Prezime Fulir nije izmišljeno

Jedna od stvari na koje nas htjeli-ne htjeli podsjeti već sam spomen legendarnog filma „Tko pjeva zlo ne misli“ je i lik „gospona Fulira“ kojeg je glumio nezaboravni Relja Bašić. Nema ni najmanje dvojbe da većina onih koji su gledali taj Golikov film, snimljen prema Majerovom romanu „Dnevnik malog Perice“, vjeruje da je to prezime odabrano prema karakteristikama tog filmskog lika koji svim silama pokušava zavesti raspjevanu ljepoticu Anu, nesretnu u braku s mužem alkoholičarem. Naime, u zagrebačkom žargonu „fulirati“ znači „glumiti, zavoditi“, dok od tog glagola izvedena imenica „fulir“ ima značenje „zavodnik, kicoš“.

I autor ovih redaka bio je sklon tom tumačenju sve dok pretražujući matične knjige zagorske župe Zajezda u sklopu istraživanja povijesti prezimena Matek nije otkrio da je u tom zagorskom selu kroz posljednjih nekoliko stoljeća bilo poprilično nositelja prezimena Fulir.

U najavi svojevrsnog nastavka tog filma, koji će pod naslovom „Dnevnik velikog Perice“ biti na programu HTV-a od 8. ožujka, čuli smo da će ta tv-serija početi Fulirovim pogrebom. Teško da je drukčije i moglo biti budući da je od interpreta četiriju glavnih likova živa još samo Mirjana Bohanec-Vidović koju ćemo – opet u ulozi Ane Šafranek – vidjeti i u ovoj seriji, dok Relja Bašić, Franjo Majetić i Mia Oremović više nisu među nama. No, iz najava smo doznali da će se u seriji pojaviti i jedan novi lik – Fulirov brat, kojeg glumi Otokar Levaj.

Bio je to povod da u raznim dostupnim izvorima provjerimo što se – budući da nije izmišljeno nego stvarno – može otkriti o prezimenu Fulir.

Na internetskim stranicama „Acta Croatica“ tako doznajemo da su Fuliri Hrvati iz okolice Zlatara, te da ih u Hrvatskoj danas ima oko 340 u oko 140 domaćinstava (na webu „Prezime“ kaže se čak da ih je više od 400). Tu je i napomena da se ne tako davno u Zajezdi svaki šesti stanovnik prezivao Fulir, ali da su danas najbrojniji u Zagrebu, pa redom u Varaždinu, Zajezdi, Koprivnici i Jastrebarskom, kao i da su najmanje četiri obitelji iselile – dvije u Njemačku, te po jedna u Austriju i u SAD. Razne tražilice pokazat će nam da Fulira ima i u Slovačkoj, a u samo malo različitom obliku i u Njemačkoj i Francuskoj.

Povratak nalazima iz matičnih knjiga župe Zajezda (najstarije su iz 1760. godine) pokazat će da prezime Fulir u Zajezdi postoji najmanje od 1761. godine. Naime 25. studenoga te godine u Zajezdi su vjenčani Georgius, sin pokojnog Pavla Fulira i Magdalena, kćerka pok. Pavla Trušaka. Oni će 14. rujna 1762. dobiti prvo dijete, koje će biti kršteno imenom Mathiasa. Budući da su se u to vrijeme u matične knjige samo kod plemićkih vjenčanja upisivali opširniji podaci, dok je za običan puk bilo dovoljno navesti datum vjenčanja, imena mladenaca i njihovih očeva te imena kumova, o njima ne znamo čak ni koliko su bili stari kad je taj brak sklopljen. Budući da ni kod jednog od njihovih imena nije upisano da su udovac ili udovica (kad je to bio slučaj uvijek je bilo naznačeno) možemo zaključiti da su bili momak i djevojka. No, već o njihovu statusu u lokalnoj zajednici možemo samo nagađati. Moguće je da su bili kmetovi na nekom od vlastelinskih imanja (Zajezda je u to vrijeme još pripadala Patačićima, ali u Hrvatskom državnom arhivu u fondu obitelji Patačić nema ni jednog dokumenta koji bi se odnosio na njihove kmetove, op. a.), a ne može se isključiti ni da su bili slobodnjaci s nekim svima potrebnim zanimanjem.

S vremenom će – ovisno o svećeniku ili o njegovim pomoćnicima koji su njegove zapise prenosili u matične knjige, ali o pravilima korištenja latinskog ili narodnog jezika koja su u crkvi ili u državi vladati u određenom trenutku, prezime Fulir poprimati razne oblike. U nekim će zapisima da bi bilo sličnije njemačkoj varijanti postati Fulier, Fuller i Fullir, na nekoliko mjesta su upisani i kao Fulyer, odnosno Fuljer, čak i Fuljir. Njihovi se potomci na to očito nisu previše obazirali: na groblju u Zajezdi mnoštvo je nadgrobnih spomenika ispod kojih su pokopane generacije pripadnika te obitelji, ali na njima uvijek jasno piše FULIR.

Na web-stranicama „jezikoslovac.com“ prezime Fulir svrstano je u kategoriju prezimena koja su vezana uz profesiju koju je obavljao neki njihov davni rodonačelnik. U konkretnom slučaju izvorno je značenje – kažu – bilo „vojni pisar“. U njemačkom, ali i u francuskom, vojnom vokabularu zaista postoji srodna riječ koja označava dočasnika koji nekoj manjoj jedinici brine za njenu opskrbu i funkcioniranje. No, u toj riječi izvorno nije bilo slova „l“, nego je na njegovu mjestu bilo „r“, pa bi u izvornom obliku na njemačkom to zapravo bio Furier (čitaj: Furiir). Jezikoslovci kažu da se takva zamjena glasova događala dosta često. Dakle, sasvim je moguće da je neki drugi vojni ili drugi „ćato“ svojega kolegu pogrešno upisao kao Fulira.

To, naravno, ne isključuje mogućnost da je i taj prvi Fulir – baš poput našega omiljelog filmskog lika – bio kicoš i laskavac, ali je ipak gotovo sigurno da u takvom ponašanju ne treba tražiti korijene nastanka tog prezimena, nego da ga dugujemo burnoj povijesti ovih prostora na koje je austrijsko carstvo stoljećima dovodilo svoje službenike pa je više nego vjerojatno da je tako – u službi ili u svojevrsnoj mirovini – u naše krajeve dospio i neki Fulir.

Preslika (gore) najstarijeg zapisa s prezimenom Fulir u Knjizi vjenčanih župe Zajezda: dana 25. 11. 1761. godine vjenčani su Georgius, sin pokojnog Paulusa Fulira (danas bismo rekli: Juraj pok. Pavla Fulira) i Magdalena pok. Paulusa Truchaka. Kao kumovi su upisani Josephus Richko i Thoma Zajecz. Juraj i Magdalena su 14. rujna 1762. dobili sina koji je kršten imenom Mathias (slika dolje) (HR-HDA-883, MKV 1760-1811, br. 1564).

Župna Crkva uznesenja Blažene Djevice Marije u Zajezdi (15. st.) u kojoj su tijekom posljednja dva i pol stoljeća (a možda i od ranije) vjenčavani i kršteni ili nakon smrti oplakivani brojni hrvatski Fuliri.