Ante Ukić: Kaštel Vodice, 1826. – 1856. – ljudi, kuće i obitelji

Nedavno smo objavili da je g. Ante Ukić, diplomirani ekonomist, HRD-u poklonio svoje dvije knjige: 

• "Korijeni – demografska povijest Srime" i
• "Stanovništvo i obitelji otoka Prvića – Prvić u prvoj polovici 19. stoljeća".

Treća knjiga, "Kaštel Vodice 1826. – 1856. ljudi, kuće i obitelji", s više od 500 stranica, je u rukopisu.

S obzirom na vrlo obiman materijal knjiga će biti tiskana u dva dijela. S obzirom na već poznatu kvalitetu i sveobuhvatnost podataka iz prethodnih knjiga, ova knjiga se može preporučiti svakom stanovniku Vodica, svakom tko potječe iz Vodica i svim prijateljima Vodica. Budući da će knjiga zbog visokih troškova biti tiskana u manjoj tiraži, trebalo bi je na vrijeme osigurati.

Iz uvoda

U ovoj monografijskoj raspravi zamišljeno je istražiti ljude, kuće i starosjedilačke obitelji koje su živjele u Vodicama u razdoblju od 1826. do 1856. godine i na taj način dati doprinos dosadašnjim spoznajama o Vodicama.

Istraživanja se temelje na pisanim vrelima i obuhvaćaju građu vodičkih matičnih knjiga, koje se čuvaju u Državnom arhivu u Zadru i gradivo prve austrijske katastarske izmjere k. o. Vodice pohranjene u Arhivu mapa za Istru i Dalmaciju u Državnom arhivu u Splitu. Oba izvora, iako su rađena u različite svrhe, budući da se odnose na isto vrijeme , međusobno se prožimaju i nadopunjuju. Na taj način – osim što su prikazana i vrednovana ova dva dokumenta – ocrtana je baština vodičke prošlosti u promatranom razdoblju.

Knjiga se zove "Kaštel Vodice 1826. – 1856. – ljudi, kuće i obitelji", jer je usredotočena na ljude i kuće u kojima su obitavale vodičke obitelji. Ponukani pitanjima, u vrijeme prikupljanja podataka za pisanje ove knjige, zašto "Kaštel Vodice" i zašto baš "1826. – 1856." smatramo potrebnim to na početku objasniti. Matične knjige (a i katastarske) pisane su talijanskim jezikom. U maticama su Vodice zabilježene kao Kaštel Vodice odnosno skraćeno Cas. Vodizze, a župa Sv. Križa – Parrocchia di S. Croce Cas. Vodizze. Tako je u knjigama rođenih za roditelje i kumove nastanjene u Vodicama navedeno: domiciliato in Cas. Vodizze. Matična knjiga vjenčanih 1841. – 1857. je, pak, naslovljena Registro Matrimoniale della parrochia di Castel Vodizze 1841. – 1857. C. III, a u rubrici gdje i kada su mladenci rođeni stoji: in Cas. Vodizze. Isto tako i za roditelje i kumove, ako su nastanjeni u Vodicama, piše – in Cas. Vodizze. U maticama umrlih za mjesto pokopa navedeno je: nel Cimitero di S. Croce in Cas. Vodizze ili nel Cimitero komunale in Cas. Vodizze, a za kuće u kojoj je netko umro često je navedeno "in casa propria nel Castello di Vodizze". (Talijanska riječ "Castello" ovdje, najvjerojatnije znači utvrda, pa se Vodice može smatrati "Utvrđeno naselje" .)

Vodice: slika je preuzeta s weba

I u šematizmima Šibenske biskupije (Schematismus dioecesis Sibenicensis) 1840-ih i 1850-ih godina vodička župa je često nazivana utvrda, kaštel – grad, tj. na latinskom: Parrochia Oppidi Vodizze ili Parrochia di Vodizze – Oppidum Vodizze olim Arausa.

U Vodicama su se u to vrijeme još uvijek vidjeli ostaci utvrda, podignutih u vrijeme Venecije i turskih prodora u ove krajeve. (U izvještaju Jakova Foskarinija podnesenog u Senatu na povratku s dužnosti generalnog provodura Dalmacije 1572. godine ističe se da Vodice treba iznova utvrditi (G. Novak: Mletačka uputstva i izvještaji, svezak IV, Zagreb, 1945., str. 10.)) Vodice su , naime, bogate izvorima vode, pa su se vodom iz Vodica opskrbljivali Šibenik i Zadar, a Turci su znali i zagaditi vodu. (G. Novak: Šibenik u razdoblju mletačke vladavine 1412. – 1797. godine, u zborniku : Šibenik, 1976., str. 176 ) Da bi se to spriječilo i osigurala opskrba vodom Šibenika i mletačke vojske podizane su utvrde i oko Vodica sagrađen zid. U tako opasanim Vodicama u 16. stoljeću nalazio se zbjeg Hrvata, koji su bježali pred Turcima. (M. Marković: Dalmacija – stanovništvo i naselja, Zagreb, 2005., str. 76 )

Vrijeme istraživanja

Župni uredi općenito, pa tako i Župni ured u Vodicama u to doba bio je mjesto vrlo važnih zapisa o stanovništvu Vodica. Pored drugih zapisa župnici su, za područje svoje župe, vodili odvojeno matične knjige krštenih, vjenčanih i umrlih. U Zadru se čuvaju matice:

• rođenih / krštenih 1825. – 1828., 1828. – 1831., 1831. – 1842., 1842. – 1857.;
• vjenčanih 1826. – 1828., 1828. – 1841., 1841. – 1857.;
• i umrlih 1826. – 1830., 1830. – 1842., 1842. – 1861.

Dok je autor živio u Zadru bile su mu dostupne i to je razlogom, da je obrađivao upravo to razdoblje. Nije naodmet reći da je razdoblje od 30 godina dovoljno za pisanje povijesne demografije jednog većeg mjesta kao što su Vodice. Dapače, ta građa ovom knjigom nipošto još nije iscrpljena, moguća su ne samo još produbljenija istraživanja, već na osnovi podataka u ovoj knjizi, napravit ćemo, ako Bog da zdravlja i ako za to bude interesa, još jednu knjigu (drugi svezak ) s mnogo više antroponimijskih i demografskih analiza pod istim naslovom Kaštel Vodice 1826. – 1856. i sličnim podnaslovom. Naime,

• u maticama rođenih / krštenih upisani su: datum rođenja i krštenja, ime, vjera, spol i status (zakonito ili nezakonito) djeteta. Zatim podaci o roditeljima, kumovima i babicama. Za roditelje je upisano ime i prezime te zanimanje, mjesto boravka, datum vjenčanja i djevojačko prezime majke; za kumove ime i prezime, mjesto boravka i zanimanje, a za babicu djevojačko ime i prezime te eventualno i ime i prezime muža ili oca;
• u maticama vjenčanih uneseni su podaci: godina, mjesec i dan vjenčanja, ime i prezime, mjesto i datum rođenja ili dob mladenaca, te vjera i status, tj. je li slobodan ili udovac, zatim podaci za roditelje i kumove: ime i prezime, mjesto boravka i zanimanje. U napomeni najčešće je navedeno jesu li mladenci punoljetni ili ne, eventualno srodstvo mladenaca, te jesu li mladenci i kumovi pismeni ili nepismeni;
• u matičnim knjigama umrlih nalazimo ime, prezime, zanimanje i prebivalište umrlog, ime roditelja te ime i prezime bračnog druga, ako je umrli bio u braku ili je udovac, zatim je upisana dob umrlog, datum smrti i pokopa te mjesto pokopa.

Na temelju tih zapisa moguće je izvlačiti niz korisnih i zanimljivih podataka. Prema njima možemo izvršiti rekonstrukciju pojedinih obitelji, rodova i naselja, utvrditi ponekad odakle su doselili , saznati broj i ritam poroda, prirodni prirast, smrtnost, doživljenu dob i niz drugih podataka značajnih za povijest razvitka Vodica i njihovih stanovnika, prošlost kojih je do sada malo istraživana.

Prvi temeljit i sveobuhvatan popis stanovništva u Hrvatskoj objavljen je 1857. godine i od tada dalje još u 14 navrata, pa se nakon 1857. godine raspolaže za Vodice pouzdanim statističkim podacima o kretanju stanovništva. No vodički preci nisu brojke ili samo statistički podaci. Bili su vrijedni ljudi puni ponosa i ljubavi prema zemlji, polje im je ne samo rad i zarada, nego razonoda i utjeha. (Č. Čičin Šajin: Po sjevernoj Dalmaciji , Split 1937., str. 53 ) Kroz pokoljenja su stvarali oaze plodne zemlje koje su ih održale u ovim prostorima. Ne bilježi ih ni svjetska ni nacionalna povijest, ali su ipak duboko u nama; zapisivali su ih vodički svećenici i zapisali sve te naše Šime i Šimke, Ivane i Ivanice, Ante i Antice, Luce – Lucije, Gašpe, Barice, Tome, i Tomice, Mate i Matije, Cvitane i Cvite, Filipe, Ignacije, Jakove i Jake – Jakovice, Vice i Vicence… Ti zapisi nam omogućuju da saznamo nešto više o generacijama naših predaka i da ih prenesemo našim potomcima.

Prostor istraživanja

Pod pojmom " Kaštel Vodice " istraživanjem je obuhvaćeno područje župe Vodice. U razdoblju kojim se ovdje neposredno bavimo Vodička župa i katastarska općina Vodice prostorno su se poklapale; obuhvaćale su selo Vodice i zaseoke: Rakitnica, Bunari, Kozara, Mrdakovica, Pišća Sabine, Kamena te Okit, Dražice, Leć, Stajice i Vrbica. U prošlosti, pak, neki zaselci pripadali su drugim župama ili činili zasebne župe. Tako je u predtursko doba Rakitnica bila veliko selo s utvrdom i od 1448. godine zasebna župa (Arhivski sabirni centar Šibenik, knj. 94 i 95 / Đ. Bilić: Bilići, Zagreb, 2000., str. 229 ) "vezana s istorijom Ostrovice i Šibenika". Još ranije spominje se da je Vrbica pripadala župi Srima (K. Stošić: Sela šibenskog kotara, Šibenik 1941., str. 23.) (misli se na nekadašnju – staru Srimu, smještenu u unutrašnjosti srimskog poluotoka).

Uvid u prostor i raspored na njemu najdetaljnije nam pruža katastarski plan. On nam omogućava da očitamo povijesni prostor Vodica i napravimo projekciju života na tom području u ovdje promatrano vrijeme. Kako su naša tema osim stanovništva (ljudi – obitelji ) i kuće, u nastavku ćemo se detaljnije usmjeriti na građevine i graditeljsku baštinu u Vodicama, a zemljišne čestice (vinograde, maslinike, polja i dr. ), iako su u to vrijeme bile izvor života, prikazati sumarno i na taj način dati okvir kako se u Vodicama živjelo.

Triangulacijska snimanja na vodičkom terenu obavljena su 1825. godine. Posebno pisani elaborati zvani Protokol zgrada i Protokol zemljišta nose nadnevak 10. travnja 1826. godine. Na osnovu mjerenja na terenu izrađene su mape u tehnici tuša i akvarela. Tušem su ucrtane granice i međe te topografski znakovi i upisani toponimi s talijamskom ortografijom. Površine pod raznim kulturama i zgradama obojene su odgovarajućim bojama. Zgrade su obojene crvenom bojom, ulice i poljane svjetložutom, ceste i putovi okerom, rijeke, potoci, lokve i bunari, modrom, vrtovi tamnozelenom, livade svjetlozelenom, oranice tamnožutom, vinogradi ljubičastom, crnogorične šume tamnosivom, a bjelogorične svjetlosivom bojom.

Pisani elaborati i Protokol zgrada i Protokol zemljišta u kojima su upisane sve čestice zgrada i zemljišta prate, a manjim greškama, katastarske mape.

U cilju određivanja visine gospodarskog prinosa napravljen je početkom 1840-ih tzv. Operat procjene prihoda. U njemu su prema unaprijed utvrđenom obrascu uneseni brojni podaci katastarske općine Vodice: o topografiji, klimi, meteorološkim i hidrološkim opažanjima, zatim o ukupnom broju čestica zemljišta i zgrada, granicama, broju kuća, obitelji i strukturi stanovništva, te o stočnom fondu, vodnim resursima, putnoj mreži, tržnici i pazarskim danima, mjerama, obrađenim i neobrađenim površimama, obrtu i industriji. U Operatu se također navode podaci o državnim institucijama, crkvi i drugi podaci o mjestu za koje postoji predaja i vjerodostojni podaci.

To nas je potaklo tom problemu prići sveobuhvatnije, prelistati katastarske, matične i druge stare knjige i požutjele dokumente, spustiti "sondu" u predstatističko doba i na taj način doprinijeti rasvjetljavanju i boljem razumijevanju onoga što se u Vodicama u prošlosti zbivalo.

Kompletan sadržaj ovog rada obrađen je u pet poglavlja. U prvom se, kroz prikaz općih i političkih zbivanja, daje okvir u kojem se živjelo, te razmatra sumarno gospodarske prilike (sumarno se daje gospodarstvo, jer će se poljoprivreda koja je činila srž gospodarstva pokušati objasniti cjelovito u posebnoj knjizi). Drugo poglavlje odnosi se na ljude, predstavnike starješina obitelji i vlasnike kuća. O prostornim obilježjima, izgledu naselja i graditeljskoj baštini Vodica govori se u trećem poglavlju. Zatim slijedi poglavlje o obiteljima u kojem se daje prikaz na osnovu matičnih kniga rođenih, vjenčanih i umrlih, što može korisno poslužiti zainteresiranima za izradu obiteljskig rodoslovlja. Na kraju u petom poglavlju su tablični prikazi i dokumentacija.

Knjiga je koncipirana tako da čitatelja uvodi u prošlost Vodica, omogućuje mu da iščitava korijene, rodbinu i svojtu, svoju i svojih predaka, da komentira, dopunjava i interpretira usustavljeno ovdje na osnovi opširne izvorne građe. Nakon što pročita knjigu može joj se vraćati ponovo, uzumati je sa police, jer pisana je s namjerom da ne bude dočitana zauvijek.

Nadamo se da će knjiga "Kaštel Vodice …" poslužiti kako onima koji žele nešto više znati o prošlosti svoga zavičaja, o precima i korijenima, tako i mnogima da proniknu u prošlost Vodica i bolje shvate, kroz njeno spoznavanje, svoje vlastito vrijeme i djelovanje u budućnosti.

Ovom prigodom sa zahvalnošću ističem da su mnogi razumijevanjem i dobrotom pomogli pri stvaranju i izdavanju ove knjige.

Ante Ukić