Preci u srpskom jeziku
Film “Maratonci trče počasni krug” srpska je crnohumorna tragikomedija iz 1982. koju je režirao Slobodan Šijan prema scenariju Dušana Kovačevića. Ovaj je film idealan je za ilustraciju priče o bogatstvu riječi u srpskom jeziku u području rodoslovlja.
U toj urnebesnoj crnoj komediji smještenoj u tridesete godine 20. stoljeća na samom početku upoznajemo šest generacija pogrebničke obitelji Topalović:
- najmlađi je član Mirko Topalović (glumi ga Bogdan Diklić),
- njegov otac je Laki Topalović (maestralna uloga Danila Stojkovića),
- Lakijev otac je Milutin (Pavle Vujisić),
- Milutinov otac je Aksentije (Mija Aleksić),
- njegovi je, pak otac Maksimilijan Topalović (Mića Tomić),
- najstariji član obitelji je 120-godišnji Pantelija, koji umire na početku filma (uz legendarni citat – “njegov poslednji prijatelj umro je krajem prošloga veka“),
Šest generacija jedne obitelji – to bi značilo da je Pantelija bio Mirkov praprapradjed – ili jednostavnije – navrndeda. Da je Mirko imao sina, umjesto da mali polomi jezik dozivajući prapraprapradjeda – dozvao bi kurđela.
I tako po jedna riječ za čak 16 generacija!
| Po muškoj liniji: | Po ženskoj liniji: |
|
|
Znamo li kako po tom pitanju stoje Hrvati? Osim prefiksa pra-, imamo li kakve zvučnije nazive?
Ovo je zanimljivo i zgodno ili bolje rečeno vickasto štivo, i to u stilu sterijanske humornosti u njih!?
Jednom davno razmišljah gdje, kada i kako bi u nas trebali prekinuti nizove uporabe pra i neki predak? Tada mi se činilo da bi nakon određenog naraštaja trebalo s nizom pra nastaviti, ali na drugoj to jest. novoj riječi: sin, otac, djed, pradjed, prapradjed, pa didak, pradidak, prapradidak, te predak, prapredak, praprapredak i tome slično! No, tu se onda javlja problem kako rješavati ona u nas dobro riješena usporedna nazivlja kao što su: stric, prastric, praprastric i drugi srodnici (ujak, tetak, bratić)?
Krenuti kao u Srba s nečim što nema nikakve veze ni s njihovim jezikom već od pete generacije te na 14. mjestu doći do, ne daj Bože, riječi kurajber – zaista bi bilo prestrašno!? U svakom slučaju je bolje da se u nas Hrvata niz nastavi uporabom rječce pra ili iskoristi anglosaksonski prijevod, jer se u njih nalazi nekoliko zanimljivih nazivlja!? Vrlo agilne rodoslovce u Sloveniji bi također bilo zanimljivo saslušati!
Tema je prihvatljiva za novu debatu na našem portalu http://www.rodoslovlje.hr! Počujmo se!
kao prvo, oprostite na mom hrvatskom, jer zivim od rodjenja u Njemackoj. U njemackom postoji pojam Großonkel (pra-stric, pra-tetak ili pra-ujak), kao Großtante (pra-strina, pra-tetka ili praujna), koja oznacuje kao rijec Großvater (otac od roditelja) srodstvo sa jednim od roditelja.
Isto tako rodjaci dobiju prefix Groß (=velik), tako da Großcousin bi znacio pra-rodjak.
po mom misljenju, ne bi bilo lose – bar u svrhe rodoslovlja – uvesti u hrvatski jezik nove nazive za bolje diferenciranje rodbisnkih veza.
Ima jos nesto interesantno sto sam skoro nasao,a to je da postoje nazivi za jos neke pretke i to: “kursula”,izmedju “kurlebala” i “sukurdova”,i “sivi hromi vuk” i “sunce”,poslije “belog orla”. znaci 19 generacija.
meni je ovo super, anglosahonci nemaju ovako bogati rijecnik pa su zato svi ujaci i ujne, pa nije cudo sto se onda braca i sestre vencaju jer nemaju smisla za rodoslov.
na nekom srpskom rodoslovnom forumu nasao sam hrvatska imena za prece. Dali iko zna nesto vise o tome?
1. OTAC
2. DJED
3. PRA-DJED
4. ŠUKUN-DJED
5. NA-DJED
6. KU-DJED
7. ASKU-DJED
8. MUR-DJED
9. LE-DJED
10. SUKUR-DJED
11. SUR-DJED
12. PAR-DJED
13. OM-DJED
14. KURAJ-DJED
15. STER-DJED
16. ANTE-DJED
ma, to je netko izmislio… http://ce-4.forumotion.com/t3671-rodoslovlje… “Hrvatska verzija bi bila slijedeca:”, kaže…
hvala na odgovoru. i meni je bilo sumnjivo ali nisam primijetio da pise BI BILA. ali koliko se sjecam u Dalmaciji upotrebljava se ŠAKUDID. to je ipak nesto, posto drugi jezici nemaju ni toga 🙂
Hrvatsko rodoslovlje bi trebalo imati nazivlje sve do 20. koljena. Predlažem Hrvatskom rodoslovnom društvu na kreiranju novog nazivlja za svako koljeno, i to u suradnji sa HAZU nadležnim odjelom, Hrv. institutom za povijest, kao i Maticom hrvatskom. Treba okupiti komisiju vrsnih stručnjaka i održati predavanje na tu temu i donijeti ispravna nazivlja, koja će postati službena i priznata od države. Ne treba preuzimati srpsko nazivlje, koje utoliko nije niti srpsko, već od 6 do 15 koljena su to sve turcizmi, koji su ušli u nazivlje, a koji su potpuno strani hrvatskom jeziku. Ne treba ostaviti nazivlje po uzoru na Anglo-saksonski model, gdje "great-" prefiks oznacava svako koljeno unazad. Taj model dovodi do zabune, upravo zbog toga treba ostaviti: 1. otac 2. djed 3. pradjed 4. šukundjed 5. navrhdjed i dalje ostvariti nove nazive, u skladu s hrvatskim jezikom! Iako, "šukundjed" se može prevesti od srpskog "čukundeda", taj naziv je u narodu poznat, i on ne treba biti promijenjen. Iako, "navrhdjed" dolazi isto od "navrndeda", taj naziv neka ostane zbog toga što je kod većina istražitelja rodoslovlja maksimum do kojeg uspijevaju pronaći svog direktnog pretka, i ima simboliku, NA VRHu se nalazi DJED! Iza toga, umjesto kurđela, askurđela, treba pronaći nove nazive, lako pamtljive i onda službeno objaviti u medijima nazivlje, kako i na svim institucijama, koje su donijele novo hrvatsko rodoslovno nazivlje. S poštovanjem, Li-en-chi-na!
Evo jos jedne interesantne informacije, o znacenju prefiksa KUR u nazivima dalekih predaka u srpskom, pa dakle i u ostalim srodnim juznoslavenskim jezicima (usput, kod mene u slavoniji su u upotrebi isti nazivi, samo su generacije nasih roditelja ziveci u okolnostima poslije IISR to pozaboravljale). Postoji velika vjerojatnoca da prefiks KUR dolazi iz grckog jezika i prosto oznacava muskog pretka (u starogrckom jeziku KUROS znaci mladic). Posto su nam preci zivjeli u patrijarhalnom drustvu, naziv za muskog pretka je jednostavno primjenjivan i na zenskog, sa odgovarajucom gramatickom promjenom za zenski rod. Usput, negdje sam naisao da se isti prefiks koristio i kod nekih drugih naroda neslavenskog porijekla na Balkanu (npr. Tracana ili Ilira).
Svakako se slažem s korisnikom “Lijenčina”. Svakako ne treba uvoditi srpske izraze jer su oni također turcizmi, a bilo bi odista zbunjujuće da se npr. kurajberom naziva hrvatski predak koji se štoviše borio protiv Turaka. U mojoj obitelji govorilo se da ide otac, djed, pra-djed, šukun-djed, šukun šukun-djed, šukun šukun šukun-djed itd. Kad sam počeo istraživati rodoslovlje zaključio sam da je taj model vrlo nejasan kao i onaj sa pra pra pra pra… djedom. S obzirom da prefiks pra- logično dolazi od staroslavenske riječi čije je korijen u hrvatskom prije, pra djed znači otac od djeda tj. onaj prije djeda. Meni je tako bilo logično da je otac šukundjeda pra-šukundjed. No, problem je ponovo sljedeća generacija. Ovo mi je prvi put da sam pročitao ove srpske nazive i također se slažem za to da je izraz navrhdjed dobar, jer sam i sam po očevoj liniji došao upravo do te generacije pa je ona “na vrhu”. Unatoč tomu ja ne bih prihvatio ni anglo-saxonski model sa great jer zapravo time ništa ne mijenjamo jer zapravo ostavljamo sadašnji model s pra, a čiji sam problem već istaknuo. Uglavnom svakako je potrebno uvesti hrvatske nazive za pretke upravo zbog tog što je iz godine u godinu sve više ljudi koji se interesiraju za rodoslovlje. Srdačan pozdrav iz Zagreba!