Tko je Sočo – dobro doš’o!

Nakon umirovljenja kao dipl. ekonomistica iz Zagreba bila sam polaznica radionice "Za svojim korijenima" (generacija 2008/2009.) i brzo shvatila da do građe za povijest svojih predaka (rod Sočo, iz Sarajeva, sa starijim korijenima iz Kreševa) u arhivima Hrvatske ne mogu doći. Radionica me je samo potakla da samostalno nastavim s istraživanjem svog obiteljskog rodoslova i konačno mu dadem grafički oblik.

Kako su se okupili potomci starog roda

Još sam odavno od oca i nekih starijih rođaka doznala, zapisala i sačuvala niz podataka o precima. Između ostalog da su se u Sarajevo doselili početkom 20.st. iz nedalekog Kreševa, a da su tijekom 19. st. u Kreševu živjele 3 generacije naših predaka (svi zanatlije – kovači). Naš šukundjed Martin Sočo (1812.-1900.) došao je u Kreševo iz Hercegovine, preciznije iz mjesta Blizanci (župa Brotnjo).

Zanimljivo je da je istodobno iz Hercegovine tada (oko 1830.) zajedno s njim u Kreševo došao i 10 godina mlađi Grgo Martić, kasnije poznati franjevac fra Grgo Martić (rođen u Rastovači kraj Posušja 1822.) U to vrijeme zajednička franjevačka provincija Bosna Srebrena sastojala se od 3 distrikta: Distrikt Kreševo (9 župa), Distrikt Kraljeva sutjeska (9 župa) i Fojnički distrikt (14 župa). Distriktu Kreševo pripadale su župe u središnjoj Bosni i zapadnoj Hercegovini: Sarajevo, (Mostarski) Gradac, Blato, Brotnjo, Ružići, Ljubuški, Posušje, Žepče i Kreševo. Franjevci iz kreševskog samostana djelovali su u zapadnoj Hercegovini od 1700. sve do 1844. nakon koje su se izdvojili oni hercegovačkog porijekla (zbog želje za vlastitom samostalnom zajednicom) i iste godine utemeljili prvi hercegovački samostan na Širokom brijegu.

Istražujući porijeklo svojih predaka susrela sam se s knjigom "Historija Brotnja od najstarijih vremena do 1878. godine" čiji je autor Marko Vego i u kojoj sam na:

• str. 241 (prepisano iz originalne knjige rođenih i krštenih 1775. g.) našla da se spominje Jakov Sočić (Soče) Jakovljev iz Tepčića (što je susjedno selo od Blizanaca), te informaciju da su se tada u narodu upotrebljavala dvostruka prezimena (Sočić, Soče, Sočo);
• str. 242. … u Kršćeniku 1775. godine…krštena je Ana Petra Božića i Lucije Sočić (Soče, Sočo) iz Blizanaca, kuma Katarina Sočica (Soče)…
• str. 244….u Vionici je krštena Matija Ilije Prusac i Magdalene Dogandžić, kuma Dominika Sočić (Soče) iz iste parokije (župe Brotnjo)…
• str. 246 iz originalne knjige rođenih župe Broćno (Brotnjo!) 1800. godine spominje se Mato Križana Sočić (Soče) kršten u Biletićima (također u susjedstvu Blizanaca);
• str. 248. Jure i Jakov (Blizanci) Karla Sočić (Sočo) i Angele Stojčić kršteni u Tepčićima.

Župa Brotnjo je 1798.g imala 4.257 vjernika kao najbrojnija parokija (župa) u Hercegovini.

Tijekom vremena mi je igrom slučaja dospjela u ruke izvanredna knjiga prepuna podataka o demografskim promjenama vrijednih za rodoslovna istraživanja i upoznavanje s prilikama u vrijeme vladavine Turaka. To je knjiga Roberta Jolića "Stanovništvo Brotnja u tursko doba", Knjižnica naših ognjišta, knjiga 182, Čitluk-Tomislavgrad 2009. nastala iz teksta doktorske disertacije obranjene 2009. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Između ostalog saznala sam da u župi Brotnjo nema sačuvanih crkvenih popisa ni matičnih knjiga iz 16. i 17. st. (Tridentski koncil 1545.-1563. odlučio je da se u čitavoj katoličkoj crkvi vode matice), ali da su sačuvane broćanske matice od 1775. do danas i da se čuvaju u župnom uredu Gradnići. Pored toga saznala sam da se prezimena koriste tek od 17.st. pa je nemoguće pratiti razvoj pojedinih rodova i plemena od ranijih vremena.

U knjizi sam pronašla podatke iz dva popisa katoličkog stanovništva: Prvi je Popis biskupa fra Pave Dragićevića iz 1742. g. koji Robert Jolić donosi u pojednostavljenom obliku tj. iako su u izvorniku imena pisana u latiniziranom obliku, tu ih se donosi na hrvatskom jeziku, dakle onako kako su u stvarnosti glasila. I prezimena su napisana u suvremenom obliku. U tom popisu sam otkrila da se daleke 1742.g. u selu Biletići (susjedstvo od Blizanaca) spominje obitelj Luke Sočića sa 6 odraslih i 2 djece, kao i obitelj Petra Sočića sa 7 odraslih i 1 djetetom. Tada je golema župa Brotnjo imala 27 sela i 1961 stanovnika.

Drugi je Popis biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. g. koji spominje u istom selu Biletići 3 obitelji na čelu kojih su Ivan Sočić (7,1) Pavao Sočić (4,2) i Mate Sočić(4,5) a u selu Tepčići obitelj Petra Sočića (2,2).

Za stvaranje pojedinačnih rodoslovlja broćanske matice mogu se bez problema osloniti na ova 2 popisa za komparaciju podataka. Iz mukotrpne povijesti našeg svijeta u Hercegovini duboko su me se dojmili podaci o epidemiji kuge koja je u župi Brotnjo harala 3 godine (1814.-1816.) Dok je godišnji prosjek umrlih u župi bio 50, kobne 1815. godine kuga je pokosila 1540 života!

Istraživanje porijekla prezimena Sočo (uz varijante Soče, Sočić) dalo je puno zanimljivih rezultata. Tako stranica weba www.ogorje.net nudi tumačenje da je u osnovi prezimena imenica sok (s kratkim silaznim akcentom), što je naziv čovjeka koji za sodžbinu (nagradu) soči, traži kradljivca ukradene stvari. Tako glagol sočiti rabi i Marko Marulić u svojoj "Juditi". Prema istom izvoru zanimljiv je podatak da su Soče jedan od brojnih rodova nastalih od znamenitog plemena Nikolića, srednjovjekovne vlastelinske porodice iz Zažablja (uglavnom područje općine Neum) i Popova polja.

Nikolići su vladali Humom – Donjom Hercegovinom od 13.-15. st., a sjedište i porodično groblje (sa stećcima) bilo je u Vranjevom selu kod Neuma. Motiv sokola sa stećka Nikolića iz te nekropole uzet je za grb Općine Neum, o čemu podatke pruža stranica www.hercegovina.ba.

Nakon svih tih saznanja sa suprugom Krunoslavom te rođakom Zdenkom Sočom i njegovom suprugom Lidijom odlučila sam u rujnu 2009. obići ne samo rodno Sarajevo, nego i djedovu staru postojbinu Kreševo u Bosni te također (200 godina unazad) još stariju postojbinu – selo Blizance kraj Čitluka u zapadnoj Hercegovini. Tamo smo u potrazi za prošlim vremenima i precima obišli Burića groblje gdje su se pokapali Soče te još 2 mjesna groblja. U Blizancima su nas posebno fascinirali kameni vinogradi svojom veličinom (100 hektara) i načinom uzgoja plemenitog grožđa žilavke.

Vrativši se s putovanja "kroz povijest" rodila se zamisao za zajedničko okupljanje pripadnika roda Sočo. Stoga sam ja, Asja Jurčić, a djevojački Sočo, poslala okružnicu svim znanim i neznanim rođacima do čije god adrese sam uspjela doći, s pozivnicom za skupnu feštu prezimenjaka u Kreševu. Prigodno okupljanje zbilo se 26.6.2010. pokraj vodopada u motelu Banja, a odaziv je premašio očekivanja. Među okupljenima iz Zagreba je bilo 5 obitelji, zatim brojni iz Sarajeva, Breze, Zenice, Kreševa, Pule, a bilo je i onih koji su potegnuli put iz daleke Engleske, Švicarske, Austrije, Crne Gore.

Okupljanje roda Sočo, fotografija: Asja Jurčić

Na spomen-fotografiji s tog susreta na kojem su se razmijenile adrese i rodoslovni podaci trebalo bi se nabrojati 62 osobe. Nedostaje samo desetak mama, baka i beba kojima je baš u tom trenu trebalo promijeniti pelene. Veliki rodoslov koji sam izradila – širok oko 2 m, bio je izložen pred svima. Od šukundjeda Martina koji je iz dva braka imao 4 sina razvile su se 4 loze Soča. Za uspomenu su svi prisutni odnijeli svoju "akreditacijsku karticu" s napisanom vlastitom rodoslovnom granom kojoj je na vrhu šukundjed Martin Sočo.

Uz janjetinu i butelje "Kamenog vina" netom nabavljene iz vinarije u Blizancima bilo je lijepo i veselo druženje, a okupljeni su doživjeli još jedno iznenađenje – stigli su tamburaši koje su angažirali Branko Tvrtković i braća Josip i Zoran Marić – potomci Soča (po majčinoj liniji) koji i danas žive u Kreševu. Uz dorađene stihove "večeras je naša fešta, večeras se vino pije, nek' se igra nek' se piva, jer 'ko ne piva – taj ni Sočo nije!" veseli domjenak oduljio se do noći, uz obaveznu rečenicu na rastanku – ponovilo se!

Možda već 2012., o 200. obljetnici rođenja šukundjeda Martina.