Vijesti iz susjedstva: izložba rodoslova u BiH

U povodu 12. prosinca – Dana arhiva BiH, Arhiv Tuzlanskog kantona upriličio je dvije značajne manifestacije: okrugli stol pod nazivom “Genealoška baština – sehara naše prošlosti” i izložbu rodoslovlja “Naši korijeni”, autora Raifa Čehajića, urednika portala rodoslov.ba.

Uz izložbu rodoslova održan i okrugli stol o rodoslovnoj baštini

U uvodu u temu okruglog stola dr. Izet Šabotić, direktor Arhiva Tuzlanskog kantona kazao je da nijednu ozbiljniju temu koja je vezana za opću, nacionalnu, ili pak zavičajnu historiju nije moguće razmatrati bez rodoslovnih izvora – izvora koji predstavljaju dokumente od izuzetnog povijesnog značaja. Iako je riječ o važnim izvorima, u Bosni i Hercegovini za njih baš i nema pretjeranog sluha, odnosno ne pridaje im se dovoljno pažnje, iako to zaslužuju. Istovremeno, dr. Šabotić kaže da se u posljednje vrijeme pojavljuje određeni broj ljudi koji bi dali svoj doprinos rodoslovlju, ali im prepreku predstavljaju brojni problemi. ˝Jedan od njih je upravo nedostatak činjenica, i to je bio razlog da mi pokrenemo aktivnosti koje su na kraju rezultirale i ovim okruglim stolom. Cilj nam je ukazati na važnost rodoslovlja, ali i davanje poticaja ljudima, a kako bi se ta naša rodoslovna prošlost što bolje i detaljnije istraživala", kaže Šabotić.

Izučavanje prošlosti bez poznavanja rodoslova tih vladarskih porodica Šabotić ocjenjuje kao nepotpuno istraživanje, koje na koncu ne može biti relevantno. ˝Iz tog razloga ovo je zaista važan segment sagledavanja naše prošlosti. Upravo zbog toga se genealogoja danas smatra jednom od najznačajnijih pomoćnih historijskih nauka. Moram reći i da mi nemamo izgrađen odnos da te izvore čuvamo. Imali smo niz pogrešnih percepcija, barem kada je odnos prema tim izvorima u pitanju. Iz tog razloga mi imamo manjkavost historijskih izvora koji se danas nalaze u institucijama u kojima trebaju, odnosno arhivima˝, dodaje Šabotić.

O izvorima za istraživanje rodoslovlja Bošnjaka u sjeveroistočnoj Bosni govorio je mr. Rusmir Djedović iz Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, kazavši da je na ovom području vrlo malo istraženo područje rodoslovlja, navodeći pozitivan primjer Gračanice. Mada je na tisuće pa i više prezimena u sva tri naroda, istraženo je – po njegovom saznanju – tek nekoliko desetaka. Spominjući izvore istraživanja kazao je da je to najčešće predaja koja se čuva u pojedinim obiteljima, ali je kod Bošnjaka i predaja slabo očuvana. Djedović je kazao da iz osmanskog razdoblja istraživači najčešće koriste deftere, u kojima su se vodili poreski obveznici, jer u to doba nisu postojale matične knjige. Sidžili iz tog razdoblja rijetko su očuvani – ni cijelih jedan posto – a berati i fermani u obiteljima još i manje. Najozbiljniji izvori za proučavanje rodoslovlja su, po njemu, oni iz austrougarskog perioda, naglašavajući posebno važnost gruntovnih knjiga iz 1885. godine i popis stanovništva iz toga razdoblja. Naglasio je da je austrougarska vlast u BiH uvela i obaveznost prezimena, pa čak oko 99 posto današnjih prezimena potječe iz tog razdoblja. Kada je riječ o izvorima Islamske zajednice u BiH, Djedović ističe da su najznačajnije domovnice naročito one iz 1928. godine kada je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS) zakonski obavezala ovu zajednicu da redovno vodi matične knjige. Od ostalih izvora koji se koriste za istraživanje u genealogiji spomenuo je arhivske i obiteljske dokumente, a potom ukazao na obaveznost i važnost terenskog rada pri istraživanju.

Publist Raif Čehajić govorio je o značaju istraživanja u genealogiji, kazavši da u malom narodima ova istraživanja imaju važan narodoslovni značaj, jer prezime čovjeka veže za obitelj, a jezik za narod kojem pripada. Ukazao je potom na činjenicu da je značaj i uloga genealogije mnogo ozbiljnije shvaćena u sjednim državama nego u BiH, gdje ovo područje nije institucionalno uređeno te da se osim arhiva, gdje postoje formirani dosta siromašni obiteljski i osobni fondovi, u nekoliko pojedinačnih slučajeva sveučilišni profesori istraživali nastanak i porijeklo pojedinih obitelji, a da je desetak porodica od nedavno osnovalo svoja udruženja i pokrenulo više internetskih porodičnih portala. Za sada se istraživanje rodoslovlja bazira na radu malih grupa entuzijasta, koji su prepušteni sami sebi, bez ikakve podrške države. Zbog svega toga, kakao je kazao, prije četiri godine pokrenuo je internetski portal Rodoslov.ba koji se bavi istraživanjem porodičnih korijena i kojim želi animirati mnoge građane da istražuju svoje korijene. Sumirajući rezultate koje je postigao Rodoslov.ba, Raif Čehajić istakao je dnevnu vrlo dobru posjećenost portala, zatim dvije objavljene knjige iz geneaologije (“Čitanje porodičnog stabla” i “Naši korijeni: od rodonačelnika do savremenika”), radionicu o istraživanju, održanu u Travniku, i izložbu rodoslova u Tuzli.

Mr. Kemal Nurkić, koji je istraživao i u istanbulskim arhivima, u svom izlaganju o genealoškim karakteristikama arhivske građe orijentalne provenijencije u Arhivu Tuzlanskog kantona kazao je da su prvi poznati pisani defteri iz turskog razdoblja oni iz 1468. godine i da u njima nema prezimena, jer tada u Bosni nisu postojala, nego je navedeno samo ime osobe i uz njega ime njegovog oca s iznosom poreza koji je taj obveznik plaćao. Istakao je činjenicu da u ovom dijelu BiH Gračanica i Bijeljina imaju sačuvane originalne deftere iz turskog razdoblja, dok je u Kladanjskom defteru detaljno predstavljen rodoslov porodice Softić.

Genealoška istraživanja su multidisciplinarna i u njima se međusobno isprepliće više znanstvenih disciplina, kazao je prof. dr. Azem Kožar govoreći o genealogiji kao pomoćnoj povijesnoj znanosti te naglasio da je u ovom istraživanju posebno važan povijesni aspekt. U tom smislu ukazao je na važnost dinastijskog odnosa koji je često uređivao i odnose među državama. S obzirom na njegov značaj, često povjesničari pokušavaju falsificirati dokumente “u korist svoje strane” pa i povijest. Ukazao je na štetnost činjenice što u BiH genealoija nije institucionalizirana. Osvrćući se na ulogu Islamske zajednice u genealogiji, istakao je da ova zajednica kaska za vremenom, i sve bogatstvo sadržano u mnoštvu dokumenata nije uspjela sistematizirati. Esaf Lević je govorio o kotarskim sudovima kao važnom izvoru za istraživanje rodoslovlja, a Radojka Stojak o značaju matičnih knjiga općine Tuzla koje se od 1906. godine vode kao zajedničke za sve narode u ovoj općini.

Na mogućnosti istraživanja rodoslovlja u arhivskim fondovima i zbirkama Arhiva Tuzlanskog kantona osvrnula se Hatidža Fetahagić ističući da je za kreiranje obiteljskog stabla najsigurnije koristiti pisane izvore, jer su pouzdani.

Dosta zanimljivo bilo je izlaganje Omera Zulića koji je govorio o stanju matičnih knjiga na prostoru nadležnosti Arhiva Tuzlanskog kantona i o njihovom značaju za rodoslovna istraživanja. Od izvora značajnih za rodoslovna istraživanja on daje prednost matičnim knjigama jer je u njima dosta vjerodostojnih podataka, a u onim starijim čak i uzrok smrti ljudi. Potom je naglasio činjenicu da se matične knjige ne čuvaju u arhivima, mjestima gdje postoje optimalni uvjeti za pohranjivanje povijesne građe. Zato je predložio da se prilikom izmjena Zakona o matičnim knjigama Federacije BiH obavezno unese mogućnost da se te matice čuvaju u arhivima, gdje postoje posebni uvjeti za njihovo čuvanje, a da se za postojeće matice preduzmu mjere liječenja i da se predaju na čuvanje arhivima.

Na okruglom stolu pokrenuta je i inicijativa za osnovanjem rodoslovog društva u Tuzli. Nakon okruglog stola direktor Arhiva Tuzlanskog kantona dr. Izet Šabotić otvorio je izložbu rodoslova pod nazivom “Naši korijeni”, koju je pripremio urednik portala Rodoslov.ba Raif Čehajić i koja će biti otvorena do 20. prosinca 2012.

Kroz nastanak, razvoj i egzistenciju bosansko-hercegovačkih obitelji starih stoljećima, potvrđuje se tisućgodišnja povijest i opstojnost države Bosne i Hercegovine. To su porodice, od kojih neke traju i vuku korijene od prvih bosanskih vladara, kao što su Kulenovići (od Kulina bana), Tvrtkovići (od prvog bosanskog kralja Tvrtka), te Alaupovići, Filipovići, Raguži, Čengići, Rotimi, Despići i dr. Sve su to porodice koje su, s drugima, u sve tri vjere i naroda, stoljećima činile i čine ovo društvo u kontinuitetu, rekao je publicist Raif Čehajić. Na izložbi je predstavljeno 35 obiteljskih stabala starih pa i najstarijih obitelji u BiH.

Autor je neke sam istražio, a neke i posudio od drugih zaljubljenika u istraživanje rodoslovlja. Mada svako stablo izgleda jednostavno – ma u kojoj formi bili kreirano – treba znati da iza svake obitelji i člana i potomka stoji zanimljiva priča, zabilježena u dvije knjige, njihove povijesne, stoljećima trajajuće sudbine, tragedije ali i radosti, s imenima najznačajnijih njihovih protagonista.

Gordan Gledec

Istraživanjem rodoslovlja bavi se od 1999. godine. Uglavnom istražuje prezimena svojih predaka: Gledec (Poljanica Bistrička, Zagreb) i Hitrec (Martinci, Zlatar, Zlatar-Bistrica). U svom obiteljskom grmu ima preko 2400 pojedinaca. Zaposlen je kao profesor na Zavodu za primijenjeno računarstvo na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu.

Možda vam se svidi

Komentirajte!

Your email address will not be published.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.