (mladi mjesec), stari hrvatski simbol koji se redovno javlja na srednjovjekovnim stećima Nevesta, Unešića i Koprne. U doba sukoba s Turcima Poljičani su odbacili prastari grb sa mladim mjesecom i zvijezdom Danicom te su preuzeli lik svetog Jurja koji ubija zmaja kao simbol Poljica.
Jesu li i moji preci bili „plemići“?
Moje osobno istraživanje antroponimije Nevesta i Cere, temeljno na relativno skromnim izvorima a dijelom i na usmenoj predaji, ukazuje da se ne može svako prezime toga kraja okarakterizirati kao "staro hrvatsko". Dobar dio stanovništva je manje-više vlaškog (starosjedilačkog, došljačkog), dijelom čak i orijentalnog podrijetla. Nesumljivo da bi to moglo izazvati ljutnju i bijes kod lokalnih intelektualaca i dežurnih domoljuba, jer zacijelo kvari njihovu romantičnu sliku o hrvatstvu toga kraja uokvirenu "genima kamenim" i "stoljećima sedmim". No, nepobitna je činjenica da su sve moderne nacije, pa tako i hrvatska, nastale mahom nacionalnim buđenjima u 19. stoljeću na raznim osnovama (jezik, religija, interesi, geografski faktori itd.).
Prema tome, nisu nacije ni rodovski konglomerati, ni ratničke grupe ili genetički srodnici, već su u prvome redu interesne, kulturne i političke zajednice. One mogu nositi ime npr. ratničkih grupa (kao što je slučaj s Hrvatima) ali ne postoji genetički homogen nacionalni entitet na kugli zemaljskoj (čak su Islanđani po očevima ~50% Germani, ~30% Kelti i ~20% Slaveni!). Miješanje genetike i fenotipskih markera s vrijednosnim i političkim kategorijama (kako su to pokušavali njemački nacionalni-socijalisti, tj. nacisti i njihovi sljedbenici) jest u suprotnosti s temeljnim, danas općevažećim, načelom o jednakosti svih ljudi. Što ćemo, dakle, reći? Uzimajte "gene kamene" s rezervom (cum grano salis) i ne opterećujte se "Vlasima". Imenica "Vlah" (talijanski "Morlacco", Morlak, Murlak) ionako označava geografsko podrijetlo (ljude iz zaleđa; provincije), a ne nacionalno ili vrijednosno obilježje. Zato nam ostaje za nadati se kako te i slične kategorizacije u nadolazećim generacijama kvalitetno obrazovanih mlađih naraštaja neće imati vrijednosni karakter.
S druge strane legitimno je i hvale vrijedno istraživati vlastito korijenje. Pri tome je sasvim u redu ako je dotičnoj osobi glavna motivacija pitanje jesu li davni preci bili "plemići"(ili možda "pravi" Hrvati). Posebno ako se istraživano prezime poklapa s prezimenom kakve poznate starohrvatske velikaške obitelji ili roda. A takvih je dosta, npr. Budišići (Šubići), Jurjevići ili Rajčići iz Nevesta i Cere. Odgovor na ta i slična pitanja ćete dobiti ako uspijete pronaći povijesne dokumente koji potvrđuju (ili osporavaju) da su Vam preci bili "didići", tj. potomci originalnih Hrvata (kao socijalne grupe!). No, to se ne smije miješati s konceptom moderne nacije, niti s bilo kojim vrijednosnim sustavom, kako je već gore objašnjeno.
Razmatranje prezimena Rajčić iz Nevesta (vidi sliku dolje) ili Unešića može najbolje ilustrirati gornju diskusiju. Naime, kako je poznato iz opće povijesti, hrvatsko-ugarski kralj Ljudevit Anžuvinski porazio je Mlečane i Zadarskim mirom (1358.) ih prislio da se još jednom odreknu Dalmacije. Na prostor oko i iza planine Mosora poslao je hrvatskog plemića Jurja Rajčića koji je imao upravljati Poljicima i zastupati njihove interese u sukobu sa Splitom. Zbog toga je za sve katoličke dalmatinske Rajčiće interesantno pitanje: radi li se o mome davnome pretku?
S jezične točke gledišta, prezime Rajčić može se izvući iz starog hrvatskog muškog imena Raič. Prezime Rajčić javlja se i u srpskom narodnom korpusu (vjerojatno kao izvedenica od imena Rajko/Rajče). S druge strane, prezime Raič je, izgleda, ekskluzivno hrvatsko, i vrlo je rašireno u Bosni i Hercegovini a njegove varijacije su Raić/Rajić/Raičević/Rajčević/Rajčić. Tako npr. Rajčevići iz Pribuda (Crivac) su podrijetlom iz Hercegovine a danas svoje prezime pišu Raić dok u Sratoku nalazimo Juru Rajčevića 1709. godine.
Slika 1: Rajčići u Nevestu. Isječak karte s Google Eartha s nazivima zaselaka Nevesta koji je priredio Branko Ivančević (2010.) s avionskom snimkom Rajčića (Mirko Matijaš, 2003.)
Prezime Rajčić u usmenoj predaji Nevesta i u mletačkom katastru iz 1709.
Prvi za sada poznati pisani dokument sa spomenom Rajčića iz Nevesta je Knjiga krštenih fra. Bonaventure Biloglava, župnika župe Zmina od 1679. do 1686. god. Tako 1680. susrećemo Ivana, Nikolu, Petra, Šimuna, Andriju i Lovru Rajčića, te dvije žene Lucu i Vidoslavu Rajčić. Fra Biloglav je pastorizirao narod Zagore koji je ostao na ognjištima u nesigurnim vremenima između Kandijskog (1645. -1669.) i do početka Morejskog rata (1684.). Početkom Morejskoga rata, Filip i Marko Sunara/Sunarić iz Nevesta evakuiraju veći dio stanovništva Nevesta, Unešića, Utora i šire okolice na slobodni teritorij pod mletačkom upravom. Obitelji se u izbjeglištvu svrstavaju pod 'bandire' (zastave) koje vodi kapitan ili harambaša. Tako pod zastavom kapitana Filipa Sunare čija je družina bila smještena prvo u Crnici a zatim u Skradinu 1684. susrećemo Juru Rajčića (Zorzi Rajcich/Raycich) s cijelom obitelj koja broji 8 muških i 5 ženkih članova. U Skradinu 1684. god bila je smještena i grupa pod zastavom Mije Stipčevića-Perajice u čijem je sastavu bio i Mate Rajčić (Mattio Raicich; podaci o brojnosti porodice nisu na žalost poznati).
Iz ovih pouzdanih podataka možemo zaključiti kako su obitelji Jure i Mate Rajčića zacijelo živjeli u Nevestu [ili Unešiću] ili bližoj okolici za turske vlasti. No pitanje je kako i kada su došli u Nevest [ili Unešić]? Jesu li bili starosjedioci? Imamo prijevod turskog deftera iz 1528. za Nevest i Čeru (prvi pisani spomen današnje Cere!) ali na žalost u tome (kao i u svim ostalim turskim) dokumentima se navode imena glava obitelji (i eventualno imena njihovih očeva) ali ne i imena rodova. Druga je mogućnost da su bili starosjedioci sela pod jursidikcijom hrvatskoga Bana (Visoka, Vinovo [Patremis, Marčele]). Kako nema spomena te obitelji u šibenskim i trogirskim ispravama prije 1521. (kada je Nevest prešao pod tursku vlast) onda možemo pozdano tvrditi kako je taj rod naseljen u Nevest i Unešić za turske vladavine i to kao turski podanici. Znamo da je postojalo dosta obitelji koji se jednostavno zvale "Pragustin" – a to su obitelji iz okolice Makarske. Ako su se tu doseljavali ljudi iz okolice Makarske, zašto ne bi i iz Poljica? U tome bi kontekstu bilo posebno interesantno ispitati podrijetlo obitelji Ivanišević iz Unešića kao i Poljičaka iz Mravnice kod Perkovića. Isto tako je zanimljivo kako je crkva Sv. Petra u Unešiću za turske vladavine postala crkva Sv. Jure (zaštitnika Poljica); a Sv. Petar se iz Unešića „preselio“ u Nevest (današnja crkva). Ima li to veze s doseljavanjem novoga stanovništva, posebno iz Poljica? S druge strane, ne smijemo zaboraviti da su Bosna i Hercegovina bile tradicionalni rezervoar novoga stanovništva koje je još od pretpovijesti u valovima napučivalo područje današnje Dalmacije.
Bilo kako bilo, sljedeći dokument u kojem susrećemo Rajčiće – rasute po Zagori u velikom broju – jest Zemljišnik šibenskog dijela Zagore iz 1709. godine. To je dragocjeni izvor podataka o brojnosti roda Rajčića toga vremena. Tako u Marčelama (danas područje u Vinovu između Tomića i Delaša) nalazimo obitelji Jakova i Ilije Rajčića; u Partemisu (Vinovo Donje ili dio Unešića) imamo obitelji Grge, Mije i Ivana Rajčića; u Nevestu susrećemo obitelji Mate Rajčića pok. Mate (vjerojatno glavara neveških Rajčića u izbjeglištvu 1684. ) i Ilije Rajčića pok. Ivana (koji je imao posjeda u Bračeviću i Ogorju skupa sa Antom, Ivanom, Lovrom, Grgom [pok. Petra] i Jakovom Rajčića). Jure Rajčić, čija nam je obitelj poznata iz izbjeglištva 1684. u Skradinu, ima posjede u Unešiću, Ogorju i Sratoku (danas Bogdanovići; tamo se piše kao 'Jure Rajčević'). U Raduniću nalazimo sljedeće posjednike 1709. godine: Grgo Rajčić i Ivan Rajčić/Rajčević iz Unešića, Mate i Božo (sin Mate) Rajčić iz Nevesta. U Korušicama (rodnom mjestu Ante Topića-Mimare) susrećemo „bandiru Rajčić“ a u Ramljanima nalazimo Antu Rajčića iz Ogorja kao "pukovnika", dok je na popisu posjednika u selu Radošiću označen kao "kapitan". U Radošiću 1709. godine susrećemo još i Ivana Rajčića sa sinom Markom. U knjizi Ivankovića i Keruma "Hrvatski rodovi općine Muć" navodi se kako je Božo Rajčić sa svjim ljudima 1698. godine iz Glamoča stigao u Bitelić dok se 1699. u Rakićanima pokraj Trilja, nalazi i četveročlana obitelj Ilije Rajčića pok. Marka iz Rakitnog (Hercegovina). Kako dakle vidimo u popisima glavara zagorskih obitelji iz 1709., jedna te ista osoba se na različitim mjestima piše i kao Rajčić i kao Rajčević (Ivan i Jure iz Unešića).
Gdje su današnji Rajčići i kakva je njihova veza s Pavićima, Ugrinima i Ugrinovićima? U drugom dijelu eseja pročitajte odakle su dalmatinski Rajčići.
Izvori građe:
- Karlo Kosor: Drniška krajina za turskoga vladanja, Kačić, XI. (str. 125-182), Split, 1979..
- Vicko Kapitanović: Nevest, Župski ured u Nevestu, 1992.
- Jakov Grbeša: Unešić i okolica kroz tisućljeća, Poglavarstvo općine Unešić, 1997.
- Krešimir Kužić: Povijest Dalmatinske zagore, Književni krug Split, 1997.
- Ivan Ugrin: Alfons Pavić – Prinosi povijesti Poljica, Slododna Dalmacija od 4.9.2004.
- Ante Ivanković i Jure Kerum: Hrvatski rodovi općine Muć', Split, 2007.
Mogu samo pridodat , da upućujem veliku pohvalu autoru i sa nestrpljenjem očekujem drugi dio.
Odlično napravljena stranica! Saznala sam puno novih informacija o mjestu iz kojega potječem i koje mi je u srcu.
Gospodine Budisa:
Lijepo ste uredili ovu stranicu, ali ipak mislim da nesto fali, naime Ja sam Rajcic, ali iz sela Radosica u zaledju Kastela i tu se ne spominje selo Radosic, pak ako imate nesto o tome reci bit cu Vam zahvalan.
Uz srdacan, Petar Rajcic, Rosario Argentina
Poštovani gospodine Rajčiću,
Radošić je dvaput spomenut u gornjem tekstu. Dvije obitelji Rajčića su imale posjede u Radošiću (1709. ili 1711.). To su obitelji kapitana/harambaše/pukovnika Ante Rajčića iz Ogorja (pod čijim zapovjedništvom je vjerojatno i bila ‘bandira Rajčić’ u koja se spominje u Korušicama) kao i obitelji Ivana Rajčića i njegova sina Marka (vjerojantno iz Nevesta ili Unešića). Koliko je meni poznato, u današnjem Ogorju nemamo starine roda Rajčića. Zato, ukoliko su Vam korijeni iz Radošića – među ljudima iz te dvije porodice su vjerojatno bili i Vaši preci.
Dok za Rajčiće iz Radošića (tj. Vaše pretke) možemo sa dosta sigurnosti reći kako su vjerojatno iz Nevesta, Vinova ili Unešića, još uvijek ne znamo odakle su zapravo ti ‘iskonski’ Rajčići. Možemo spekulirati kako su doselili iz Bosne i Hercegovine (npr. harambaša Božo Rajčić i njegova družina iz Glamoča 1698.) ili su u kakvoj vezi sa poljičkim Rajčićima (nedostaju dokumentirani dokazi) ili su možda starosjedici šireg područja današnjih sela Nevesta, Vinova ili Unešića (ili nestalih naselja toga područja: Kosevića sa Dobrečićma i Partemićima, Marčelama …)
Za „starosjedilačku hipotezu” zanimljiv je trag činjenica kako imamo i alternativno pisanje toga prezimena i to kao Rajčević/Rajković. Tragove toga prezimena nalazimo Zagori prije turske okupacije npr. 1452. Bratušin Rajković živi u Dobrečiću (danas Planjane Donje i mali dio Unešića). Nekako u isto vrijeme (1458.) nalazimo u blizini i Ivana Grbešića (Kosević) – danas je to rod Grbeša iz Vinova Donjeg (starinom Partemić) i Unešića. U popisu turskih podanika Zagore koji plaćaju senjskim Uskocima ‘zaštitu’ iz 1579. susrećemo i Vukamana Rajčevića iz Sitnoga.
Moramo imati u vidu kako u Dalmaciji nije bilo klasničnog kmetstva, već su se slobodni seljaci/koloni/težaci (ili „najmenici“ kako se to kaže u lokalnom dijalektu) sa svojim porodicama „išli u najam“ tj. selili sa jedno na drugo “selište” ili “seline” (to su vrlo česti toponimi u krajoliku Zagore). Slično je bilo i pod turskom vlašću: podanici/”raja” nije bila vezana za feudalnog gospodara, mogli su -kad god im se ukaže prilika – promjeniti “selište” i gospodara. Sličnu dinamiku su imala i naselja: stara su nestajala a nova nastajala; dok su se naselja sa starijim imenima (Sitno, Nevest) zacjelo drugačije prostirala u kasnom srednjem vijeku ili za turske vlasti negoli ova današnja.
Zato je teško i nezahvalno u tome kaosu ekstrahirati precizne informacije o bilo kojemu rodu toga vremena. Moje sadašnje osobno mišljenje jest da su Rajčići Nevesta ,Vinova i Unešića starosjedioci koji su za turske vladavine postali moćni rod/klan koji se poslije osobođenja proširio po cijeloj Zagori sve do otoka.
Lijep pozdrav,
Nediljko Budiša
E recite mi da li imate neki podatak za rajcice u Pozarevcu, Ili selu Bradarac odakle mi je otac ? Hvala