U spomen Ljudevitu Mezeu (1941. – 2019.)

U spomen Ljudevitu Mezeu i dobroti – na riječima šturoj, na djelima velikoj!

Teško je bilo jučer iz obitelji Ljudevita Mezea, dragog prijatelja, čuti o njegovoj smrti, iako se tužni događaj očekivao. I to tim više što je otišao čovjek kojega je cijeli život resila ljudska dobrota – riječima štura, a djelima velika. Sve to i tako je ostavilo zapaženog traga u tvornici Kemika u Zagrebu u kojoj se prvo zaposlio nakon završetka studija, a zatim je u tvornici Karbon u Zaprešiću dosegao sve razine vrsnoga diplomiranog kemijskog inženjera. U mirovini opet za duga sjećanja na sebe i svoj život ostavlja uratke iz rodoslovlja obrađene snažnim istraživačkim nervom koji oplemenjuje svoj rad vrijednom potkom povijesnom i opće društvenom krećući iz dobrog kulturnog miljea svoga rodnog Valpova osvjetljavajući zanimljive događaje u širokom prostoru u njemu te od mađarskog Egera i hrvatskih gradova Osijeka, Vinkovaca, Krapine i Virja te gdje sve ne, a ponajviše u hrvatskoj metropoli dragom Zagrebu. Nezaboravna su njegova predavanja u Hrvatskom rodoslovnom društvu ”Pavao Ritter Vitezović”, posebno ono ”Rodoslovne marginalije o Matiji Petru Katančiću”.

Radi točnosti o vremenu i nadnevku sprovoda te cjelovitosti tužne vijesti od obitelji postavili smo partu objavljenu na internetu.

U dubokoj boli javljamo svim rođacima, prijateljima i znancima tužnu vijest da je naš dragi suprug, otac i brat, gospodin

LJUDEVIT MEZE, dipl. ing. kem.

12.07.1941. – 29.08.2019.

blago u Gospodinu preminuo u 79. godini života.

Pogreb  dragog pokojnika bit će u ponedjeljak, 2. rujna 2019. godine u 14:00 sati na groblju Velika Gorica.

Počivao u miru Božjem!

Ožalošćeni: supruga Marica, sinovi Aleksandar s Ivankom i Krešimir, sestra Marta i šogor Hartmut te ostala tugujuća rodbina i prijatelji.

Nemoj stajati na mom grobu i plakati.
Mene nema tamo. Ne spavam.
Ja sam jedan od tisuću vjetrova koji pušu.
Ja sam dragulj što na snijegu blista.
Ja sam sunčeva svjetlost na zrelom žitu.
Ja sam blaga jesenja kiša.
Ja sam zvijezda što sja na nebu.
Nemoj stajati na mom grobu i plakati.
Mene nema tamo. Ne spavam.

Ljudevit Meze (dolje lijevo) tijekom jednog od predavanja na Klubu rodoslovaca

Da, da – ne spava, nego radi te ćemo ga mi, uvjetno rečeno rodoslovci, zauvijek zapamtiti kako nam pažljivo iz nekog kuta vrlim rječnikom objašnjava zanimljive događaje iz svojih genealoških istraživanja.

Neka šokačka valpovačka pjesma na svršetku tugu šalom prekrije, a to tim više što je ”Valpovački kapetan, u ovom slučaju, Ljudevit” ponekad znao testirati namjernike: Kojim smjerom teče Karašica?!

Tekla voda Karašica, od Valpova do Našica.
Duna-duna-dunave, tija vodo ‘ladna.
Od tud’ ide mlad Ivane, Valpovački kapetane.
Duna-duna-dunave, tija vodo ‘ladna…

Iskrena sućut obitelji i svima!

Bila mi je čast napisati ovaj spomen.

Božidar Ručević

Diplomirani inženjer u miru od 2002. Član je Hrvatskog rodoslovnog društva "Pavao Ritter Vitezović" od utemeljenja 2005., a rodoslovnim istraživanjem bavi se više od 20 godina. Posebno područje interesa je podrijetlo Hrvata do stoljeća VII. i znameni očevog roda Ručevića i majčinog roda Vidakovića te nekih usporednih ili slučajnih rodova kao što je temeljna crtica o rodu Bertića iz Orehovice u Hrvatskom zagorju.

Možda vam se svidi

Komentirajte!

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.