Na tragovima Morlaka: Zadarsko okružje na mletačkom katastru iz 1709. godine
Marko Rimac i Goran Mladineo: „Zadarsko okružje na mletačkom katastru iz 1709.godine – Prvi dio: Donji Kotar“ (Zadar, 2009)
Jeste li uočili u rubrici „Komentari“ na našem sjedištu reagiranje g. Drage Rimca od 25. svibnja na pothvat dvojice njegovih prezimenjaka? Pothvat su izvela braća Marko i Josip Rimac koji su – kako je objavio „Jutarnji list“ 8.rujna 2008., a zatim preuzeo naš portal – izradili genealoško stablo svog roda, koje je povezalo više od šest tisuća Rimaca! Da sve ne ostane samo na papiru, braća Rimac pozvala su sve zainteresirane prezimenjake da se okupe na druženju ovog ljeta (termin će vjerojatno biti o blagdanu svete Ane) u zavičajnim Lištanima kod Livna. Drago Rimac samo je jedan od brojnih koji bi rado sudjelovali na tom skupu.
Sve to nas je podsjetilo na jednu neodrađenu obavezu – da ovdje objavimo osvrt na knjigu Marka Rimca i Gorana Mladinea „Zadarsko okružje na mletačkom katastru iz 1709.godine – Prvi dio: Donji Kotar“ koja je krajem prošle godine izašla u nakladi Državnog arhiva u Zadru. Članstvu HRD „Pavao Ritter Vitezović“ ne treba predstavljati Marka Rimca, profesora povijesti i sociologije, znanstvenog novaka na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu i predsjednika Upravnog odbora našeg Društva. No, uvjereni smo da će njegova prva knjiga zanimati i širi krug rodoslovaca koji tragaju za izvorima prezimena s one povijesne vjetrometine na međi Dalmacije i Bosne.
Nedavno je u Zagrebu održana i promocija ove knjige u organizaciji Hrvatskog državnog arhiva. O knjizi su govorili akademik dr. sc. Petar Strčić i ravnatelj HDA dr. sc. Stjepan Ćosić i autori. Na predstavljanju se okupio poveći broj zainteresiranih (75-80 osoba). Bila je to prilika da se ova vrijedna tema predstavi stručnoj javnosti i članovima našeg društva. Predstavljači su knjigu opisali pohvalama koje, na neki način, odražavaju želju i izazov da se rad na objavljivanju ove vrijedne građe nastavi.
Dalmatinsko primorje, koje su Mlečani držali od početka 15. stoljeća, oni su nazivali Starom stečevinom. Njegovo zaleđe pripojili su u ratovima protiv Osmanlija vođenim na prijelazu 17. u 18.stoljeće i taj teritorij nazvali Novom stečevinom. Zadobili su ga zahvaljujući osloncu na trupe, sastavljene u najvećem broju od izbjeglica s osmanlijskog teritorija u zaleđu Dalmacije, tzv. Morlaka. Morlake je na stranu Mlečana tjerala feudalna represija aga i begova, vjerski fanatizam (katolici i pravoslavci), ali i aktivna politika Mletaka. Svima koji su prešli na mletačku stranu obećavali su pomoć u hrani i zemlju, a njihove su vođe sustavno nagrađivali kako bi preko njih nadzirali doseljene Morlake.
Nakon mira u Srijemskim Karlovcima 1699. godine Mletačkoj Republici pripalo je dalmatinsko zaleđe do crte Knin-Vrlika-Sinj-Zadvarje-Vrgorac-Čitluk. Iskustvo iz prethodnih ratova poučilo je Mlečane koliko je važno što prije prionuti izradi katastra, kako bi sređivanje zemljišnih odnosa poslužilo trajnom naseljavanju novog stanovništva i vladavini Mlečana nad Morlacima. Zemljišnim premjerom Nove stečevine Mlečani su osiguravali vezanost morlačkih doseljenika za zemlju, zemljišni minimum za sve, točne iznose desetine i organizaciju osvojenog teritorija u serdarije i banderije kao specifičan oblik vojne organizacije mletačkih krajina prema Osmanlijskom carstvu.
Uz katastarski premjer Nove stečevine išao je i popis stanovnika i stoke. Tu se nalaze podaci o svim morlačkim obiteljima (s imenom i prezimenom kućnog starješine, imenom njegovog oca, a nekad i nadimkom) te kartografski prikazi Zadarskog okružja, Šibenske krajine, Kninske krajine, Sinjske krajine (1709.) i Trogirske krajine (1711.). Ti dokumenti danas čine opsežno arhivsko gradivo koje čuva Državni arhiv u Zadru pod nazivom Mletački katastri Dalmacije 17. i 18. stoljeća. Mletačka uprava podijelila je Zadarsko okružje na Donji, Srednji i Gornji Kotar. Knjiga Rimca i Mladinea obrađuje Donji Kotar, donosi podatke iz katastra koji se tiču naselja Gorice, Raštana, Tinja i Babljana, Lišana, Sv. Filipa i Jakova (s Turnjem), Biograda, područja zvanog Modrave (Drage), Pakoštana, Vrane, Radošinovaca i Dobre Vode, Polače, Banjevaca, Donje i Gornje Jagodnje (sa Zapužanima i Miranjama), Ceranja, Pristega i Uzelica te Stankovaca. O svakom tom selu autori daju kratak uvod u kojem se upoznajemo s poviješću sela i brojem stanovnika, te s omjerom obradivih i neobradivih površina u selu, kao i vrsti stoke koju mještani drže. Za tim uvodom slijedi prijepis katastarskih podataka. Za svako selo priložen je i fotografirani dio katastra.
Podaci iz tih katastara prikazuju stanje nakon polustoljetnog doba ratovanja, migracija, izbjeglištva i preseljavanja stanovništva. Od tog doba do danas mogu se pratiti promjene naseljenosti i rasprostiranja pojedinih morlačkih prezimena (rodova) na području dalmatinske unutrašnjosti. Stoga je objavljivanje ovakvih izvora velik korak za buduća istraživanja ne samo povjesničara, demografa i ekonomista, nego i za „običnog“ rodoslovca koji istražuje povijest svoga roda. Ono što za povijest prezimena u Slavoniji predstavljaju radovi Ive Mažurana, za Liku Stjepana Pavičića, za Liku i Krbavu Karla Kasera, to bi za zaleđe Dalmacije mogao značiti projekt Državnog arhiva u Zadru, na kojem su ovim znanstvenim doprinosom zaorali prvu brazdu Marko Rimac i Gordan Mladineo.
napokon istina , objavite ovo u dnevnom tski koji izlaze u zadru
Ako su Morlaci Crni vlasi a poznato je da Talijani zovu Velebit po morlacima onda se izvodi zaklucak da su Morlaci Srbi ovo stoga sto su Morlaci izdali prvi uskocki pravni akt tj. Statut o Morlacima napisan cirilicnim pismom. Ovaj pravni akt je donet neposredno posle pobeda koja je izvojevala Mletacka republika nad Osmanlijama u Bosni osvajanjem Klisa , Knina i drugih krajeva kojim je znatno prosirena teritorija Mletacke republike. Poznati Crni Morlaci su Ilija Smiljanic, Vuk Mandusic, Jankovis Stojan i dr.
Posljednji komentar Bijelog kamena je toliko pun netočnosti da nije lako ni početi ih ispravljati. Morlakija je (velebitsko) Podgorje a ne Velebit. “Morlak” i Srbin nisu istoznačnice, bez obzira na ono što tupe neki nadriznanstvenici. “Morlak” je (pogrdan) naziv za kršćanskog stanovnika istočnojadranskog zaleđa (Hrvata, Srbina, Crnogroca, Vlaha itd. neovisno o etničkoj pripadnosti) s određenim sociokulturnim osobinama. Dakle svi Srbi u Dalmaciji jesu “Morlaci”, ali svi “Morlaci” nisu Srbi. Uskoci su uskoci, a “Morlaci” su “Morlaci”… Taj pravni akt ne postoji niti je postojao… Postoje Statuta Valachorum u sjeverozapadnoj Hrvatskoj što s “Morlacima” nema nikakve veze. Knin i Klis nisu nikada bili u Bosni nego u Hrvatskoj (tzv. Vilajet Hrvati, a kasnije Kliški i Krčki sandžak), tako da Mlečani nisu nikada ništa osvojili u Bosni. Smiljanić, Mandušić i Janković bili su ono što su Mlečani nazivali “Morlacima”, a ovo Crni je potpuno suvišno i netočno. Očito ću morati napisati štogod o “Morlacima” za ovaj portal.
Pregledao sam na stotine tisuća orginalnih dokumenata iz vremena Mletačke Republike uključujući i arhivu Dalmatinske eparhije ali se nikako ne mogu sjetiti da sam na ijednom mjestu naišao na riječ Srbin.
Mislim da probleme identiteta Morlaka upravo razriješavaju genetska istraživanja. Po mojim saznanjima Morlaci su Vlasi,Aromuni. Njih ne možemo poistovjetiti s starim balkanskim vlasima : keltskog,Ilirskog i Tračanskog podrijetla. Njih car Dušan u zakoniku naziva Vlasima i razlikuje ih od srblja. Njihovo podrijetlo je raznorodno.Oni su mješavina došljaka sa sjevera:Slavena i Germana koja se iz Ukrajine kroz Moldaviju i Rumuniju spustila prema Crnom moru te se zaustavili na jugu Balkana. Stvorili su svoje zajednice i dijelom pomješali s starosjediocima da bi se jedan dio odvojio te sa svojim stadima krenuo prema Trebinju i Dubrovniku a zatim raširio dinarskim gorjem do dalmatinske zagore. Manji dio Morlaka je Frankopan naselio na Krk te Istru (ćići) Tu im je ostao njihov orginalni jezik.
Genetika Krka i Primorsko-goranske županije djelom se poklapa sa genetikom Morlaka iz dalmatinske zagore . Jasno se uočava genetska razlika između današnjih Srba nekadašnjih vlaha i današnjih Hrvata iz Dalmacije i Hercegovine. Srbi su potpuna mješavina različitih naroda dok su Hrvati istog podrijetla preko 70% te su iste genetike s većinom Bošnjaka i dobrim djelom Crnogoraca. Jasno se vidi da je Tesla u svom dnevniku napisao istinu i da su mu preci po muškoj liniji Hrvati.
Morlaci.Ja sam Srbin iz Knina.Moje pretke su zvali Crni Morlaci.Koliko sam razumeo djeda to je bio pogrdan naziv a tako su nas prozvali Mlecani.U nasem rodoslovu su samo srpska muska i zenka imena a i djevojacka prezimena zena su srpska.Imamo i dokument gdje pise da smo placali porez mletackom providuru ubiznosu 10% od prinosa.
Morlak nije pogrdan naziv,Morlak je mlatacki -talijanski naziv za Vlaha.Vlasi su starosjedilacko autohtono stanovnistvo prije dolaska Slavena .O Vlasima -Morlacima u Dalmaciji i sire postoji na stotine dokumenata i nazivaju ih onako kako su se oni sami nazivali Vlah.Vuk Karadic kada je prolazio Dalmacijom zapisao je da Vlah tamo nije pogrdan naziv nego da Vlasi sami sebe tako nazivaju.Imena su srpska-slavenska jer su Vlasi bili u procesu slavizacije,bili su podvrgnuti asimalaciji od Slavena Hrvata i Srba,zato uzimaju njihova imena i modificiraju prezimena.Na internetu imas jednu od srpskog povijesnicara Sime Cirkovica,Srbi medu evropskim narodima,odmah na pocetku on objasnjava tko su bili Vlasi.Zbrka je ta sto su se pojavom nacionalnih preporoda Pravoslavni Vlasi posrbili ,a katolicki pohrvatili,zato su nam dobrim dijelom prezimena ista.
Zox.Morlaci nisu stari Vlasi,starosjedioci Romani-Romeji,nego vlasi katunari u osnovi Aromani, tj poromanjene skupine raznih naroda. Hrvatski vlasi starosjedioci su skoro svi postali Hrvati i katolici te ih u ukupnoj populaciji hrvatske ima oko oko 25%. Vlasi katunari od kojih su jedan dio Morlaci su stočarske obiteljske zajednice koje su pred i s Turcima došle s planina Tesalije ,Makedonije,juga Albanije pa i dijela Bugarske. Oni su već na jugu imali jaku pravoslavnu organizaciju jer su katuni donekle pismene ljude davali u Manastire te ih pretvarali u svećenike koji su katunarima često bili vođe. Šireći se prema sjeveru preuzimali su napuštene katoličke crkve a s njima i ponekog katolika Hrvata koji nije pobjegao pred Turcima . Daklem ti Vlasi u početku znali da su Vlasi ali su kasnije pod utjecajem svećenstva srpske pravoslavne crkve postali Srbi . Svi mi koji pratimo genetska istraživanja znamo tko su i odakle potječu većina vlaških katunara. Primjećujemo da su oko 18-20 % ovih Vlaha podrijetlom Hrvati koji su živjeli na područjima Turske okupacije u srednjom vjeku.
Je,razne teorije
Svi navlače na svoju stranu.
Ali?
Kako to da ti crnorunci sa katuna od Žumberačkih gora,Bilogore,Papuka,Kapele,Korduna, Like,Bukovice,Kotara,pravoslavni…u narodnom govoru vrlo su izjednačeni i svuda govore,,đe i nijesam”,pa i tamo gdje su u vrlo malom broju.
A narodna predanja,epika i tradicija ista.
Došli sa raznih strana od raznih naroda u tuđe zemlje,a nisu preuzeli lokalne govore.
Upravo suprotno.Tamo gdje se vršilo ponovno naseljavanje npr.kajkavaca oko Cetingrada oni su se izgubili kao kajkavci u jeziku crnorunaca.
I stotine jezičnih spomenika srpskog indentiteta pri doseljavanju.
Najstarije naseljavanje.Žumberak,Srpska livada kod Stojdrage,Rašići,Pećno…Kekići od sela Kekića kod Sjenice, Badovinci mijesto u Srbiji,Šimrak,prezime unijatskog episkopa često u dolini Lima u današnjoj Crnoj Gori…Stotine tragova koje ne želite viditi.
Staro romansko stanovništvo koje je govorilo vulgo latinski jezik kroatizirano je i srbizirano u srednjovijekovnim hrvatskim i srpskim državama.
Srednjovjekovni hrvatski velebitski vlasi na posijedima hrvatskih velikaša u 14st. govore čakavski i oni su samo stalež u hrvatskom etnikumu
Tako je valjda bilo i u srpskoj državi toga doba.
I danas kada je nacionalno pitanje riješeno kako je riješeno možemo pisati povijest/istoriju po tragovima i dokumentima kakva je bila pa i doprinos srpskog etnikuma u stvaranju moderne hrvatske nacije.
Petar, dobro ste sve napisali. To su sve teorije bez konkretnih dokaza. Ni Srbi ni Hrvati ne koriste riječi nijesam, đe, jere, … Da ne spominjem veliki broj romanskih riječi koje se i danas koriste po selima. To je čista manipulacija vlaškog naroda, najvećeg dijela stanovništva koji je tu oduvijek živjelo kao stočarsko-zemljoradnički narod po čitavom Balkanu. Vjere su ga raskolile i razni okupatori, tako da danas imamo što imamo, podijeljeno po nacijama. Nekom nije u interesu da to bude javnosti poznato i dokumentirano povijesnim činjenicama i ispravama iz pedantno bilježenih arhiva mletačke i austrougarske administracije. a to je – da tu većinski živi samo jedan narod, Vlasi.
Srbi pod Vlašićem (odakle sam i sam) kažu jere, đe, jope. I Srbi u Krajini, Crnoj Gori, Hercegovini, Romaniji kažu đe. Srbi u Crnoj Gori kažu nijesam. Moguće je da su sve to posrbljeni Vlasi, ali je malo vjerovatno da je toliki broj Vlaha posrbljen s obzirom na nemogućnost asimilovanja i mnogo sličnijih naroda od strane srpskih država.
Kosta.Posrbljeni su skoro svi koji su u srednjom vijeku iz raznih razloga postali pravoslavci te pripali pod jursdikciju Srpske pravoslavne crkve. Ima tu raznih djelova naroda,nacija i plemena: Vlasi katunari,Arbanasi,terorom i drugim sredstvima popravoslavljeni Hrvati itd. Daklem. Srpska pravoslavna crkva je stoljećima tvornica za proizvodnju Srba. Pogledaj širenje pravoslavlja na zapad u vrijeme turske okupacije pa će sve biti jasno.
@Marko
Isto kao sto je rimokatolicka crkva radila na pokatolicavanju pripadnika bosanske crkve koja se izlegla iz istocno-pravoslavnog sinjela. Svjestenici bos. crkve su bili kako iz pokreta babuna (bogumila iz Raske, Makedonije, Bugarske), tako iz pokreta tzv. patarena (popova glagoljasa koje su Trpimirovici, a najvise Petar Kresimir iza velike sizme, protjerivali iz Dalmacije u Bosnu – vrsili su bogosluzenja na staroslovenskom i po istocnom, vizantijskom/pravoslavnom obicaju, nosili brade kao Grgur Ninski, itd..). Onda su u Bosnu upali franjevci i krenuli sa pokatolicavanjem.. Pokatolicili Skutore, Bunjevce, Srednju Bosnu, Sokce, itd.. koji onda do konca 19. vijeka bijehu i pohrvaceni.. Rimokatolicka crkva je vijekovima tvornica za proizvodnju Hrvata. Pogledaj sirenje katolicanstva u Dalmaciji od prvog splitskog crkvenog sabora 925. pa sve duboko na sjever u Bosnu sve do pada Bosne pod Osmanlije, vise no cijelih 500 godina..
Nisu crkve, granice raskola uredile igrajući briškule pa ko dobije taj nabije nego su poštivali dotadašnje granice jurisdikcije.Na našem prostoru granice idu utvrđenim granicama Ohridske arhiepiskopije iz 1020 g. (upiši i pogledaj). Tvoji babuni,paterani,bogumili itd su samo hereza koje je u srednjom vijeku bilo svuda po europi pod različitim nazivima i nemaju veze s pravoslavnim šinjelom kako ti napisa. U Bosni nije bilo pravoslavlja do dolaska Vlaha katunara. Sava Nimani je pokušao proširiti pravoslavlje preko granice raskola (jadnik nije imao pojma o dogovoru crkava jer je bio desperados)ali je vraćen u Miloševo. Tek Turskim osvajanjem pravoslavni Vlasi, turski saveznici prelaze civilizacijsku granicu i nastanjuju se u Cg,Bosni,Hrvatskoj i Mađarskoj. Škutori,Bunjevci i Šokci su samo regionalni Hrvati i ništa više (tko se razumje u genetiku zna da su svi odreda I2a Dinaric S i da nemaju nikakve veze s današnjim Srbima tj Vlasima katunarima tj Aromanima,te s Arbanasima koji su kao privjesak vlaha doselili na naše prostore. Katolička crkva nije proizvodila Hrvate nego naprotiv nije imala snage da ih zaštiti od Turaka i Vlaha ne samo njih nego ni svoje crkve i svećenike.Eto zato danas imamo poturčene i posrbljene Hrvate. Genetička istraživanja to dobro pokazuju.
Svatko je ono što misli da jest. Međutim mnogi bi se razočarali nakon DNK analize, kad bi vidjeli da mitovi i legende nemaju nikakve veze sa porijeklom. A što bi mi bili bez mitova i legendi kad druge povijesti nemamo, a vlastitu pišemo umnim mudrovanjem. Ja sam svoju istražio ali mi DNK kaže da sam ipak morlak 97%, i imam podudarnosti iz čitavog svijeta samo sa šinjelom baš nikakve. Neshvatljivo, možda sam više marsovac nego morlak.
Vlasi/Vlaji/Aromanians/Aromuni/Morlocci – navodno Morlacci znaci crni vlaji , a crno je oznaka sjevera po Osmanijama . to su sve plemena NOMADI stocara (puno plemena, cak je postojala karta Vlaskih plemena nakon sto su Osmanije ih stacionirale i nakon sto su prestali biti nomadi) koji su se kretali Wallachijom (Vlaji od tamo ide ime) , Transilvanijom (Vlaski statut od Hasburgovaca na naslovnoj strani- TRANSILVANIJA) , Istocnom Srbijom i Makedonijom (cak i sjevernom Grckom / SJEVER-CRNO po kojoj imaju i slicnu zastavu , tj Morlaccku-Aromanians -Aromuni-Vlasi zastavu plave crte i krug na bijeloj podlozi najslicnija Grckoj zastavi i Romskoj jerbo KRUG oznacava NOMADE) dakle AROMANSKA plemena nomada koja su bila Bizantijske- Istocno tj Pravoslavne vjere (jedan dio kasnije prelazi na Katolicku vjeru) , a dovukli i naselili su ih upravo Osmanije s kojima su bili logistika i potpora u osvajanju zapada , genocidu i naseljavanja tudjih posjeda – u biti Srbi i ”Hrvati” Vlaskog porijekla su isti indentican narod , a pritom nisu niti Srbi niti Hrvati nego skroz neki treci narod (najblizi danasnjim Moldavcima) koji je vremenom izgubio indentitet ….. Samo zbog utjecaja Hasburgovaca prvo Baniju i kasnije sredinom 17st dio Dalmacije Mlecana u svrhu kontrole Hrvatskih velikasa i na stetu hrvatskog naroda , povjesnom igrom slucaja oni su opstali na ovim prostorima jedni kao Katolici drugi kao Pravoslavci (Osmanije su Morlocce naseljavali svuda , ne samo po Hrvatskoj , po Srbiji mada ih ni car Dusan nije preferirao , po BIH , cak djelu Albanije i djelovima u Crnoj Gori) ,,, danas jedino im je ostalo cobanstvo tj uzgoj ovaca , neke foklorne slicnosti i prezimena da ne nabrajam , to sto jedu jezeve , mentalitet prilagodbe svakom sistemu , da ne kazem to sto tudje … itd Za razliku od Roma koji su takodjer bili NOMADI ali su zadrzali svoju kulturi i osobnost pa se danas smatraju MANJINOM , Vlasi pak ne !?!?