Prezime Čačić

Prezime Čačić imaju 1493 stanovnika Hrvatske i po učestalosti je 312. hrvatsko prezime.

Čačića je najviše: u Zagrebu (87 duša, 205 duša), Zadru (31, 114), Rijeci (23, 70), Bruškoj pokraj Benkovca (15, 51), Petrinji (14, 45), Tinju pokraj Benkovca (10, 44), Vinkovcima (18, 42),  Osijeku (17, 38), Benkovcu (12, 36), Hruševcu pokraj Kravarskog (10, 35).

Prezime Čačić je izvedeno od imenice čača, uz  oblik ćaća, rodbinskog naziva za oca, muškog roditelja (hipokoristik tata). Bez obzira što je ćaća etimološki pravilnije, oblik čača prevladava u govorima gdje su afrikate „č“ i „ć“ ujednačene kao tzv. središnje č (izgovara se između glasova č i ć). Slično je i s još nekim prezimenima: Čaleta na šibenskom području, a na Klisu i u Dalmatinskoj zagori prezime glasi i Ćaleta.

Sličnog su  jezičnog postanja i prezimena: Čače, Čačija, Čačilo, Čačko, Čačković, Čaćić, Čaćija, Čaćko, Čaćković.

U Šibeniku se godine 1586. spominje Lucija Čačić (Ciachich d. Lucia), a u tom je gradu 1682. godine  zabilježen i Vid Čačić (Vitus Chiachich). [1]

Prema popisu iz 2001. godine Čačići na šibenskom području žive u četiri naselja s pet obitelji i osam duša: u Šibeniku (dvije obitelji, četiri duše), Sitnom Donjem (1, 2), Vodicama i Vescu pokraj Primoštena po jedna osoba (1, 1).

Na benkovačko-zadarskom području Čačići su stari rod i prema popisu iz 2001. godine čine petinu svih pripadnika tog roda u Hrvatskoj.

Posljednjeg dana veljače 1663. godine Ivan Čačić, harambaša iz Vinjerca pokraj Zadra, izjavio je u zapisnik da je u potjeri za pljačkaškom postrojbom ličkih Turaka odsjekao glavu Muratagi Salihagiću, perušićkom dizdaru te da ju je izložio na zidinama Vinjerca. Muratagin otac je ponudio otkup za sinovu glavu, ali Čačić nije odgovorio dok se nije  izjasnio  providur. [2]

Tog Ivana Čačića i Matiju Mirkovića, oba s naslovom harambaše, providur G. Conatarini postavio je 21. svibnja 1664. godine za serdare ravnokotarskih Morlaka umjesto poginulih u bojevima s Turcima Marka Milkovića i Petra Grgurice. [3]

Popis iz 2001. godine zatekao je Čačiće na zadarsko-benkovačkom području sa 79 obitelji i 289 duša. Ovom prigodom navodimo naselja s 10 i više Čačića: u Zadru (31 obitelj, 114 duša), Benkovcu (12, 36), Bruškoj (15, 51), Stankovcima (2, 11), Šopotu (2, 12), Tinju (10, 44).

Dio Čačića benkovačkog područja u drugoj polovici 20. stoljeća je seljenjem stekao nove adrese na zagrebačkom području, u čijih je 15 naselja popis iz 2001. godine zatekao 123 Čačića obitelji s 308 duša. Najviše ih je: u Zagrebu (87 obitelji, 205 duša), Donjem Hruševecu (10, 35), Sesvetama (7, 17), Velikoj Gorici (6, 15) itd.

Čačić je i staro i učestalo slavonsko prezime.

Na požeškom području Čačići su zabilježeni: godine 1698. u Kutjevu obitelji Marka i Mihalja Čačića; godine 1702. u Nurkovcu obitelj Petra Čačića; [4] u Klokočevcima pokraj Našica 1736. godine  obitelj Marka Čačića. [5]

Prema popisu iz 2001. godine u 54 naselja pet slavonskih županija živi 161 Čačića obitelj s 453 duše, što je gotovo trećina svih pripadnika tog roda u Hrvatskoj.

Ovom prigodom navodimo naselja s 10 i više Čačića: u  Bošnjacima  i Dardi po (dvije obitelji, 11 duša), Đurđenovcu (10, 32), Ivanovcima pokraj Valpova (1, 11), Osijeku (17, 38), Pleternici (3, 10), Požegi (9, 25), Privlaci pokraj Vinkovaca (8, 25), Slavonskom Brodu (5, 15), Štitaru (4, 12), Velikoj (5, 12), Vinkovcima (18, 42), Višnjevcu (6, 17), Županji (10, 34).

Čačići u Lici stjecajem okolnosti a s obzirom na nekadašnju jačinu postali su malobrojan rod s napomenom da ih je dio osigurao nova prebivališta na riječko-istarskom području. Tu su Čačići u 18 naselja narasli na 50 obitelji sa 140 duša, a najviše ih je: u Rijeci (23 obitelji, 70 duša), Rovinju (4, 13), Škrljevu (2, 8) itd.

U Lici pak Čačići su nazočni u šest naselja s 12 obitelji i 21 dušom,  a najviše ih je:  u Gospiću (pet obitelji, osam duša), Karlobagu (3, 6) itd.

Spominjemo još i Čačiće na sisačkom području:  prema popisu iz 2001. godine u 17 naselja 51 obitelj i 137 duša, a najviše ih je: u Petrinji (14 obitelji, 45 duša), Sisku (8, 22), Dužici pokraj Lekenika (7, 17) itd.

Literatura

  1. I. Ostojić, podlistak Šibenska onomastika,  III. nastavak, str. 181; Zbornik Kačić, knjiga XXI-XXII),  Split 1989/1990.
  2. B. Desnica,  Historija kotarskih uskoka (1646-1749), Beograd 1950/1950,  str. 112-113.
  3. Isto, str. 117-118.
  4. M. Marković, Povijest naselja i podrijetlo stanovništva, Zagreb 2002., str. 467-468. i 482.
  5. Isto,  str. 491.

Možda vam se svidi

Komentirajte!

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.