Najstarija prezimena: Zabok

Tragajući za povijesnim spomenicima koji čuvaju najstarije dokaze o prezimenima u Hrvatskom zagorju naišao sam u Mađarskom državnom arhivu u Budimpešti na dokument, pohranjen pod oznakom Diplomatikai leveltar, Nr.104.179 – nastao prije ravno 499 godina. Isprava nosi naslov Regestum factum super liberos pauperes et oficiales presentis contributionis per unum florenum et denarios 10 extendentis in Anno Domini 1507 – Comitatus Warasdiniensis (Popis siromašnih i službenika, oslobođenih sadašnjeg poreza od jednog florena i deset denara, produženog u Godinu Gospodnju 1507 – Županija varaždinska). Taj popis pokriva područje od Varaždina, Lepoglave i Ivanca do Krapine, Zajezde, Krapinskih Toplica i Zaboka.

U popisu se nalaze domovi dviju kategorija, koje su prema ondašnjim mjerilima bile oslobođene od poreza. Prvu su sačinjavali siromašni tj. oni koji nisu imali imetka u vrijednosti od tri florena, što je morao posvjedočiti župnik ili seoski sudac. U toj grupi bilo je više udovičkih domaćinstava, zatim slugu «koji se hrane na kuriji» (plemićkom dvoru) – stražara, težaka, čuvara šume, pastira, ribara, a zatim i obrtnika: kovača, kolara, tkalaca, krojača, uzdara, pekara, užara, mlinara, pa čak i predijalaca tj. pripadnika nižeg plemstva. U drugu kategoriju oslobođenih od poreza ulazili su javni službenici kao što je bio seoski sudac (villicus,valpot) i glasnik sučije (praeco).

U šestom stupcu spomenute isprave može se pročitati:

In possessione Gwbassewo Michaelis
Inquilini
Gregorius Dolencz
Paulus textor
Thomas suttor iste est pauper
pro qui iuraverunt
In possesione Simonis Zabok
Ambrosius Brwnisa
pro qui iuraverunt
Anthonius Pobsych inquilinus
In possessione Michaelis Spichko de
Kryssancz
Petrus et Anthonius servitores in curia
      Inquilini
Bartholomeus Czranchewych
relicta Hranych
      Villicus
Bartholomeus Hronchewych

Taj odlomak u prijevodu glasi:

Na vlastelinstvu Gubaševo Mihaela
      Gornjaci
Grga Dolenec
Pavao tkalac
Tomo krojač, taj je siromašan
    za kojeg svjedoče
Na vlastelinstvu Šimuna Zabok
    Ambroz Brunisa (?)
    za kojeg svjedoče,
Antun Pobšić gornjak
Na vlastelinstvu Špičko(vina)
    Mihaela od Križanca
Petar i Anton, službenici na kuriji
      Gornjaci
Bartol Krančević
udova Hranić
      Seoski sudac
Bartol Hrončević

Tako se pred današnjim očima otvara slika Zaboka i najbliže okoline prije 500 godina – posjed Gubaševo vlastelina Mihaela, na kojem su oslobođeni od poreza gornjaci (to su podložnici koji, za razliku od kmetova, nemaju svog selišta tj. okućnice, oranice i livade) Grga Dolenec, zatim tkalac Pavao i krojač Tomo, «koji je siromašan, kako se svjedoči». Na posjedu Zabok vlastelina Šimuna oslobođen je Ambroz Brunisa(?) , «za koga se svjedoči», te gornjak Antun Pobšić (Povšić ?) . Prezime Brunisa ne pojavljuje se kod nas nikada više, pa nam ono zato ostaje nerazumljivo – u koliko se ovdje možda ne radi o prezimenu Bornemisa. Ono je mađarskog podrijetla, doslovno znači «Vino-ne-pije» ili po naški – Vodopija. U nastavku slijedi posjed Špičkovina vlastelina Mihaela od Križanca, na kojem su bili oslobođeni od poreza službenici na dvoru Petar i Antun, a zatim gornjaci Bartol Kran(j)čević i udova Hranić , te seoski sudac Bartol Hrončević.

Iz navedenog bi se moglo zaključiti da su najstarija prezimena zabilježena na području Zaboka bila Dolenec (prezime danas živi u Oroslavlju i Stubici) zatim, vjerojatno, «Brunisa»/Bornemisa te Povšić (danas u Varaždinu).

Moramo se podsjetiti da to i nisu bila prezimena u današnjem značenju te riječi – dakle stalna, nepromjenljiva i nasljedna. I u službenom aktu kakav je bio popis poreza bila su dovoljna samo osobna imena podložnika, uz njihove nadimke. Vlastelini su obilježeni nazivima svojih posjeda, po kojima će kasnije nastati prezimena Zaboky i Gubassoczy ( pomađareni Zabočki i Gubaševečki). .A prezimena će se u Zagorju početi ustaljivati tek neka dva stoljeća kasnije, kad se počnu uvoditi župne matične knjige krštenih i vjenčanih.

Nepuno stoljeće nakon opisane isprave nastala je druga, koja se čuva u Hrvatskom državnom arhivu pod oznakom Conscriptiones dicarum, tomus I, Anno Domini 1598 (Popisi kraljevskih poreza, knjiga I, Ljeta Gospodnjeg 1598). Razdoblje koje dijeli ova dva dokumenta bilo je ispunjeno dramatičnim zbivanjima. Uslijed osmanlijskih osvajanja, Kraljevine Hrvatska i Slavonija izgubile su velik dio svojih teritorija i stanovništva. Osvajači su izbili na Kupu, osvojili Sisak, pretvorili u pustoš krajeve između Ivanić-grada i Križevaca, u Podravini zaprijetili Đurđevcu, nasuprot Čakovca podigli moćnu tvrđavu Kanižu… Neizdrživi tereti podigli su hrvatske i slovenske kmetove na veliku seljačku bunu 1573. U doba popisa kraljevskog poreza 1598. još su u Zagorju živjeli suvremenici Gupčeve bune. Na nju su još podsjećala zgarišta pustih kmetskih domova pa i preživjeli puntari koji su izbjegli hudo raščetverenje, nabijanje na kolac i vješala, ali su im u znak milosti odsjekli samo ruke ili noseve i uši.

Popis poreza obuhvatio je 1598. na području Zaboka 84 doma kmetova, gornjaka i predijalaca, pa zabilježena prezimena predstavljaju svakako reprezentativan uzorak. Najveći dio poreznih obveznika pripadao je vlastelinstvima obitelji Zaboky – i to Mihaelu i Petru Zabokyju 64 doma, a Mojsiju 20 domova. Za njima slijede plemići Stjepan Buzjaković, pa nasljednici pokojnog Lepovića, Krsto Orehoci, Tomo Sekula, Juraj Fumić te Grga i Juraj Barilović.. Popisano je i pet domova predijalaca tj. malih plemića koji nisu imali svojih kmetova ali su imali sva plemićka prava: biti slobodan od svih podavanja, nositi oružje i sudjelovati na županijskoj skupštini plemstva koja donosi odluke sa snagom zakona. Za uzvrat, predijalci su na poziv seniora (biskupa, županije) morali «stati pod zastavu», a oružje i konja održavati o svom trošku. Na području Zaboka zabilježeno je tada pet domova predijalaca. Trojica podložnika vlastelina Orehocija – Ivan, Jakob i Petar Kučić – imali su status slobodnjaka zbog službi koje su obavljali (kočijaš i sl.).

Kako svjedoče povijesni izvori (Dr. Josip Adamček «Seljačka buna 1573» – Zagreb, 1968, str. 125) položaj malih plemića oko Zaboka bio je bliži kmetovima nego velikašima. Tako je magnat Keglević optužio zabočke plemiće da se nisu htjeli suprotstaviti s oružjem protiv Gupčevih puntara. Plemić Vinko Lepović (u poreznom popisu 1598. navode se njegovi nasljednici) čak je bio zarobljen od banske vojske kao aktivni sudionik Bune.

U ukupnom broju zabočkih domova 1598.godine pojavljuje se 69 prezimena, što predstavlja vrijedan uzorak za istraživača. Zanimljivo je uočiti da od tog broja i danas na području Zaboka još živi 18 prezimena. Takva su u slijedećem popisu Zabočana – izrađenom na temelju spomenutog Popisa kraljevskog poreza iz 16.stoljeća – istaknuta velikim slovima.

Gornji popis pokazuje kako je skoro svako treće starosjedilačko prezime Zaboka, koje je ovdje ostalo zabilježeno prije 400 godina, još i danas među nama. Tako ćemo Balije i danas naći u Martinišću, Jurjevcu, Pavlovcu i Bregima Zabočkim, Bivole u Zaboku i Jakuševcu, Borovčake u Zaboku, Golubane u Zaboku i Lugu, Ježe u Zaboku, Klariće u Zaboku i Martinišću, Kovačiće u Humu, Kušane u Lugu, Ladišiće u Humu, Lukiće u Humu i Martinišću, Pevece u Zaboku i Bregima, Pongrace u Gredicama i Jakuševcu, Posavce u Zaboku, Humu, Lugu i Pavlovcu, Šoštare u Gredicama i Grabrovcu, Tršinske u Zaboku, Pavlovcu i Grabrovcu, Tuđe u Humu, Lugu, Grabrovcu i Pavlovcu, Turke u Zaboku i Pavlovcu, Vrančiće u Zaboku, Lugu i Jakuševcu.

Ovdje prikazan uzorak zabočkih prezimena, starijih od 400 godina, omogućuje zanimljive analize o procesu njihovog nastajanja, kao i o krajevima iz kojih su došli njihovi nositelji, njihova zanimanja. Tako nam se otkriva odakle su vjetrovi rata donijeli zabočke Horvate i Kranjce, Posavce i Vočanske, Turke i Balije, da bi se kroz stoljeća stopili u trde Zagorce.

Kad se zna da su u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu sačuvane matične knjige zabočke fare, stare stotinama godina (Status animarum od 1700.g.), postaje jasno da bi se za veliki broj zabočkih obitelji mogle izraditi slike njihovih obiteljskih stabala, s neprekidnim nizom od više stoljeća. Sličnim mogućnostima može se podičiti vrlo mali broj župa u Hrvatskoj.

Ima li u Zaboku ljudi, spremnih da pokrenu akciju transliteracije i digitalne obrade tih matičnih knjiga? Za razliku od zagorskih subregija, o čijim je najstarijim prezimenima ovaj časopis do sada izvještavao, u Zaboku je poznat ing. Božidar Posavec koji je već izradio obiteljsko stablo sa četiri tisuće osoba. Takav kulturni poduhvat zaslužuje nastavak i potporu svih onih Zabočana, kojima je na srcu povijest njihova imena i dokazani stoljetni korijeni njihovih obitelji.