Tragom naših predaka: zbornik radova sesvetskih rodoslovaca

Na ovim stranicama već smo pisali o druženju grupe rodoslovaca iz Sesveta. Njihova su druženja rezultirala pomalo neuobičajenim ishodom – svoje razgovore, radove i prezentacije objedinili su u zborniku pod naslovom "Tragom naših predaka".  Donosimo uvod i predgovor ovog pionirskog djela naših članova.


Naslovnica Zbornika, autor fotografije: Želimir Mateljan

Uvod

Autor: Gordana Hmelina

Knjiga koju držite u ruci sadrži skup radova jednog manjeg broja polaznika radionice „Za svojim korijenima“. To su isključivo autorski radovi, tj. rodoslovna istraživanja s puno privatnih podataka do kojih su autori došli pregledavajući autentične dokumente kao što su matice, katastri i drugo.

Kada je završio tečaj na zagrebačkom „Sveučilištu za treću životnu dob“, koji je vodio gospodin Mladen Paver, pokazalo se da je jedan semestar bio prekratak za tako zanimljivo istraživanje. Grupa od petnaestak ljudi nastavila se okupljati u Knjižnici Selčina u Sesvetama, gdje su našli mirno i poticajno ozračje za dalji rad. Svaki član nastavio je prikupljati podatke vezane za svoju obitelj, ili uz neku drugu temu koja ga je zaokupljala. Uz pomoć vrsnih informatičara iz grupe koji su zdušno i nesebično pomagali kolegama u izradi vlastitih prezentacija u Power Pointu i poučavali ih u prikazivanju rodoslovnih podataka na računalu svatko je došao na red da svoja istraživanja podijeli sa ostalima. Na ovim korisnim i poučnim druženjima izmjenjivale su se informacije i savjeti a koliko i kakvih sve tema se „odvrtjelo“ najzornije pokazuje tabela „Raspored druženja i predavanja“. Ubrzo se rodila ideja da se sve prikazano objedini na jednome mjestu, u ovoj knjizi. Mi kao amateri i hobisti nudimo svoja viđenja i svoje interpretacije te ih stavljamo pred Vas.

Naravno, svaka knjiga želi ispuniti svoju svrhu tako što će biti poželjna i draga suputnica, a u ovom slučaju i lijepa uspomena na naša druženja, na naš zajednički hobi, na dio životnog puta kojim smo kao grupa išli zajedno. Ako nam u tome ove stranice budu od pomoći, one će ispuniti svoju najvažniju zadaću.

Knjiga se tiska u malom broju primjeraka za potrebe autora i popraćena je odgovarajućim DVD-om.

Predgovor

Autor: Mladen Paver

Na tribini neformalnog rodoslovnog "Kluba 05" u Sesvetama u zadnje dvije godine nastupio je veći broj agilnih članova i gostiju . Iskustva rodoslovnih istraživača koja su tu izložena vrijedilo je predočiti i širem krugu korisnika pa je tako potekla zamisao da se pripremi knjiga koja je sada pod naslovom "Tragom naših predaka" u vašim rukama. Nastupaju sve teža vremena za izdavača – tim više priznanja pripada onima koji su ovu knjigu stvorili.

Što ćemo naći na njenim stranicama?

Nakon povijesnog uvoda – od Ilira i Rimljana do turskih osvajanja – Drago Hmelina daje popise najstarijih rodovskih prezimena s područja Ličke i Krbavske županije 14. i 15. stoljeća. Tekst prati 130 zemljovida i slika iz fotoalbuma autora-planinara, Bogdan Horvat je izradio stablo sa 468 rođaka pomoću raznih rodoslovnih programa, obilnu bazu obiteljskih slika , bilješke prapradjeda Baltazara. Došao je do podataka o svojim Ježekima iz Češke, Kršnjavima, plemenitim Krčelićima iz Like, Mađarcima od Gline, kanoniku i biskupu Pavlešiću… da bi se onda zapitao gdje je pogriješio u svom rodoslovnom istraživanju i koji mu najveći problemi ostaju.

"Genealogija bez dokumentacije je mitologija" – tu poznatu uzrečicu Želimir Mateljan razvija kroz cijeli svoj prilog. kad izuzetno sistematično i zanimljivo opisuje vlastita iskustva – od razgovora s najstarijim rođacima do matičnih knjiga u svom računalu, popisa arhiva, knjižnica, školskih dokumenata, katastra, bibliografije, do podataka s grobova – da bi završio pitanjem: što očekuje rodoslovca u bliskoj budućnosti.

Motiv koji pokreće rodoslovnog istraživača možda je najjednostavnije i najtočnije opisala Gordana Hmelina u prilogu "Međimurje – kolijevka mojih predaka": "Nadam se da će i moji potomci sa zanimanjem zagledati u rodoslovno stablo koje im ostavljam i da će im biti zabavno uputiti se u svijet svojih predaka. "Njen tekst ilustrira preslika iz matične knjige o najstarijem izravnom pretku Juraju Zebecu (1675.g.), suvremeniku Nikole Zrinjskog.

"Kad sam shvatio da o svojim precima nemam pitati nikoga jer sam najstariji, krenuo sam u istraživanje s vrlo siromašnom "škatulom", bilježi Milivoj Tomaškovć, u kronici koja počinje s prapradjedom Baltazarom (1823-1861), varaždinskim purgerom, obrtnikom-čohašem (suknarom) iz Duge ulice te pradjedom Jakobom-Franjom (1859-1919) posjednikom, članom purgarske čete i vatrogasnog društva.

Podloga toj kronici je povijest Varaždina između 1750. i 1900., vrijedna bibliografija te poseban osvrt na požare (koji su Varaždinu oduzeli ulogu glavnog grada Hrvatske) i razvoj protupožarne zaštite.

U samo 40 godina (1870-1910) grad Zagreb je narastao četiri puta (!) – i dostigao 80.000 stanovnika. U korak s brojčanim porastom išle su i strukturne promjene njegovog stanovništva. O tome govori i povijest obitelji Potočki sa zagrebačkog Kuniščaka. Unuci prvih doseljenika, nepismenih zagorskih kmetova Petra i Katice , postali su ugledni zagrebački obrtnici, inženjeri, arhitekti, dioničari Prve hrvatske štedionice d.d. – ali i sindikalni organizatori najvećih štrajkova u gradu – podsjeća Mladen Paver.

Tko danas zna za Cernik? Malo tko osim najbližih susjeda kao što su stanovnici Nove Gradiške i okoline. A "za turskog vakta" Cernik je bio sjedište sandžaka, administrativne oblasti velike poput naše banovine. Odlaskom Turaka 1678. g. tu počinje stvaranje Vojne krajine i sjedišta jedne od krajiških pukovnija, one u Novoj Gradiški. Povijesni okvir za istraživanje rodoslova s tog područja dala je Željka Nađ, koja svoje obiteljsko stablo počinje s doseljenicima iz Češke 1837. g. Iz njenog pera potječe i tekst o Novoj Gradiški, nastaloj sredinom 18. stoljeća. Predavanja Dunje i Zdravka Linarića "Rodoslov naše djece" – održana u sesvetskoj Knjižnici, u Židovskoj općini Zagreb i u Hrvatskom državnom arhivu – posjetilo je više od stotinu osoba. Izvanredno ilustrirana dokumentima i slikama, ona su govorila o obitelji čiji korijeni polaze od ličkog Brinja, ali i od Slovenaca, Mađara, Austrijanaca, Židova, Čeha – prave Mitteleurope u jednom stablu. I oni koji su imali prilike slušati Linariće "uživo" naći će u njihovom tekstu mnogo vrijednih novosti koje samo potvrđuju istinu da rodoslovnom istraživanju nema nikad kraja. Do tih novih informacija i dokumenata često su došli putovanjima u zavičaje svojih predaka.

Što se događa kad je supruga vrijedna rodoslovka, a suprug pasionirani filatelist i stručnjak za povijest željeznica? Onda nastaje prilog Ksenije i Krune Tušeka "Željeznica i rodoslovlje očima filatelista" u kojem je podrobno obrađen njihov razvoj u Europi i svijetu. Dopustit ćete da " rodoslov" željeznice, koja je dala pečat modernom svijetu, ne može biti ništa manje zanimljiv od rodoslova neke grofovske obitelji. A naši Tušeki pokazuju da se od njih možemo nadati novim zanimljivim idejama.

Ivanka Rebrović

Istražuje pretke u Samoboru, Jaski, Ribniku, Karlovcu i Zagrebu – župu svetog Marka. Pregledala je 3. ogulinsku pukovniju, koja se nalazi na mikrofilmovima u Arhivu, a sad istražuje mjesto Tounj kraj Ogulina.

Možda vam se svidi

2 komentara

  1. Kazimira Jovović says:

    Znam sa sastanaka rodoslovnog društva da rodoslovi iz Sesveta odlično rade, a da su izdali knjigu je fascinantno. Kako doći do te knjige?
    Ja se bavim filatelijom, a veza filatelije i rodoslovlja koju je osmislio gosp.Tušek je fenomenalna. Čestitam.

  2. Božidar Ručević says:

    Upornost druženja, upornost istraživanja, upornost pisanja, upornost održavanja predavanja – je ono što  'sesvetsku' skupinu izdvaja unutar našeg društva i zaokružuje ju bisernom ogrlicom s luči u njoj, koja nam svima iskri i pokazuje jedan dobar rodoslovni put – rada i razbibrige.  Najvažnije u tome je i to, da kad u svom rodoslovnom radu  prikupe dovoljno podataka i natuknica  –  to i objave. Čini mi se da im je to već drugi izdavački uradak, a štiva u njima iznenađuju mnoštvom korisnih podataka te pružaju pravu ugodu čitatelju. Lijepo je što dio svojega rada ponekad prenesu i na razinu društva kroz predavanja na Marulićevom trgu. Neka to čine i češće!
     

Komentirajte!

Your email address will not be published. Required fields are marked *