Zagorka je rodila kćer, ali sinova nije imala

Kad smo se uoči ljeta spremali u posjet Matuljima i tamošnjem Rodoslovnom centru Kastavštine i Liburnije, logično je bilo pogledati što članovi te vrlo aktivne udruge objavljuju na svojim internetskim stranicama. Uz ostale zanimljivosti moju je pozornost, s obzirom na to da se već godinama bavim temama povezanim sa životom i radom Marije Jurić Zagorke, privukla objava da je ona 20. rujna 1906. odsjela u opatijskoj Vili Zvonimir te da je na toj adresi bio upisan i njezin brat Leonardo Ivan Jurić, koji se istoga dana u Opatiji oženio s Rosom Herminom Večerom, kćerkom Mathiasa Večere i Catharine Šuls, pa je Zagorka bez ikakve sumnje bila gošća na bratovu vjenčanju.

Iako nije potpisana, nema dvojbe da je taj podatak o Zagorkinu boravku u Opatiji tijekom istraživanja povijesti „Kurorta Opatija“ pronašla gđa Marija Puharić-Harašlić, koja je sa sestrom i skupinom entuzijasta zainteresiranih za rodoslovlje i lokalnu povijest i osnovala Centar. To ju je ponukalo da na web-stranicama „Geni.com“ potraži neke dodatne informacije o Mariji Jurić Zagorki i njenoj obitelji i da otkrije da je netko tamo prvoj hrvatskoj novinarki i najpopularnijoj spisateljici pripisao čak tri sina – Nina Smolčića, Lea Cara i Miroslava Kratkovića!

Svakome tko nešto zna o zadnjim godinama života Marije Jurić Zagorke jasno je da je to potpuno netočno, jer su prva dvojica navedenih – Smolčić i Car – bili osobe koje koje je ona silom prilika u prvim godinama nakon II. svjetskog rata primila na stan da bi si osigurala nekakav prihod jer nije imala mirovinu, a prije toga su joj zbog nesuradnje ustaše rekvirirali svu imovinu. Osim toga su i poratne„narodne vlasti“ zaključile da je stan na Dolcu u kojem je živjela prevelik za samo jednu osobu, pa vjerojatno i nije imala izbora, pogotovo zato što su je neki aparatčici držali i ideološki sumnjivom.

No, ta su dvojica Zagorku s vremenom praktički zatočili u stanu, onemogućivši joj čak da prima posjete, a na kraju su na nejasan način postali i njeni univerzalni nasljednici dok je iz sefa Hrvatskog novinarskog društva u Perkovčevoj netragom nestala oporuka kojom je sve to, uključivši i autorska prava, trebalo pripasti toj profesionalnoj udruzi kojoj je Zagorka 1910. godine bila suosnivačica…

Smolčić je tvrdio da je Zagorkin „posinak“ i to je vjerojatno bio i motiv onima koji su kreirali te stranice (jedan zapisa potpisan je s Ivanka, a drugi s Branko) da ga upišu kao njenog „usvojena sina“. No, čak da je u nekom trenutku Zagorka i popustila pritisku te svjesno ili nesvjesno potpisala neki dokument o usvajanju Smolčića , to se ni u jednom trenutku ne spominje u vezi s Carom…

Nije bilo moguće utvrditi koje je godine snimljena ova fotografija mlade Marije Jurić, ali neizreciva tuga u njenom pogledu potvrđuje da je to razdoblje njena života bilo ispunjeno tragičnim i dramatičnim zbivanjima...

Nije bilo moguće utvrditi koje je godine snimljena ova fotografija mlade Marije Jurić, ali neizreciva tuga u njenom pogledu potvrđuje da je to razdoblje njena života bilo ispunjeno tragičnim i dramatičnim zbivanjima…

Istražujući što se zapravo događalo sa Zagorkinim nasljedstvom poznati novinar Josip Grbelja je utvrdio cijeli niz u najmanju ruku sumnjivih događaja: iz sudskih arhiva nestali su svi spisi koji se odnose na Zagorkinu ostavštinu, pa je bilo nemoguće ustanoviti na temelju čega je ona dodijeljena spomenutoj dvojici. Oni koji su nešto o tome znali, uključivši i glasovitog odvjetnika Politea koji je tu oporuku sročio, šutjeli su u uvjerenju da ti „podstanari“ imaju jake „političke, udbaške i policijske veze“.

Treća osoba koja se kao Zagorkin sin spominje na webu „Geni“ je Miroslav Kratković, koji s njom čak nije imao nikakve izravne veze, nego je uz Cara naslijedio Smolčića, koji je umro razmjerno brzo nakon što se domogao dijela Zagorkine ostavštine.

Uz pomoć još nekih rodoslovaca i ja sam na „Genima“ potražio spomenute zapise o Mariji Jurić i evo što sam utvrdio.

Ona je tu spomenuta na dva mjesta: jednom kao supruga Andrije Mattraya, a drugi put kao majka Marije Matraj, kćeri Andrije Matraja i Marije Jurić, rođene u Krapini 1891. godine, ali koja je živjela samo jedan dan. U tom drugom zapisu prije spomenuta trojica upisana su kao polubraća male Marije.

S obzirom na to da se ni u jednoj Zagorkinoj biografiji ne spominje podatak da je u njenom nesretnom braku s dvostruko starijim zadrtim mađaronom i šefom željezničke postaje u Zaboku Andrijom Matrajem rođeno neko dijete, a ni ona to ne spominje u nekom od svojih autobiografskih zapisa, odlučio sam i to provjeriti.

Ispostavilo se da je taj navod točan: u knjizi rođenih župe Krapina pod brojem 119, a uz datum 22. kolovoza 1891. upisano je rođenje djevojčice Marije Matraj kojoj su roditelji Andro Matraj, glavar željezničke postaje i Marija Jurić. Istoga dana je u knjizi umrlih, pod brojem 96 upisana i njena smrt od „životne nemoći“.

Budući da se i ovdje uz ime oca navodi da je „glavar željezničke postaje“, nema ni najmanje dvojbe da je zaista riječ o još jednom od tragičnih događaja iz Zagorkine mladosti, a koji bi možda mogao biti i jedno od objašnjenja njenog nervnog sloma radi kojeg je neko vrijeme provela i u sanatoriju što je njen muž kasnije koristio kao dokaz da je ona zapravo umobolna pa njemu treba pripasti njen miraz.

Preslike zapisa o rođenju i smrti jedinog Zagorkina djeteta – djevojčice Marije 22. kolovoza 1891. godine 

Preslike zapisa o rođenju i smrti jedinog Zagorkina djeteta – djevojčice Marije 22. kolovoza 1891. godine

Dodatni povod tom nervnom slomu moglo je biti i preseljenje u Mađarsku koje je uslijedilo ubrzo nakon toga. Naime, Matraju se njegovo mađaronstvo isplatilo: dobio je mjesto šefa kolodvora u Szombathelyju, važnoj željezničkoj raskrsnici na jugozapadu Ugarske, gdje se nastavila životna drama njegove mlade supruge.

Kao što je poznato, taj je brak praktički završen Marijinim bijegom od kuće 1895. godine, a pravno nešto kasnije, kad je ona stekla punoljetnost pa je mogla zatražiti i formalno razvrgnuće… Uslijedilo je njeno mukotrpno probijanje u novinarsku profesiju, tijekom koje je ušla i u književne vode, ali u tom dijelu njena života nema nepoznanica koje bi rodoslovno istraživanje moglo razjasniti, pa se njime ovdje nećemo ni baviti. Okolnosti u kojima su u njen život ušli u „Genima“ navedeni sinovi Smolčić, Car i Kratković, već su objašnjene pa ću stoga zaključiti ovaj napis ponavljajući da njih trojica ni po kojem rodoslovnom kriteriju ne mogu biti potomci Marije Jurić Zagorke.

Vladimir Matek

Od 2009. do 2013. bio je hrvatski veleposlanik u Stockholmu, a prije toga pri OESS-u i međunarodnim organizacijama u Beču (2002. – 2008.) te pri Vijeću Europe u Strasbourgu (1996. – 2000.). Prije ulaska u diplomaciju radio je – iako je diplomirao medicinu - kao vanjskopolitički novinar u „Večernjem listu“, a bio je i dopisnik „Vjesnika“ iz Pariza. Od umirovljenja potkraj 2013. godine istražuje obiteljsku povijest.

Možda vam se svidi

Komentirajte!

Your email address will not be published.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.