O prezimenu Čilić

marincilicPobjednik US Opena Marin Čilić

Prema popisu iz 2001. godine u 13 hrvatskih naselja žive 34 Čilića obitelji s 85 duša, a najviše ih je: u Zagrebu (16 obitelji s 37 duša), Vinkovcima (4, 10), Metkoviću (3, 6), Petrinji (1, 6), Splitu (2, 6) itd.

S jezičnog motrišta prezime je izvedenica od čilo, hipokoristika turskog čilat (čilaš) sa značenjem pjegav, šaren konj (čil = pjegav, šaren + at = konj).

Slična jezičnog postanja su i prezimena: Čilag, Čilaš, Čilički, Čilog.

Čilić je prezime zapadnohercegovačkih Hrvata katolika i Bošnjaka islamske vjeroispovijesti.

Najviše Čilića Hrvata živi u planetarno poznatom Međugorju i susjednim Bijakovićima, a oba naselja pripadaju općini Čitluk, za čiji se prostor rabi i naziv Brotnjo odnosno Broćno.

Što se tiče kapitalnih biskupskih popisa bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika u 18. stoljeću, Čilića nema u popisu biskupa fra Pave Dragićevića iz 1741/12742. godine, ali je u popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine zabilježena sedmočlana obitelj Križana Čilića (u izvorniku Chrysanthus Cilich).[1] Na temelju terenskih straživanja, što ih je tridesetih godina 20. stoljeća obavio srpski etnolog Miljenko Filipović, a koje je u obliku knjige „Rama u Bosni-etničko poreklo i prezimena i opis sela“, objelodnila u Beogradu 1955. godine Srpska akademija znanosti i umetnosti u 35. knjizi edicije Etnografija, pretpostavljeno je da su Čilići postali od starijeg katoličkog roda Ripića iz Sovića u današnjoj hercegovačkoj općini Jablanica.[2]

Inače Ripići su u Sovićima zatečeni u oba biskupska popisa iz 18. stoljeća: u popisu iz 1741/1742. godine 12-člana obitelj Petra Ripića, a u Bogdanovićevu popisu iz 1768. godine 13-člana obitelj Martina Ripića. [3]

Najvjerojatnije je dio Ripića s novim prezimenom Čilić prešao na islamsku vjeru, a njihovi potomci i danas kao Bošnjaci islamskog vjerozakona žive u Sovićima i u još nekim naseljima općine Jablanica.

Da su međugorski Čilići podrijetlom iz Sovića, svjedoči i činjenica da su posjedovali i imanje na Planini, kako se u tzv. niskoj Hercegovini zove planonsko područje, kojem pripadaju Sovići i još neka naselja jablaničke posuške i tomislavgradske općine. Imanje, uglavnom pašnjaci, korišteni su u ljetnjom ispašnom razdoblju, kad je i dio vlasnikove obitelji boravio uz stado. Stoga je u maticama kapelanije Planina, koju pastoriziraju hercegovački franjevci, upisano da je u Tribiševu 6. kolovoza 1875. godine kršten Jure Čilić, čiji roditelji imaju stalno prebivalište u Međugorju.[4]

Obitelj već spominjanog Križana Čilića ostala je vjerna katoličkoj vjeri, a odlučila se oko 1750. godine preseliti sa svoje starine iz Sovića u Međugorje, gdje ju je zatekao spominjani popis iz popis biskupa fra fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine.

U maticama stare župe Brotnjo sa sjedištem u Gradnićima koje se vode od 1775. godine, zapisano je da se nakon doseljenja u Međugorje Križan Čilić oženio s Međugorkom Vidom rođenom Pavlović rečenom Prasac, koja mu je rodila tri sina: Ivana (oko 1750. godine), Matu (1755) i Jakova (1760. godine. [5]

Njihov je potomak i jedan od danas najboljih tenisača u svijetu, Marin Čilić, rođen u Međugorju 28. rujna 1988. godine, sin Zdenka i Koviljke Čilić, koji uz Marina imaju još dva sina,

Inače Čilići su i hercegovački bunjevački rod, čiji su dio pripadnika onodobno životni putevi odveli preko Like u Bačku i južni dio Mađarske. Snažnija koncentracija Hrvata, poznatih kao Bunjevci i Šokci, dogodila se krajem 17. stoljeća, nakon istjerivanja Osmanlija iz Ugarske i Slavonije, u gradu Baji i njegovoj okolici u južnoj Mađarskoj, čiiji su se potomci održali i do danas.

Upravo u gradu Baji se rodio 1707. godine Luka Čilić, budući franjevac, koje obavljao dužnost duhovnog pomoćnika na Korzici, profesora na Visokoj bogoslovnoj školi u Budimu i na Generalnom franjevačkom učilištu u Osijeku. Od 1756. godine bio je kustos Franjevačke provincije Bosne Srebrene, od koje se odvojila sjeverohrvatska Franjevačka provincija Svetog Ivana Kapistrana, čiji je definitor 1760. godine postao fra Luka Čilić.

On je autor filozofske rasprave „Ispravan put na nebo“ (Directa ad coelum via,) objelodanjene 1755. godine, u kojoj su objašnjena tri stupnja evanđeoske savršenosti. Pripisuje mu se filozofijski priručnik „Priroda ili osam knjiga o fizici“ (Physica seu octo Libri Physicorum) iz 1733. godine.

Fra Luka Čilić je umro u svom rodnom mjestu 1771. godine.

Literatura:

  1. D. Mandich, Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptionibus annis 1743. Et 1768. Exaratis, Chicago-Roma 1962., str. 119-
  2. M. Filipović, Rama u Bosni-etničko poreklo i prezimena i opisi sela, mesta; beograd 1055., str. 46 i 157.
  3. D. Mandić, op. cit., str. 31. i 149.
  4. R. Jolić, Stanovništvo Brotnja u tursko doba, Čitluk-Tomislavgrad 2009., str. 215.
  5. N. Mandić, Podrijetlo hrvatskih starosjedilačkih rodova u Brornju. Mostar-Brornjo 2001., ste. 101-103.

Možda vam se svidi

2 komentara

  1. josip says:

    Poštovani autor je napisao: “Obitelj već spominjanog Križana Čilića ostala je vjerna katoličkoj vjeri, a odlučila se oko 1750. godine preseliti sa svoje starine iz Sovića u Međugorje, gdje ju je zatekao spominjani popis iz popis biskupa fra fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine.”
    Mislim kako je skoro pa nemoguće da je obitelj sama odlučila preseliti, jer su zemljom upravljali begovi, koji su premještali koga su oni htjeli. Zar ne?
    Mislim također da ih tamo nije “zatekao” popis !
    Ostalo sve pet !

  2. Anaksagora says:

    Postoji li prezime Čilić u Crnoj Gori?

Komentirajte!

Your email address will not be published. Required fields are marked *