O radu Društva u pandemijskim uvjetima
Zbog ograničenja koja su nametnuli prvo zagrebački potres, a zatim i pandemija izazvana koronavirusom, redovna skupština HRD-a održana je u srijedu 22. prosinca 2021., kasnije nego što je bilo planirano, i to online, tj. posredstvom platforme Zoom. Sudionici, a bilo ih je tama koliko je potrebno za kvorum, prihvatili su – što je nužna formalnost u radu svake udruge –izvješća o aktivnostima u proteklom razdoblju i o stanju financija, kao i plan rada za naredno razdoblje. Na kraju je kratak popis počasnih članova (Marija Hrvoj, Zlata Bujan-Kovačević, Stjepan Ćosić, Vlatka Lemić i Marko Rimac) proširen s još dva imena: počasnim članovima ovaj su put proglašeni Ivanka Rebrović i američki rodoslovac hrvatskog porijekla Robert Jerin.
Kao što su članovi i ini čitatelji ovih stranica na kojima izvještavamo o aktivnostima Hrvatskog rodoslovnog društva „Pavao Ritter Vitezović“ svakako zamijetili, tijekom 2020. i 2021. bilo je znatno manje okupljanja. Ne samo zato što je zagrebački potres u ožujku 2020. teško oštetio zgradu Hrvatskog državnog arhiva u kojoj se obično održavaju predavanja i prezentacije naših članova i gostiju. Da je to bio jedini problem, našao bi se zacijelo neki alternativni prostor. No, prvo su restrikcije zbog opasnosti od COVID-19 i to onemogućile. Čak i kad više nije bilo krutog „lockdowna“ i drastičnih ograničenja broja ljudi koji se smiju okupiti u nekom zatvorenom prostoru, za velik je dio naših članova – s obzirom na njihovu dob i zdravlje – bilo preriskantno izlagati se mogućoj infekciji.
Alternativa je – kao što je istaknuto u Izvješću o aktivnostima u proteklom razdoblju, koji je Skupštini podnijela predsjednica Izvršnog odbora Alka Horvat – pronađena u nekolicini predavanja i prezentacija održanih posredstvom platforme Zoom i otvaranju novih komunikacijskih kanala s hrvatskim rodoslovcima u inozemstvu i u zemlji. Dio toga odvija se i na individualnoj razni: nakon prethodnih dogovora o suradnji pojedinci Društvu upućuju upite o nekim prezimenima ili pak traže savjet o tome kako i gdje tragati o podacima za svojim precima, a odgovor će dobiti od članova koji su se tim prezimenom ili krajem već bavili, ili pak od onih koji im – ako nemaju rodoslovnog istraživačkog iskustva mogu dati neke upotrebljive savjete i upute.
Predavanja bi vjerojatno bilo i više da iskustvo s prvim online prezentacijama nije pokazalo da se dio članova iz tehničkih ili drugih razloga ne uspijeva uključiti u tu vrstu komunikacije, čime je broj sudionika u pojedinim od tih aktivnosti bitno smanjen. Isti problem – može se zaključiti i iz izvješća tajnika Društva Domagoja Bukovšaka – imaju i neki od potencijalnih predavača koje je pokušao nagovoriti da sudjeluju, iako pojedini među njima ocjenjuju da bi izrada prezentacije koju bi pratilo samo petnaestak osoba, koliko ih se dosad uključivalo na Zoom-aktivnosti bila prevelik i u krajnjoj liniji neracionalan napor.
Dio tako ostvarenih aktivnosti spominjan je i kroz članke objavljene na ovim stranicama, pa ih sada nećemo ponovno spominjati. Neke od ranije planiranih aktivnosti – primjerice posjet Rodoslovnom centru Kastavštine i Liburnije u Matuljima i razmjenu predavanja s njima, kao i na još neka putovanja na kojima bi se članovi upoznali s dijelom povijesne baštine na područjima koja neki od njih istražuju – također su morale biti odgođene za neka bolja vremena.
Smanjena aktivnost utjecala je – očekivano – i na financijsko stanje Društva: i na bankovnom računu i u blagajni stanje je pozitivno jer je i troškova bilo manje. No, osjetno je smanjen i jedini prihod Društva koje se financira isključivo od članarina, a za 2020. godinu članarinu je platilo 49 od osamdesetak upisani članova. Za 2021. bilo je samo 27 uplata.
I to je nedvojbeno posljedica pandemije: dio starih članova oduvijek je članarinu uplaćivao izravno blagajniku na nekom od sastanaka, što sada nije bilo moguće, a dio onih koji su to činili uplatama na račun Društva posredstvom banke ili pošte to zbog restrikcija kretanja ili opasnosti po zdravlje to nije mogao učiniti.
Nadajmo se da će to u dogledno vrijeme uspjeti učiniti kako ne bi izgubili status članova, jer prema čl. 13. Statuta, osoba koja dvije godine ne plati članarinu briše se iz članstva, a to znači i da prestaje dobivati informacije o aktivnostima koje bi ih mogle zanimati (uključujući i predavanja i prezentacije preko Zooma). Čak i ako se upravna tijela Društva – uvažavajući izvanrednu situaciju – ne budu striktno držala tog pravila, takvo stanje već i zbog propisa o radu udruga ne može trajati u nedogled.
