Prezime Červar


Lino Červar. Izvor: Wikipedia

Većina Hrvata do početka 21. stoljeća ili posve precizno do pojave Line Červara, koji je u međuvremenu postao najtrofejnijim rukometnim trenerom na svijetu, nije ni znala da postoji to prezime. Međutim kad je Lino s hrvatskim rukometnim genijalcima zaslužio zlatnu kolajnu na svjetskom prvenstvu u Portugalu 2003. godine i kad su se godinu kasnije u Ateni njegovi momci okitili zlatnim odličjem, Červar je postalo hit prezime u Hrvata a i šire, kako se to često zbori.

Međutim imenica Červar zabilježena je mnogo ranije od prezimena, i to kao ekonim (nazivi naselja) na dva mjesta u Istri.

Pokraj Poreča je uvala Červar, u kojoj je u I. stoljeću, kako je istražila V. Giradi Jurkić, radila rimska uljara i keramička peć. Povijesne okolnosti nisu išle na ruku uvali Červar, koja čak do početka 19. stoljeća nije bila nastanjena. Tada su izgrađene dvije gospodarske zgrade (u jednoj je radila i gostionica), a 1970. godine na tom mjestu je podignuto novo naselje za 6500 stanovnika, što je bio prvi primjer cjelovite izgradnje sezonskog grada u Istri. Apartmanske građevine prodane su na tržištu kao kuće za odmor (vikendice), da bi u vrijeme Domovinskog rata bile utočište brojnim izbjeglicama i prognanicima. U novije pak vrijeme sve se više od sezonskog pretvara u stalno naselje sa službenim nazivom Červar Porat, u kojem je popis stanovništva iz 2001. godine zatekao 593 stanovnika, među kojima nema onih što se prezivaju Červar.

U općini Kanfanar, također u Istri, naselje je Červari, smješteno sedam kilometara sjeverozapadno od općinskog središta Kanfanara, a u kojem prema popisu iz 2001. godine prebiva 41 stanovnik, od kojih se njih 10, organiziranih u tri obitelji, preziva Červar.

Inače u 32 naselja u Republici Hrvatskoj živi 71 obitelj i 208 duša s prezimenom Červar. Starina tog roda je u Červarima, odakle su se raselili, ponajviše po Istri.

Nabrojniji su: u Puli (11 obitelji, 29 duša), Bužiniji pokraj Novigrada (10, 22), Jakovici pokraj Tinjana (3, 14), Pazinu (5, 12), Brajkovićima pokraj Pazina (3, 11), Kanfanaru i Červar Portu po (3, 10).

Danas u Delićima pokraj Vrsara, gdje je 1950. godine rođen Lino, živi samo jedna osoba s prezimenom Červar.

S jezičnog motrišta prezime Červar je izvedeno od imenice črv (červ), kako istarski čakavci, a i dio naših kajkavaca nazivaju crve (Vermes ili Helminthes). Dakako u praslavenskom, ali i u staroslavenskom jeziku taj naziv je glasio č6rv6 (6 = stari slavenski poluglas, očuvan primjerice do danas u ruskom jeziku), zatim u češkom i ruskom červ, poljskom czerw itd.

Hrvatski književni jezik opredijelio se za štokavski oblik crv, dok su neki naši čakavski i kajkavski govori sačuvali i starije oblike črv i červ, s napomenom da je „e“ nastalo od poluglasa (6), kao primjerice u toponimima i prezimenima (ekonimi Červari i Červar Porat; prezimena Červar, Červek, Červik, ali i prezimena koja su nastala od pridjeva crven odnosno čarven, červen (Červen, Červenka, Červenko, Červeny, Červenjak, Červinek, Červinka, Červinski).
Zanimljiv je i jezični postanak našeg pridjeva crven, -a, -o. Pojednostavljeno to izgleda ovako: nastao je od imenice crv i pridjevskog dometka –en; veza između crva i pridjeva crven uspostavlja se preko dvije vrste crva, što se u zoologiji zovu Coccus ilicis i Coccus polonicus, a karakteristični su po purpurnoj (žarko-crvenoj) boji, koju sami proizvode. Dakle crven je onaj koji je boje crva.

Červar prema jezičnom postanju pripada skupini prezimena, kojima se označuje vršitelj radnje (Lonč-ar, Opanč-ar, Puc-ar, Rešet-ar, Sud-ar, Stup-ar, Zdil-ar ili zanimanje (Goved-ar, Kol-ar, Kuh-ar, Ovč-ar, Mlin-ar, Polj-ar, Pud-ar, Vol-ar, Torb-ar.
Dakle prezime Červar s jezičnog motrišta je nastalo tako da je imenici červ dodan dometak –ar i ona tada može značit lovac na crve, što se posve uklapa u ambijent uvale Červar, u čijem se moru love crvi, koji će poslužiti kao mamac u ribolovu.

Literatura

  1. P. Skok, Etimologojski rječnik hrvatskog ili srpskog jezika, tri knjige, Zagreb 1971-1973.
  2. Hrvatski enciklopedijski rječnik (više autora), Zagreb 2003.
  3. Leksikon naselja Hrvatske, knjiga I., Zagreb 2004.
  4. Hrvatska opća enciklopedija, knjiga II. (Be-Da), Zagreb 2000.

Možda vam se svidi

Komentirajte!

Your email address will not be published. Required fields are marked *