Prezime Konjuh

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine u 22 naselja Republike Hrvatske žive 42 obitelji i 117 duša s prezimenom Konjuh.

Riječ je o rijetkom i neobičnom prezimenu, kojeg je jezični postanak motiviran nazivom domaće životinje konj iz porodice sisavaca iz podreda kopitara neparnoprstaša, Taj četveronožac na svakoj nozi ima po jedan prst koji prelazi u kopito.

Konj je jedna od najvažnijih domaćih životinja od „neprocjenjive i nezaobilazne važnosti za razvoj uljudbe“ (T. Ladan). Pretpostavlja se da ga je čovjek pripitomio zbog mlijeka i mesa, ali i da bi od najstarijih vremena služio za vuču i jahanje, kako u miru tako i u vrijeme rata. Zanimljivo je spomenuti da u Grka Homerova doba nema konjaništva ni konjanika, jer tada konji samo vuku borna kola. Dakako Grci i Rimljani poznaju utrke s konjskim zapregama. Europsko srednjovjekovlje gaji kult konjanika, kojem prema T. Ladanu dugujemo i riječ cavalir, koja se očuvala do danas.[1]

Konj je sveslavenska i praslavenska riječ, koja je u staroslavenskomjeziku glasila konjь (ь = poluglas). Prema istaknutom hrvatskom etimologu P. Skoku stari ruski oblik konjь je važan za razumijevanje jezičnog podrijetla i hrvatske imence konj. Inače današnji ruski naziv konja лошадь je nastao od turskog alaša, što znači tovarni konj, kljuse.

Evo kako se konj zove u nekim jezicima: grčki hippos, latinski equus, talijanski cavallo, španjolski caballo, francuski sheval, irski horse, švedski hast, njemački Pferd itd.

Imenica konj obilato je korištena i u nazivima naselja u hrvatskoj toponimiji: Konjarić Vrh pokraj Krašića (31 stanovnik u popisu iz 2001. godine), Konjevrate (182) pokraj Šibenika, Konjskovo (5) pokraj Karlovca, Konjsko (Karlobag, 7 stanovnika i Klis 253 stanovnika, a prozvano je prema mjestu, na kojem su se prema predaji nalazile konjušnice kneza Trpimira), Konjsko Brdo pokraj Gospića (163), Konjščina pokraj Krapine (987 stanovnika, a prozvano po plemićima Konjskim)

I u Bosni i Hercegovini vrlo je slično, kad je riječ o nazivima naselja: Konjbaba (Goražde), Konjevići (Bratunac, Goražde, Kladanj, Zenica), Konjic (mjesto, gdje su dubrovačke karavane na putu u Bosnu mijenjale umorne konje), Konjikovići (Tuzla), Konjoder (Bosansaka Krupa), Konjsko (Posušje, Trebinje), Konjuhovci (Prnjavor).

Poput hrvatskog prezimena Konjuh u nekim južnoslavenskim zemljama postoji istoglaseći oblik, ali kao naziv planine ili pak naselja: Konjuh je planina u sjeveroistočnoj Bosni (1326 metara), Konjuh je naselje u Makedoniji pokraj Kratova i u Srbiji pokraj Aleksinca.

Što se pak tiče jezičnog postanka, Konjuh spada u skupinu prezimena koja su nastala dodavanjem na jednosložnu osnovu dometka –uh sa hipokorističnim značenjem, ali koji odavno nije aktivan. Dakle Konjuh je nekoć bilo isto što i Konjić.

Evo i nekoliko hrvatskih prezimena sa završetkom na –uh: Konj-uh, Pinj-uh, Ašt-uh, Ba-uh, Ber-uh, Bit-uh, Braj-uh, Fe-ruh, Jac-uh, Lap-uh, Nit-uh, Paj-uh, Pajd-uh, Pal-uh, Palj-uh, Pap-uh, Pat-uh, Pavl-uh, Sap-uh, Šar-uh, Škernj-uh, Tarb-uh, Val-uh itd.[2]

U Hrvatskoj prema popisu iz 2001. godine postoji 27 prezimena, kojih je jezično postanje motivirano imenicom konj: Konja, Konjačić, Konjak, Konje, Konjarević, Konjarik, Konjatić, Konjačić, Konjek, Konjetić, Konjević, Konjevod, Konjevoda, Konjhodžić, Konji, Konjicija, Konjić, Konjik, Konjiković, Konjikušić, Konjo, Konjekrad, Konjevod, Konjevoda, Konjug, Konjuh, Konjušak, Konjušić.

Neka od njih su rano zabilježena na šibenskom području:1322. godine u Šibeniku Damianus Radovani Cognevich; 1358. godine također u Šibeniku Radovan Cogneuicg; prezime Konjević spominje se u Rakitnici pokraj Šibenika 1448. godine; kasnije je to prezime zabilježeno u Dazlini, Putičanju i na otoku Zlarinu.

Prezime pak Konjović (Domianus Sognovich) je upisano 1322. godine u Šibeniku, a prezime Konjevoda do danas se održalo: u Gradini pokraj Šibenika (sedam obitelji, 17 duša), Grebaštici (1, 2), Kistanju i Kninu po /1, 1), Lozovcu (1, 2), Pirovcu (1, 3), Šibeniku (11, 27), Vrpolju Šibenskom (1, 4)-[3]

Konjuh je ponajprije dubrovačko prezime, jer više od polovice svih hrvatskih Konjuha živi na dubrovačkom području (u 10 naselja 22 obitelji sa 63 duše): u Dolima, općina Dubrovačko primorje (pet obitelji, 22 duše), Dubrovniku (7, 26), Lopudu (1, 3), Ljubaču, Čibači, Stonu, Trpnju po (1, 1), Novoj Mokošici (2, 3), Podimoću (2, 5), Zaton Dolima (1, 3).

Prema P. Skoku konjuh je: čuvar konja (konjar), zatim osobno ime, koje se spominje u dokumentima iz 1260. i 1475. godine te stariji naziv albanskog grada Elbasana.[4]

I kobila, ženka konja, sudjeluje u motivaciji nastanka nekih dubrovačkih prezimena: Kobilić (Dubrovnik 2, 6), Sustjepan (1, 2), Šumet (1, 5) i Zaton Dubrovnik (3, 8), a prezime Kobila ima jedna osoba (samac) iz Dubrovnika..

Važnija literatura:

1. T. Ladan, Etymologicon, Zagreb 2006.,
2. M. Nosić, Hrvatski obratni prezimenar, Rijeka 1995., .
3. P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatsko-srpskog jezika, knjiga II., Zagreb 1972. .
4. I. Ostojić, Onomastika šibenskog kraja, podlistak, nastavak III., str. 317; Zbornik Kačić Split 1989/1990, knjiga XXI-XXII.