O jezičnom postanju prezimena Balić
U popisu kraljevskog poreza iz godine 1598. u selu Juranci kraj Belca u Hrvatskom zagorju te u Kraljevcu (između Božjakovine i Narta u Posavini pokraj Zagreba) zabilježena su dvije obitelji s prezimenom Balić. Taj podatak za M. Pavera znači da su Balići. kao i brojni drugi nositelji "muslimanskih" prezimena u Hrvatskoj, potomci zarobljenih osmanlijskih vojnika koji nisu imali nikoga da ih otkupi iz ropstva, pa su pokršteni i postali kmetovi feudalaca u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.
Tvrdnju M. Pavera odmah potpisujem kao jedan od mogućih načina postanja prezime Balić u Hrvata, koje prema popisu iz 2001, godine uz svoje ime dopisuje 2360 stanovnika Hrvatske i po učestalosti je 152. hrvatsko prezime s napomenom da najviše Balića živi: u Splitu (129 obitelji, 370 duša), Dugopolju pokraj Splita (86, 313), Zagrebu (106, 242), Katunima pokraj Omiša (37, 103), Osijeku (37, 96), Solinu (18, 51), Lovasu pokraj Vukovara (17, 50), Vinkovcima (15, 49), Omišu (14, 46), Slatinama na Čiovu (13, 39).
Vremenski još ranije od primjera iz Hrvatskog zagorja spominju se Balići, primjerice u popisu pučana grada Splita, načinjenom u uredu splitskog kneza 5. svibnja 1566. godine, a koji ne priznaju za svoje predstavnike osobe što ih oni nisu izabrali, a koje su se kao tobožnji zastupnici puka već uputili u Veneciju braniti njihova prava, upisan je i Petar Balić (Pietro Balich). [1]
Iako sadašnje splitske Baliće ne treba povezivati s njihovim prezimenjakom iz 16. stoljeća, ipak ne treba zaobići činjenica daje Split hrvatski grad u kojem živi najviše Hrvata s prezimenom Balić (129 obitelji, 370 duša), a neznatno zaostaje desetak kilometara udaljeno Dugopolje (86, 313).
I u Šibeniku se rano javlja to prezime: 1581. godine zabilježen je Antonius Balich.[2]
U Šibeniku prema popisu iz 2001. godine žive četiri Balića obitelji s 12 duša.
U tom kontekstu spominjemo i dva hrvatska naselja s nazivom Balići, koja se nalaze u Istri: Balići pokraj Žminja (64 stanovnika 2001. godine) i Balići pokraj Vodnjana (64). Dakako općem dojmu o Balićima u Hrvatskoj i izvan nje nimalo ne smetaju i dva naselja s nazivom Balić, koja se nalaze se u Bosni: pokraj Donjeg Vakufa i Novog Travnika.
Nakon navođenja tih primjera iz Hrvatske, teško je toliko Balića proglasiti robljem koje nije imalo ni otkupnika ni otkupnine. Umjesto toga recimo dase posve uklapa tumačenje jezičnog postanja prezimena Balić u interpretaciji M. Šimundića. Najbolji poznatelj hrvatskih osobnih imena navodi ime Bajislav, koje je nastalo od starog imperfekta glagola bajiti = raspravljati + slav(a). Od njega je prema Šimundiću nastalo starohrvatsko ime Balislav (promjenom glasa „j“ < „ l“), od kojeg hipokoristici glase Balo, Bale, od kojih je lako izvesti i prezime Balić.[3]
Razmatrajući pak veze između Splita sa zaleđem u vrijeme dok su Turci držali Klis, više autora spominju događaj što se zbio u zimu 1602. na 1603. godinu. Tada je "u Kliškom sandžaku boravila velika tursko-tatarska vojska. Nazočnost tolike sile davala je Osmanlijama Turcima osjećaj sigurnosti, pa je to navelo kliškog sandžaka Mehmed-bega da krene sakupljati harač po zagorskim selima, a kako su vojnici u selu Balić (Baglic, Baghle (?) napastovali žene, izazvali su žestok odgovor. Seljani su zajedno sa susjedima napali ih i pobili oko 400 Turaka."[4]
Dakle moguće je da je u zaleđu tvrđave Klis postojalo selo Balić ili Balići, koje je dobilo naziv po prezimenu onih koji su u njemu živjeli, po Balićima, što je česta pojava, kao što su primjerice u susjednoj Cetinskoj krajini naselja: Ježević, Otišić, Satrić, Vinalić, Bajagić, Vojnić, Budimir, Udovičić, Strizirep, dva Radošića, Divojevići itd. Možda se tako zvao zaselak današnjeg Dugopolja, u kojem su živjeli i danas Balići (86 obitelji, 313 duša). Odnos Osmanlija prema njima i njihov odgovor Osmanlijama su dokazi da Balići mogu biti izvorno Hrvati katolici, ali i pripadnici islamiziranog življa, koje se, kako se najčešće misli, nakon odlaska Osmanlija vratilo na pradjedovsku vjeru.
Dakle Balić može biti patronim, ali postoji i i treća mogućnost da se to prezime u doba Osmanlija moglo dobiti po kmetovu gospodaru, begu, kojem je bilo ime Balija, kako su nastala primjerice i neka prezimena u Hrvata katolika i u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini: Alagušić, Alilović, Kurtović, Kurtagić itd.
A sada i o mogućnostima da je prezime Balić s osnovom iz turskog jezika:
od imenice balija, kako su nekoć urbani bosansko-hercegovački muslimani nazivali islamizirane vlaške stočare u Hercegovini. Danas pak balija je neobrazovani, priprosti, primitivni muslimanski seljak. Inače dio balija potječe od bosanskih srednjovjekovnih Vlaha i Hrvata.
U najnovije vrijeme balija je pogrdno-uvredljivi naziv za bosansko-hercegovačke muslimane Bošnjake, a A. Škaljić, pisac najboljeg rječnika turcizama, smatra da je to došlo "zbog same sličnosti s riječima baliti, balonja, balav itd."[5]
Kad je riječ o prezimenu Balić, onda treba još dodati da je Bali, Balija, bilo nekoć često muslimansko ime, što na turskom jeziku znači Starina, Starinac. Primjerice 1578. godine u doba velikog vezira Mehmed paše Sokolovića, graditelja "na Drini ćuprije," za prvog bosanskog nunlu (kadiju, suca) sa sjedištem u Sarajevu postavljen je Sarajlija Bali-efendija.[6]
U turskim pak defterima (knjige poreskih obveznika) često se susreće osobno ime Balija, primjerice u Cmiljanima (danas Civljani pokraj Vrlike) u 17. stoljeću zabilježena su čak trojica s imemom Balija, i to sinovi Turhanov, Hizirov i Mehmedov.
Za kraj priče o prezimenu Balić i dodatak o njegovim nositeljima u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, u Međimurju, gdje ih je popis iz 2001. godine zabilježio u šest naselja s 26 obitelji i 72 duše. U tom dijelu Hrvatske to se prezime pojavljuje 1638. godine, kada je u Ivanovecu pokraj Čakoveca zabilježen grafijski oblik Balich.
Anđela Frančić, autorica izvrsne knjige o međimurskim prezimenima, dopušta mogućnost da je prezime Balić moglo u Međimurju nastati od Bal(i), mađarske prilagođenice imena Baltazar, Balint i sličnih.
Literatura:
- Zlatna knjiga grada Splita, svezaki I., (priredili: V. Rismondo i Lj. Šimunković), Split 1996., str. 504-505.
- I. Ostojić, Šibenska onomastka., II. nastavak, str. 499; Zbornik Kačić Split 1985. godine
- M. Šimundić, Rječnik osobnih imena, Zagreb MMVI. , str. 28.
- K. Kužić, Povijest Dugopolja i njegovih sela, str. 160; Zbornik općine Dugopolje, svezak I., Zagreb-Dugopolje 2001.
- A. Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo 1966., str. 118.
- Isto, str. 118.
Balića (koji su se pisali kao Balijić) je bilo i u Popovu gdje su nosili prezime Milić. Milići su stari popovski rod čija je matica u Popovu bila u Orahovu Dolu (ondje se spominju od 1710. u maticama). Inače potječu iz sela Golubinac odakle su se djelomično preselili u Kručicu kod Slanoga (prve podatke o preseljenju nahodimo od 1577., potomak je jedne od tih iseljeničkih grana Milića i poznati novinar Goran Milić) i u Goveđare na Mljetu. Milići s Trebimlje spominju se od 1664. i po predaji su izbjegli iz Orahova Dola. Osim prezimena Milić pripadnici toga roda nosili su i prezimena Miletić (u Orahovu Dolu od 1710.), Balija/Balijić (zabilježen u Milićima od 1710. te poslije u Turkovićima) te Kosjerina (zabilježen od 1737.; Kosjerine su se oko 1850. doselili u Višiće). Nadimak Balija/Balijić Milići nose barem trista godina. Navodno su ga nosili jer se jedan Milić oženio za pripadnicu roda Josipović iz Paraunića na Trebimlji čija se rodbina uskoro poturčila i promijenila prezime u Šabanović. Inače je balija turcizam kojim se pogrdno naziva muslimana, a nastao je prema turskome imenu Bali koje potječe od arapske riječi bali ‘starosjedilac, starinac’. U 18. st. taj je nadimak gotovo potpuno istisnuo starije prezime Milić koje se „u modu vraća“ u 19. st.
Balic prezime je Turskog porijekla a nastalo od Bal sto znaci ,,med,, komunisti su dodali ic…moji se stoljecima bave medom…dobijali diplome za najbolji med i medne proizvode po raznim takmicenjima sirom stare Jugoslavije…kada je koj djed bio ne pobjediv u proizvodnji meda…njegovi su porijeklom turci i bavili su se medom…tako da oko prezimena Balic sve je izmisljeno, gdje ne pise ovako kao sto sam napisala…moji su se trudili da njihovi nosioci ovog prezimena znaju kako ono potice, sa koljena na koljeno…
………. Ime BALIC je staro vec 500 godina, tad je komunizam bio nepoznat.
Ime je turskog porijekla – Balic turski znaci RIBA !
……..a mostarski Balici ?
Pozdrav iz Bosanska Krupe ima nas Balića, rahmetli did Ale Balić je Rodjen u Bosanskom Petrovcu
Interesantno! Zašto neko mora biti turčin jer se preziva Balić po Bali. Balli na albanskom jeziku znaći čelo, predvodnik, vođa. I kao Albanci nisu morali biti muslimani nego i katolici ili ortodoksi. Dio Balića može biti i toga porijekla. Npr. Balšići imaju korijrn svoga prezimena u toj riječi. Uzmite i ovo u razmatranje također.
Prema pričama naših starih koje su se prenosile usmenom predajom 3 brata Balić su došli pred Osmanlijama iz Bune kod Mostara, %2 su se naselili u tadašnjoj Radobilji, danas Katuni, a jedan u Dugopolje. Kasnije je 1 iz Radobilje odselio u Svinišće (za ovo postoje dokazi). Nakon doseljenja u Radobilju, stare kuće su im bile 2 do 3 km južnije nego se danas nalaze, a još koji kilometar južnije, prema Katunima Polje, nalazi se udolina nazvana Zavala. Predaja kaže da je tako nazvana jer da su tu Radobiljani napali Turke tako da su “zahvalili” kamenje na njih i da ih je dosta bilo ubijeno. Znači nisu bili Turci jer su pred njima pobjegli.