Prezime Prgomet

Prezime Prgomet imaju 1123 stanovnika Hrvatske i po učestalosti je 485. hrvatsko prezime.

Prgometa je najviše: u Zagrebu (58 obitelji, 159 duša), Splitu (44, 143), Slavonskom Brodu (34, 98), Makarskoj (30, 91), Donjem Prološcu pokraj Imotskog (13, 46), Osijeku (16, 36), Sesvetama (12, 34), Podvinju pokraj Slavonskog Broda (6, 26), Županji (9, 24), Stobreču pokraj Splita (6, 24).

U Kaštelanskoj zagori je selo Prgomet sa 132 stanovnika 2001. godine, dok se dva naselja s nazivom Prgomelje nalaze pokraj Bjelovara (727 stanovnika) i pokraj Pakraca (četiri stanovnika). Ta tri naselja, kao i zaselak Prgometi sela Prološca u Imotskoj krajini, nazvani su prema njihovim stanovnicima s prezimenom Prgomet odnosno Prgomelj.

Bez obzira što se u sadašnjem hrvatskom jeziku Prgometi i Prgomelje mogu na prvi pogled dovesti u vezu s pridjevom prgav sa značenjem: svadljiv, naprasit, koji se lako upušta u svađe i prepirke ili pak s imenicom prgavac = svađalica, namćor, prezime Prgomet je ipak drukčijih značenjskih korijena.

Imenica prga, koja je izvedena od glagola pržiti (nekoć prgiti), naziv je: a) jela od pržena si(je)rka, što se spravljalo u obliku pure ili pak kaše; b) samljevena zrna prethodno prženog ječma, što su nekoć siromašnijem pučanstvu služila kao nadomjestak za kavu.

Od imenice prga izvedena su i prezimena: Prgomet (postalo od “prgu metati,” primjerice u kotao, na vatru i slično) te Prgomelja (nastalo od “prgu mljeti”); a P. Šimunović dodaje i Prgonju, onaj koji prgu jede ili pak pije.

Slična su jezičnog postanja i prezimena: Prga, Prgeša, Prgić, Prgin, Prgjan, Prgjun, Prgomelja, Prgonjić, Prguda.

Prgometi pripadaju hrvatskim rodovima, kojih se broj pripadnika u posljednjih šezdesetak godina gotovo učetverostručio: u popisu iz godine 1948. oko tri stotine, a u popisu iz 2001. godine gotovo 1200 duša s prezimenom Prgomet u Hrvatskoj. Tolikom povećanju je dijelom pridonijelo i doseljavanje Prgometa iz Bosne i Hercegovine u drugoj polovici 20. stoljeća, posebno s područja Dervente u sjevernoj Bosni, u Hrvatsku.

Prgometi su ponajprije dalmatinsko prezime s vjerojatnom prastarinom u selu Prgometu poviše Trogira ali su stari rod i u Imotskoj krajini (Slivno). Prema popisu iz 2001. godine u 24 naselja u Dalmaciji žive 134 obitelji i 425 duša s prezimenom Prgomet, što je podosta više od trećine svih pripadnika tog roda u Hrvatskoj..

Jedan od starijih spomena prezimena potječe iz 1654. godine, kada su Turci u Kotišini pokraj Makarske, nakon što su ga uhvatili u bijegu, odsjekli glavu fra Stipanu Prgometu, rodom iz Slivna pokraj Imotskog.[1]

Ni svi Prgometi iz Imotske krajine nisu istog krvnog podrijetla.

Prgometi iz Rašćana, Župe Biokovske, Slivna i Zmijavaca nastali su od roda Vodanovića, od kojeg su također postali i Selaci.

U venecijanskom zemljišniku iz 1725. godine je upisano da su mletačke vlasti u Zmijavcima dodijelile zemlju obiteljima Cvitana i Jure Prgometa.[2]

U Stanju duša župe Slivno iz 1744. godine zabilježene su dvije Prgometove obitelji: Jurina s 20 i Ivanova sa sedam duša.

Te 1744. godine u Stanju duša susjedne Župe Biokovske upisana je osmočlana obitelj Jure Prgometa.

U javnoj pučkoj školi u Imotskom godine 1798. imenovan je učiteljem fra Petar Prgomet s plaćom od 18 cekina godišnje, što je i početak organiziranog školstva u Imotskoj krajini.[3]

Na suđenju, koje su u Šibeniku od 22. veljače do 1. ožujka 1810. godine obavile francuske okupacijske vlasti, suđen je i svećenik „fra Petar Prgomet, župnik od Imotskoga, sin pokojnog Jakova i Ivanice Brstilo, od 47 godina, rođen u Slivnu, okućen u Imotskom, visok pet noga i tri palca, s kosom i obrvama crnim, s očima riđim, s nosom ratastim, s ustima sridnjim, s podbratkom oštrim, licem oblim“. Kao i još neki optuženici terećen je zbog suradnje s neprijateljima, čiji su bili agenti, rečeno je tada u sudnici. Fratar Prgomet je ipak oslobođen optužbi i pušten.[4] Inače fra Petar Prgomet rođen je 1764. godine u Slivnu, a preminuo je u Imotskom 1841. godine.

Fra Paško Prgomet (zna mu se godina smrti-1828), također iz Slivna, istaknuo kao imotski župnik u nemirnim vremenima raspada Mletačke Republike i početka francuske okupacije Dalmacije (1797-1806) na smirivanju straha i nespokojstva u ispaćenom od velikih nedaća narodu. Bio je i provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu od 1797. do 1800. godine.[5]

U Župu Biokovsku, u zaselak Luetiće u 19. stoljeću doselila je jedna Prgometova obitelj.[6]

U austrijskom zemljišniku iz 1835. godine u Rašćanima je upisano pet Prgometovih obitelji: Bartulova na kućnom broju 13 naselja Rašćani, Jurina (14), Jakovljeva (15), Markova (16) i Antina (17).[7]

Popis iz 1948. godine zatekao je Prgomete: u Rašćanima (dvije obitelji, 10 duša), Župi Donjoj (1, 4). Slivnu (32, 106) i Prološcu (7, 41).

Prgometi pak iz Prološca nastali su od roda Brkića. Devetočlana obitelj Ivana Brkića, inače zabilježena u Stanju duša župe Proložac iz 1744. godine, spustila se iz zaseoka Bušanje u Proložac i naselila se na imanju Jure Protrke, koji je malo prije odselio u Vir pokraj Posušja. Upravo Jure je Protrka upisan u venecijanskom zemljišniku iz 1725. godine kao domaćin devetočlane obitelji, kojoj su mletačke vlasti dodijelile 17 kanapa zemlje.[8]

Dakle Brkići su u Prološcu obiteljski nadimak Prgomet uzeli za svoje novo prezime.

U Imotskoj krajini Prgometi su u popisu iz 2001. godine zabilježeni u pet naselja s 30 obitelji i 78 duša, a najviše ih je: u Donjem Prološcu (13 obitelji, 46 duša), Slivnu (11, 19) itd. Usporedbe radi: godine 1948. u Slivnu je živjelo 106 stanovnika s prezimenom Prgomet.

I Prgometi splitsko-makarskog područja su imotskih korijena: u16 mjesta 110 obitelji s 324 duše, a najviše ih je: u Splitu (44, 143), Makarskoj (30, 91), Stobreču (6, 24), Podstrani (5, 16), Kaštel Sućurcu (2, 11).

U drugoj polovici 18. stoljeća Prgometi iz Imotske krajine sele i u sjevernu Bosnu, pa je primjerice 1782. godine u Trstencima pokraj Dervente zabilježeno doseljenje obitelji Bože Prgometa i njegove supruge Cvite rođene Mrkonjić, oboje iz Slivna.[9] Istodobno su dogodila i doseljenja u Bišnju, također pokraj Dervente.

S vremenom su Prgometi na derventskom području izrasli u brojan i snažan rod, a u drugoj polovici 20. stoljeća dio pripadnika tog roda preselio je u Hrvatsku, ponajviše u Zagreb i Slavoniju (Slavonski Brod, Osijek i Županju). Dakako među doseljenicima nije zanemariv ni broj Prgometa iz Imotske krajine.

Od derventskih pripadnika tog roda je i dr. prof. Drago Prgomet, rođen 1965. godine u Žeravcu pokraj Dervente. On je ovih dana nakon napuštanja HDZ-a i dužnosti zamjenika predsjednika te stranke osnovao novu političku stranku, koja se službeno zove Udruga HRID (Hrvatska inicijativa za dijalog).

Popis iz 2001. godine zatekao je u 31 slavonskom naselju 108 Prgometovih obitelji s 326 duša. Najviše ih je: u Slavonskom Brodu (34 obitelji, 98 duša), Osijeku (16, 36), Podvinju (6, 26), Županji (9, 24), Vinkovcima (4, 21), Višnjevcu (6, 16), Đakovu (5, 15), Slavonskom Šamcu (4, 11) itd.

U 15 mjesta zagrebačkog područja popis iz 2001. godine zatekao je 92 Prgometove obitelji s 298 duša, a najviše ih je: u Zagrebu (58 obitelji, 195 duša), Sesvetama (12, 34), Dugom Selu (4, 17), Velikoj Gorici (4, 10) itd.

Spominjemo još i skupinu Prgometa primorsko-istarskog kraja: u 11 naselja 21 Prgometova obitelj s 58 duša, a najviše ih je: u Červar-Portu (tri obitelji, 12 duša), Rovinju (3, 11), Puli (5, 9), Rijeci (3, 8) itd.

U Poriječanima pokraj Kraljeve Sutjeske (danas općina Visoko) od 1796. do 1900. godine u maticama župe Kraljeva Sutjeska može se pratiti i prezime Prgomet.[10] Sudeći prema ostalim prezimenima (Pripuzović, Puljić, Pušić, Radat, Pipunić, Pirić, Rojnica itd.) vjerojatno je riječ o doseljenicima iz Imotske krajine.

Literatura

1. Lj. Šimunović, Svećenička i redovnička zvanja iz župe Presvetog Trojstva Slivno Imotsko, str. 172; Slivno, Zbornik radova u prigodi 250. obljetnice crkve Presvetog Trojstva, Slivno 2004.
2. Državni arhiv u Zadru, venecijanski zemljišnik iz 1725. godine za naselje Zmijavci
3. J. A. Soldo, Pregled geološko-geografske i historiografske bibliografije Imotske krajine, str 61., Zbornik Čuvari baštine Franjevački samostan Imotski 1738-1988., Imotski 1989.
4. A. Ujević, op. cit., str. 190.
5. J. A. Soldo, Djelovanje franjevaca Provincije Presvetog Otkupitelja kroz 250 godine, str. 315: Zbornik Kačić Split, godina XVII., Split 1985.
6. V. Vrčić, op cit., str. 228., 237., 275. i 348.
7. Državni arhiv u Splitu,, Venecijanski zemljišnik iz 1835. godine, katastraska općina Rašćane
8. V. Vrčić, op., cit, str. 228.
9. A. Zirdum, Prezimena katoličkog življa plehanskog kraja od 1760. do 1810. godine, str. 111; Monografija Plehana, Plehan 1987.
10. S. Duvnjak, op. cit., str. 269.

Naslovna fotografija: 24sata.hr