Na tragovima Morlaka: Zadarsko okružje na mletačkom katastru iz 1709. godine

Marko Rimac i Goran Mladineo: „Zadarsko okružje na mletačkom katastru iz 1709.godine – Prvi dio: Donji Kotar“ (Zadar, 2009)

Jeste li uočili u rubrici „Komentari“ na našem sjedištu reagiranje g. Drage Rimca od 25. svibnja na pothvat dvojice njegovih prezimenjaka? Pothvat su izvela braća Marko i Josip Rimac koji su – kako je objavio „Jutarnji list“ 8.rujna 2008., a zatim preuzeo naš portal – izradili genealoško stablo svog roda, koje je povezalo više od šest tisuća Rimaca! Da sve ne ostane samo na papiru, braća Rimac pozvala su sve zainteresirane prezimenjake da se okupe na druženju ovog ljeta (termin će vjerojatno biti o blagdanu svete Ane) u zavičajnim Lištanima kod Livna. Drago Rimac samo je jedan od brojnih koji bi rado sudjelovali na tom skupu.

Sve to nas je podsjetilo na jednu neodrađenu obavezu – da ovdje objavimo osvrt na knjigu Marka Rimca i Gorana Mladinea „Zadarsko okružje na mletačkom katastru iz 1709.godine – Prvi dio: Donji Kotar“ koja je krajem prošle godine izašla u nakladi Državnog arhiva u Zadru. Članstvu HRD „Pavao Ritter Vitezović“ ne treba predstavljati Marka Rimca, profesora povijesti i sociologije, znanstvenog novaka na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu i predsjednika Upravnog odbora našeg Društva. No, uvjereni smo da će njegova prva knjiga zanimati i širi krug rodoslovaca koji tragaju za izvorima prezimena s one povijesne vjetrometine na međi Dalmacije i Bosne.

Nedavno je u Zagrebu održana i promocija ove knjige u organizaciji Hrvatskog državnog arhiva. O knjizi su govorili akademik dr. sc. Petar Strčić i ravnatelj HDA dr. sc. Stjepan Ćosić i autori. Na predstavljanju se okupio poveći broj zainteresiranih (75-80 osoba). Bila je to prilika da se ova vrijedna tema predstavi stručnoj javnosti i članovima našeg društva. Predstavljači su knjigu opisali pohvalama koje, na neki način, odražavaju želju i izazov da se rad na objavljivanju ove vrijedne građe nastavi.

Dalmatinsko primorje, koje su Mlečani držali od početka 15. stoljeća, oni su nazivali Starom stečevinom. Njegovo zaleđe pripojili su u ratovima protiv Osmanlija vođenim na prijelazu 17. u 18.stoljeće i taj teritorij nazvali Novom stečevinom. Zadobili su ga zahvaljujući osloncu na trupe, sastavljene u najvećem broju od izbjeglica s osmanlijskog teritorija u zaleđu Dalmacije, tzv. Morlaka. Morlake je na stranu Mlečana tjerala feudalna represija aga i begova, vjerski fanatizam (katolici i pravoslavci), ali i aktivna politika Mletaka. Svima koji su prešli na mletačku stranu obećavali su pomoć u hrani i zemlju, a njihove su vođe sustavno nagrađivali kako bi preko njih nadzirali doseljene Morlake.

Nakon mira u Srijemskim Karlovcima 1699. godine Mletačkoj Republici pripalo je dalmatinsko zaleđe do crte Knin-Vrlika-Sinj-Zadvarje-Vrgorac-Čitluk. Iskustvo iz prethodnih ratova poučilo je Mlečane koliko je važno što prije prionuti izradi katastra, kako bi sređivanje zemljišnih odnosa poslužilo trajnom naseljavanju novog stanovništva i vladavini Mlečana nad Morlacima. Zemljišnim premjerom Nove stečevine Mlečani su osiguravali vezanost morlačkih doseljenika za zemlju, zemljišni minimum za sve, točne iznose desetine i organizaciju osvojenog teritorija u serdarije i banderije kao specifičan oblik vojne organizacije mletačkih krajina prema Osmanlijskom carstvu.

Uz katastarski premjer Nove stečevine išao je i popis stanovnika i stoke. Tu se nalaze podaci o svim morlačkim obiteljima (s imenom i prezimenom kućnog starješine, imenom njegovog oca, a nekad i nadimkom) te kartografski prikazi Zadarskog okružja, Šibenske krajine, Kninske krajine, Sinjske krajine (1709.) i Trogirske krajine (1711.). Ti dokumenti danas čine opsežno arhivsko gradivo koje čuva Državni arhiv u Zadru pod nazivom Mletački katastri Dalmacije 17. i 18. stoljeća. Mletačka uprava podijelila je Zadarsko okružje na Donji, Srednji i Gornji Kotar. Knjiga Rimca i Mladinea obrađuje Donji Kotar, donosi podatke iz katastra koji se tiču naselja Gorice, Raštana, Tinja i Babljana, Lišana, Sv. Filipa i Jakova (s Turnjem), Biograda, područja zvanog Modrave (Drage), Pakoštana, Vrane, Radošinovaca i Dobre Vode, Polače, Banjevaca, Donje i Gornje Jagodnje (sa Zapužanima i Miranjama), Ceranja, Pristega i Uzelica te Stankovaca. O svakom tom selu autori daju kratak uvod u kojem se upoznajemo s poviješću sela i brojem stanovnika, te s omjerom obradivih i neobradivih površina u selu, kao i vrsti stoke koju mještani drže. Za tim uvodom slijedi prijepis katastarskih podataka. Za svako selo priložen je i fotografirani dio katastra.

Podaci iz tih katastara prikazuju stanje nakon polustoljetnog doba ratovanja, migracija, izbjeglištva i preseljavanja stanovništva. Od tog doba do danas mogu se pratiti promjene naseljenosti i rasprostiranja pojedinih morlačkih prezimena (rodova) na području dalmatinske unutrašnjosti. Stoga je objavljivanje ovakvih izvora velik korak za buduća istraživanja ne samo povjesničara, demografa i ekonomista, nego i za „običnog“ rodoslovca koji istražuje povijest svoga roda. Ono što za povijest prezimena u Slavoniji predstavljaju radovi Ive Mažurana, za Liku Stjepana Pavičića, za Liku i Krbavu Karla Kasera, to bi za zaleđe Dalmacije mogao značiti projekt Državnog arhiva u Zadru, na kojem su ovim znanstvenim doprinosom zaorali prvu brazdu Marko Rimac i Gordan Mladineo.

Mladen Paver

Rodoslovnim se istraživanjima bavi od 1994. godine. Osim vlastitog obiteljskog rodoslova istraživao je najstarije tragove oko šest stotina naših prezimena i njihove migracije. Izradio je 30 rodoslovnih stabala, "visine" od 200 do 350 godina. Radi na datoteci izvora naših prezimena (dosad prikupio oko 14.000), s težištem na dokumentima s prostora Banske Hrvatske XVI st. Osim domaćih arhiva, oslanja se na zbirke državnih arhiva u Budimpešti i Grazu. Pripremio je za tisak priručnik za rodoslovnog istraživača "Pred zagonetkom obiteljskog stabla" s dodatkom "Vježbe iz antroponimije", uz pozitivne recenzije dvojice naših akademika.

Možda vam se svidi

9 komentara

  1. william kotlar says:

    napokon istina , objavite ovo u dnevnom tski koji izlaze u zadru

  2. Bijeli kamen says:

    Ako su Morlaci Crni vlasi a poznato je da Talijani zovu Velebit po morlacima onda se izvodi zaklucak da su Morlaci Srbi ovo stoga sto su Morlaci izdali prvi uskocki pravni akt tj. Statut o Morlacima napisan cirilicnim pismom. Ovaj pravni akt je donet neposredno posle pobeda koja je izvojevala Mletacka republika nad Osmanlijama u Bosni osvajanjem Klisa , Knina i drugih krajeva kojim je znatno prosirena teritorija Mletacke republike. Poznati Crni Morlaci su Ilija Smiljanic, Vuk Mandusic, Jankovis Stojan i dr.

  3. Marko Rimac says:

    Posljednji komentar Bijelog kamena je toliko pun netočnosti da nije lako ni početi ih ispravljati. Morlakija je (velebitsko) Podgorje a ne Velebit. “Morlak” i Srbin nisu istoznačnice, bez obzira na ono što tupe neki nadriznanstvenici. “Morlak” je (pogrdan) naziv za kršćanskog stanovnika istočnojadranskog zaleđa (Hrvata, Srbina, Crnogroca, Vlaha itd. neovisno o etničkoj pripadnosti) s određenim sociokulturnim osobinama. Dakle svi Srbi u Dalmaciji jesu “Morlaci”, ali svi “Morlaci” nisu Srbi. Uskoci su uskoci, a “Morlaci” su “Morlaci”… Taj pravni akt ne postoji niti je postojao… Postoje Statuta Valachorum u sjeverozapadnoj Hrvatskoj što s “Morlacima” nema nikakve veze. Knin i Klis nisu nikada bili u Bosni nego u Hrvatskoj (tzv. Vilajet Hrvati, a kasnije Kliški i Krčki sandžak), tako da Mlečani nisu nikada ništa osvojili u Bosni. Smiljanić, Mandušić i Janković bili su ono što su Mlečani nazivali “Morlacima”, a ovo Crni je potpuno suvišno i netočno. Očito ću morati napisati štogod o “Morlacima” za ovaj portal.

  4. Morlacco says:

    Pregledao sam na stotine tisuća orginalnih dokumenata iz vremena Mletačke Republike uključujući i arhivu Dalmatinske eparhije ali se nikako ne mogu sjetiti da sam na ijednom mjestu naišao na riječ Srbin.

  5. Marko says:

    Mislim da probleme identiteta Morlaka upravo razriješavaju genetska istraživanja. Po mojim saznanjima Morlaci su Vlasi,Aromuni. Njih ne možemo poistovjetiti s starim balkanskim vlasima : keltskog,Ilirskog i Tračanskog podrijetla. Njih car Dušan u zakoniku naziva Vlasima i razlikuje ih od srblja. Njihovo podrijetlo je raznorodno.Oni su mješavina došljaka sa sjevera:Slavena i Germana koja se iz Ukrajine kroz Moldaviju i Rumuniju spustila prema Crnom moru te se zaustavili na jugu Balkana. Stvorili su svoje zajednice i dijelom pomješali s starosjediocima da bi se jedan dio odvojio te sa svojim stadima krenuo prema Trebinju i Dubrovniku a zatim raširio dinarskim gorjem do dalmatinske zagore. Manji dio Morlaka je Frankopan naselio na Krk te Istru (ćići) Tu im je ostao njihov orginalni jezik.
    Genetika Krka i Primorsko-goranske županije djelom se poklapa sa genetikom Morlaka iz dalmatinske zagore . Jasno se uočava genetska razlika između današnjih Srba nekadašnjih vlaha i današnjih Hrvata iz Dalmacije i Hercegovine. Srbi su potpuna mješavina različitih naroda dok su Hrvati istog podrijetla preko 70% te su iste genetike s većinom Bošnjaka i dobrim djelom Crnogoraca. Jasno se vidi da je Tesla u svom dnevniku napisao istinu i da su mu preci po muškoj liniji Hrvati.

  6. NN says:

    Morlaci.Ja sam Srbin iz Knina.Moje pretke su zvali Crni Morlaci.Koliko sam razumeo djeda to je bio pogrdan naziv a tako su nas prozvali Mlecani.U nasem rodoslovu su samo srpska muska i zenka imena a i djevojacka prezimena zena su srpska.Imamo i dokument gdje pise da smo placali porez mletackom providuru ubiznosu 10% od prinosa.

  7. Zox says:

    Morlak nije pogrdan naziv,Morlak je mlatacki -talijanski naziv za Vlaha.Vlasi su starosjedilacko autohtono stanovnistvo prije dolaska Slavena .O Vlasima -Morlacima u Dalmaciji i sire postoji na stotine dokumenata i nazivaju ih onako kako su se oni sami nazivali Vlah.Vuk Karadic kada je prolazio Dalmacijom zapisao je da Vlah tamo nije pogrdan naziv nego da Vlasi sami sebe tako nazivaju.Imena su srpska-slavenska jer su Vlasi bili u procesu slavizacije,bili su podvrgnuti asimalaciji od Slavena Hrvata i Srba,zato uzimaju njihova imena i modificiraju prezimena.Na internetu imas jednu od srpskog povijesnicara Sime Cirkovica,Srbi medu evropskim narodima,odmah na pocetku on objasnjava tko su bili Vlasi.Zbrka je ta sto su se pojavom nacionalnih preporoda Pravoslavni Vlasi posrbili ,a katolicki pohrvatili,zato su nam dobrim dijelom prezimena ista.

  8. Marko says:

    Zox.Morlaci nisu stari Vlasi,starosjedioci Romani-Romeji,nego vlasi katunari u osnovi Aromani, tj poromanjene skupine raznih naroda. Hrvatski vlasi starosjedioci su skoro svi postali Hrvati i katolici te ih u ukupnoj populaciji hrvatske ima oko oko 25%. Vlasi katunari od kojih su jedan dio Morlaci su stočarske obiteljske zajednice koje su pred i s Turcima došle s planina Tesalije ,Makedonije,juga Albanije pa i dijela Bugarske. Oni su već na jugu imali jaku pravoslavnu organizaciju jer su katuni donekle pismene ljude davali u Manastire te ih pretvarali u svećenike koji su katunarima često bili vođe. Šireći se prema sjeveru preuzimali su napuštene katoličke crkve a s njima i ponekog katolika Hrvata koji nije pobjegao pred Turcima . Daklem ti Vlasi u početku znali da su Vlasi ali su kasnije pod utjecajem svećenstva srpske pravoslavne crkve postali Srbi . Svi mi koji pratimo genetska istraživanja znamo tko su i odakle potječu većina vlaških katunara. Primjećujemo da su oko 18-20 % ovih Vlaha podrijetlom Hrvati koji su živjeli na područjima Turske okupacije u srednjom vjeku.

  9. Petar says:

    Je,razne teorije
    Svi navlače na svoju stranu.
    Ali?
    Kako to da ti crnorunci sa katuna od Žumberačkih gora,Bilogore,Papuka,Kapele,Korduna, Like,Bukovice,Kotara,pravoslavni…u narodnom govoru vrlo su izjednačeni i svuda govore,,đe i nijesam”,pa i tamo gdje su u vrlo malom broju.
    A narodna predanja,epika i tradicija ista.
    Došli sa raznih strana od raznih naroda u tuđe zemlje,a nisu preuzeli lokalne govore.
    Upravo suprotno.Tamo gdje se vršilo ponovno naseljavanje npr.kajkavaca oko Cetingrada oni su se izgubili kao kajkavci u jeziku crnorunaca.
    I stotine jezičnih spomenika srpskog indentiteta pri doseljavanju.
    Najstarije naseljavanje.Žumberak,Srpska livada kod Stojdrage,Rašići,Pećno…Kekići od sela Kekića kod Sjenice, Badovinci mijesto u Srbiji,Šimrak,prezime unijatskog episkopa često u dolini Lima u današnjoj Crnoj Gori…Stotine tragova koje ne želite viditi.
    Staro romansko stanovništvo koje je govorilo vulgo latinski jezik kroatizirano je i srbizirano u srednjovijekovnim hrvatskim i srpskim državama.
    Srednjovjekovni hrvatski velebitski vlasi na posijedima hrvatskih velikaša u 14st. govore čakavski i oni su samo stalež u hrvatskom etnikumu
    Tako je valjda bilo i u srpskoj državi toga doba.
    I danas kada je nacionalno pitanje riješeno kako je riješeno možemo pisati povijest/istoriju po tragovima i dokumentima kakva je bila pa i doprinos srpskog etnikuma u stvaranju moderne hrvatske nacije.

Komentirajte!

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.