prezime Čotić

Početna Forum Prezimena prezime Čotić

Gledate 3 posta - 1 do 3 (od ukupno 3)
  • Objavio
    Postovi
  • #9900 Reply
    Ivo
    Guest

    Poštovani,
    recite mi nešto više o porijeklu prezimena Čotić.
    Lijep pozdrav

    #13227 Reply
    Marijan
    Guest

    Poštovani molio bi ako može povijest mog prezimena
    Zahvaljujem

    #13241 Reply
    ante ivanković
    Guest

    PREZIME ČOTIĆ
    autor Ante IVANKOVIĆ

    Prema popisu iz 2001 godine u 29 naselja Republike Hrvatske živi 131 Čotića obitelj sa 464 duše.
    Čotić je pretežito dalmatinsko prezime, jer prema popisu iz 2001. godine u 21 naselju tog dijela Hrvatske žive 122 Čotića obitelji, što su gotovo dvije trećine svih pripadnika tog roda u Hrvatskoj.
    Najviše ih je: u Otrić-Seocima u neretvanskoj općini Pojezerje (41 obitelj, 174 duše), Splitu (38,110), Dubravi poviše Omiša (11, 48), Sesvetama (4, 16), Metkoviću (4, 14), Zagrebu (5, 13), Viškovcima (2, 10), Opuzenu (2, 7), Šarić Struzi (1, 7) itd.
    S jezičnog motrišta prezime je nastalo od talijanske imenice ciotto, što znači hromi čovjek, šepavac, šan(j)to; otprilike što i prezimena: Cota, Cotić, Romac, Romić, Rončević, Šeponja, Šepić, Šantić.
    U novom Hrvatskom enciklopedijskom rječniku navodi se i natuknica čota sa značenjem skvrčeno stopalo, što za posljedicu ima hromost, cotavost, šepavost.
    Najstariji poznati spomen tog prezimena zabilježen je na šibenskom području 1585. godine, kada je upisana Ciotich Catherina, a 1630. godine u istom gradu je zabilježen Paulus Ciotich.
    Danas na šibenskom području nema Čotica.
    Starina roda je u Poljičkoj Kneževini, u selu Dubravi, gdje je nadbiskup Ivan Krstitelj Laghi u popisu vjernika Splitske nadbiskupije 1725. godine zabilježio šest obitelji s prezimenom Čotić: dvojice Ivana s osan odnosno pet duša, Jurinu sa sedam, Tadijinu s pet, Matinu s četiri i udovice Lucije s dvije duše. Dakle šest Čotića obitelji s 51 članom.
    Krajem 17. stoljeća Čotići doseljavaju u Cetinsku krajinu, u Čačvinu, a jedan od njih Jure Čotić obnaša i dužnost kapetana tvrđave Čačvine, smještene uz cestu Trilj – Tijarica. On se spominje 25. travnja 1696. godine kao vlasnik mlina s tri kola na vodotoku Grab, za što je državi plaćao 45 lira godišnjeg kanona.
    Čotići triljskog područja dali su Katoličkoj crkvi popa glagoljaša don Jakova Čotića, rođenog oko 1727. godine u Čaporicama, a umro je kao 80-godišnjak 7. rujna 1807. godine, pa se i groblje na kupreškoj visoravni (Rastičevo), u kojem je pokopan, po njemu prozvano Čotino groblje.
    “Ni na jednog svećenika, koji živio na Kupresu, ni izdaleka nije sačuvana lijepa uspomena kao na Čotu, iako bilo dosta dobrih i vrijednih svećenika.
    Njegov grob, na kojem je 1966. godine podignuta kapelica, štovali su i katolici i pripadnici ostalih vjera, pa M. Džaja navodi i priču kako su pravoslavci iz Blagaja po noći potajno iskopali zemne ostatke ovog svećenika i prenijeli u svoje groblje, smatrajući tako da će biti zaštićeni od vremenskih nepogoda i da će im stoka biti otporna na bolesti. Kad su katolici to saznali, vratili su kosti u njegov grob u Čotinu groblju, gdje počivaju i danas.
    Jakov Čotić je optužen za nepoznatu inkriminaciju, a 1800. godine bosanski biskup fra Grgo Ilijić Varešak, inače poznat kao osoba iznimno prijeke naravi i preoštrih kazni, strogo mu zabranio obavljanje svećeničke službe. Gotovo je nepojmljivo da sve utemeljeno na izjavi samo jednog svjedoka.
    Iza 1800. godine don Jakovu Čotiću došao je njegov rođak iz Dalmacije i završio kao domazet u blagajskom rodu Jarčevića. Čotići su iz Blagaja iselili krajem II. svjetskog rata, kada je obavljeno zloglasno čišćenje kupreške visoravni od hrvatskog življa. Nova prebivališta izbjegli Čotići su našli u Đakovu I2001. godine sedam obitelji, 29 duša) i Brčkog.
    S vremenom je dio tog roda skratio prezime u Čota, koje se koristi i danas u dva naselja triljskog područja: u Čačvini (šest obitelji, 16 duša) i u Trilju (2, 11).
    Zanimljivo je da Čote iz Čačvine svoje vjerske potrebe obavljaju uudaljenoj župi Čaporice, gdje ih i službeno u maticama vodi čaporički župnik. Ovo je vjerojatno posljedica činjenice da su njihovi preci svojedobno stalno prebivalište imali u Čaporicama, a staje i pašnjake za stoku u Čačvini. Kad su konačno ostali sa boravkom u Čačvini, nisu prenijeli grobove svojih predaka i zadovoljavanje svojih vjerskih i duhovnih potreba.
    U austrijskom zemljišniku iz 1832. godine u Splitu su upisana dva dvoriječna prezimena: Ciotich – Koshtre i Chciotich Brcan (Čotić Koštre i Čotić Brkan).
    Poljička obitelj Čotić, istražio je M. N. Kuzmanić, kontinuirano je nazočna u Splitu od 1629. godine, a nastanjena je u Velom Varošu. Obiteljski nadimak Koštre javlja se početkom 18. stoljeća, a pojavljuje se u 19. stoljeću i kao prezime.
    Obitelj pak Čotić Brko potječe od Jure Čotića iz Dubrave poljičke, koji je 1766. godine oženio Luciju Čulatović, posljednjeg potomka obitelji, koja je još 1657. godine doselila u Split, također iz Poljica. Nadimak Brko čuva spomen na Nikolu Čulatovića koji 1675. godine oženio Jerku Vitković Jakašu.
    Danas u Splitu nema dvoriječnih prezimena: Čotić Koštre i Čotić Brko, kao ni samostalnog prezimena Koštre, dok postoji prezime Brko (tri obitelji, devet duša) i dakako, prezime Čotić ((38, 110).

Gledate 3 posta - 1 do 3 (od ukupno 3)
Odgovor na: prezime Čotić
Vaše informacije:





<a href="" title="" rel="" target=""> <blockquote cite=""> <code> <pre class=""> <em> <strong> <del datetime="" cite=""> <ins datetime="" cite=""> <ul> <ol start=""> <li> <img src="" border="" alt="" height="" width="">