Sasi među Goranima

Nakon pada Bihaća i Dubice, Turci su izbili na cijelu južnu obalu Kupe, pa su knezovi Zrinski tako ostali i bez rudnika Gvozdansko na Banovini, koji im je 1529. davao – uz željeznu rudu – i 11,80 zlota (19,60 kilograma) srebra. No kad je obrana Hrvatske stala zadržavati osvajače na Kupi, stvoreni su uvjeti da Petar Zrinski, s iskustvom iz Gvozdanskog, pokrene rudarenje u Gorskom Kotaru, u Liču i Čabru.

Za razmah takvog pothvata trebali su mu prije svega vješti stručnjaci, kakvih tada u Hrvatskoj nije bilo. Zato je svoje agente razaslao u potragu za njima u susjednu Kranjsku, ali i u Tirol, Korušku i Bavarsku. Da je uspio dovesti prave ljude, pokazala su i otkrića bogatih žila željezne rude i njena prerada u Čabru. Pothvat je počivao na Sasima, kako su tada nazivali cijenjene njemačke rudare. Veća skupina stigla ih je ovamo 1665. g. iz austrijskog Eisenertza. Nekad cvjetne pokrajine Njemačke, Češke i Austrije ležale su tada nakon 30-godišnjeg rata u razvalinama. Njemačka je izgubila 80 posto svog stanovništva pa su i mnogi rudari morali potražiti sreću u krajevima s manje pustoši i bijede. Tako su se odlučili i za Gorski Kotar, za Čabar.


Ilustracija: Georgius Agricola, De Re Metallica, str. 337.

Ruda koju su saski rudari tu kopali talila se dan i noć u visokoj peći, podignutoj 1651. g. Rudnik je bio dobro opremljen a radionice raspolagale svim potrebnim uređajima za dobivanje sirovog željeza, poluobrađenih i finalnih proizvoda: mužara, šipki, obruča, potkova, tronožaca za ognjišta i sl. Željezo je postalo osnovni artikl trgovine u Bakru, glavnoj izvoznoj luci Zrinskog. No najmoćnijem velikašu Hrvatske Čabar nije bio zanimljiv samo po izravnoj dobiti (ona je 1761. iznosila 47.167 libri ili blizu 9.000 forinti) , nego i po izgledima za nezavisnu opskrbu oružjem: topovima, kuglama i bombama. Čabar je okupio oko dvjesto radnika, kad je rudnik Idrija – tada jedan od najvećih u Europi – zapošljavao samo 80 radnika više od čabarskog.

Nakon pogibije Zrinskog i Frankopana sva njihova imovina zaplijenjena je u korist carske komore. Imanja je najprije opljačkala carska vojska, a onda su pljenidbene komisije popisale ostatak na posjedima smaknutih urotnika od Čakovca do luke Bakar. U jednom od takvih zapisnika, dovršenom 26. lipnja 1673., možemo otkriti i imena 204 radnika čabarskog rudnika i željezare. Među njima se razabiru i prezimena saskih rudara. Donosimo ih pisana fonetski, prema studiji prof. Miljenka Pandžića u zborniku "Gorski Kotar"(Delnice, 1981.) koji Gorani s opravdanim ponosom nazivaju enciklopedijom svog zavičaja.

Na tom su popisu: Arnold, Bolc, Binderle, Eler, Ebner, Groher, Kofler, Kumer, Lazer, Lokner, Maherle, Malner, Mizner, Murn, Osterle, Osvald, Paur, Pinter, Prezl, Rajs, Rizman, Šafer, Šercer, Šterlen, Štiherle, Traf, Volf.

Kakve su im bile sudbine? Njihovi potomci mahom su se asimilirali u Hrvatskoj, a pojavu tih prezimena sljedećih godina u raznim naseljima Gorskog Kotara možete pratiti u knjizi Antona Burića "Povijesna antroponimija Gorskog Kotara u Hrvatskoj 1438-1975. – goranska prezimena kroz povijest" (Rijeka, 1983.). Ne znam da je i jedan drugi kraj u Hrvatskoj dobio djelo, slično Burićevom.

To me je navelo da u Hrvatskom državnom arhivu, u zbirci dokumenata obitelji Zrinskih i Frankopana, potražim ovaj papir iz Čabra od godine 1673.

U kutiji 92 našao sam spis broj 13 i na njegovoj 296. stranici zapis u pomalo rogobatnom stilu koji u prijevodu s latinskog glasi:

"MARTIN PAUR za marljivo istraživanje srebrne rude drugdje, time naveden ništa manji ipak uspjeh na poslu imajući tako je mimo ovog zbrojeno i primio libri 407, solida 10"

Prezime Paur, skraćeno od njemačkog Bergbauer (rudar) pisalo se kasnije – kako se može lijepo pratiti u matičnim knjigama župe Brod na Kupi – Pawr, Pauer, Paver. Tako sam doživio uzbudljiv susret sa svojim najstarijim pretkom iz 1673. godine.

Kopkalo me je – koliko je prije 330 godina vrijedila ta njegova zarada, stečena u podzemnim rovovima rudnika Čabar, ali i na prekovremenom radu u traganju za srebrnom rudom. Što je značilo njegovih 400 libri?

Odgovor mi je ponudio povjesničar Rudolf Horvat. U knjizi "Prošlost grada Zagreba" zabilježio je kako su 1635. gradski senatori i asesori zaključili da se svi ledični obrtnici (očito zbog nestašluka, zbog kojih je magistrat čupao kosu s glave) u roku od šest mjeseci moraju oženiti. Inače im prijeti globa od stotinu libara! Tim novcem moglo se tada u slobodnom kraljevskom gradu Zagrebu kupiti kuću s okućnicom. Znači, svojom rudarskom zaradom (ostaje nejasno kroz koje razdoblje stečenom) Martin Paur mogao bi kupiti četiri kuće na ondašnjem Griču.


Čabar. Izvor: Wikipedia

Mladen Paver

Rodoslovnim se istraživanjima bavio se od 1994. godine. Osim vlastitog obiteljskog rodoslova istraživao je najstarije tragove oko šest stotina naših prezimena i njihove migracije. Izradio je 30 rodoslovnih stabala, "visine" od 200 do 350 godina. Radi na datoteci izvora naših prezimena (dosad prikupio oko 14.000), s težištem na dokumentima s prostora Banske Hrvatske XVI st. Osim domaćih arhiva, oslanja se na zbirke državnih arhiva u Budimpešti i Grazu. Pripremio je za tisak priručnik za rodoslovnog istraživača "Pred zagonetkom obiteljskog stabla" s dodatkom "Vježbe iz antroponimije", uz pozitivne recenzije dvojice naših akademika. Preminuo je u studenom 2017. godine.

Možda vam se svidi

4 komentara

  1. Mladen Paver says:

    Gospodin Željko Mateljan, naš cijenjeni rodoslovac od kojeg sam dobio niz dobrih savjeta, sada se pita: „Navodite da su rudari koji su u 17.stoljeću stigli u Čabar, došli iz Eisenerza u Austriji. No ako su Sasi nisu iz Austrije – Eisenerz je samo oko 60 km od Graza.“ Tu mogu naći samo jedno objašnjenje – naziv Sasi za rudare koji su na Balkanu, u Vlaškoj i na Kosovu bili cijenjeni još u 13.stoljeću, prije tatarskih provala, bio je naziv za rtudarsku profesiju a ne za etničku pripadnost. Slično i danas kod nas naziv švajcer ne znači Švicarca nego sirara, a u Zagrebu su nekada Bugarima nazivali sve velike vrtlare.Tako su, mislim, i u Čabru svi rudari s njemačkog područja nazivani Sasima, bez obzira iz koje su pokrajine došli.

    Druga napomena kolege Mateljana odnosio se se na riječ Bergbauer: „Pogledao sam u nekoliko rječnika, ali te riječi u njima nema. Za rudare u njemačkom postoje izrazi Bergman/Bergarbeiter/Grabenarbeiter.. U Austriji nema prezimena Bergbauer, ali ga u Njemačkoj nosi 1226 osoba, koje žive uglavnom u Bavarskoj.“

    I ovom prilikom zahvaljujem kolegi Mateljanu na ovim, za mene vrlo zanimljivim informacijama.

  2. Božidar Ručević says:

    U nama ne samo Vlasi, naravno i drugi, nego i Sasi, pa tako i u rodu uvaženog utemeljitelja našeg društva g. Mladena Pavera, novinara, koji nam je u zanimljivom štivu predočio neimarske životne i radne putove dijela svojih predaka. Posebno je vrijedan i autorov komentar ispod članka gdje bilježi izvrsne savjete g. Željka Mateljana, dipl. inž., dobrodošle rodoslovnim istraživanjima i velika je šteta što se najčešće ostvaruju tek u međusobnim razgovorima ili mailovima, a objavljeni bili bi mnogima na korist!

  3. Đuro Kauzlarić says:

    Poštovani
    Htio bih nabaviti knjigu Povijesna antroponimija Gorskog Kotara u Hrvatskoj 1438. – 1975. – goranska prezimena kroz povijest, ( Rijeka ,1983.) od Antona Burića. Molio bih vas za uputu, gdje se može kupiti ta knjiga.
    Unaprijed se zahvaljujem.
    Srdačno Vas pozdravljam.
    Đuro Kauzlarić

  4. Renato Švajcar (Schweizer-u izvornom obliku) says:

    Komentar na izjavu gospodina Mladena Pavera : Gospodine Paver dužnost mi je ispraviti Vas po pitanju tumačenja mog prezimena. Naime ,prezimena sa germanskog govornog područja su bazirana ili na porijeklu obitelji koja ga nosi (zemljopisno gledano) ili na temelju zanimanja kojima su se bavili. Dakle ,loza prezimena Schweizer (ILI “SLAVENIZIRANI ” OBLIK-ŠVAJCER tj. ŠVAJCAR) : potječe iz Švicarske , s područja između Bodensee-a i Zurich-a. Prvi zapis tog prezimena datira iz davne 1401. godine upravo u knjigama grada Zuricha ,u kojima stoji tek da je ta loza nastanjena sjeverozapadno od grada Zuricha. Prvi puta je u javnosti to prezime ostavilo trag literarnim djelima Christopha Schweizera (1532.-1589.) a i konstantno kroz povijest je to prezime prisutno u mnogim granama umjetnosti,kulture ,zdravstva…. U korist moje tvrdnje o značenju i porijeklu mog prezimena , tj . moje loze govori i činjenjica da je i danas velika koncentracija upravo u zoni oko Bodensee-a , te u regiji Allgau. Sve sam to zajedno provjerio kontaktirajuči i Švicarske institucije koje su potvrdile moja istraživanja. Dakle ,da rezimiramo : prezime Švajcer,Švajcar (Schweizer) OZNAČAVA ŠVICARSKO PORIJEKLO cijele loze koja se doselila na prostor sjeverozapadne Hrvatske. Molim Vas da u budućnosti svoje indicije potkrijepite dokazima ,kao što sam i ja svoje tvrdnje. Uz to Vas i molim da sramotnu izjavu povučete sa ove stranice jer je riječ o netočnim navodima koji me ,osobno,smetaju iz razloga što ih smatram štetnima za sve one koji se zanimaju za porijeklo ovog prezimena. Sa štovanjem , Renato Švajcar ( SCHWEIZER) !! P.S. Inače sir se u njemačkom jeziku ( i u Njemačkoj i u Austriji , pa tako i u Švicarskoj piše “KASE” (sa preglasom tzv. “umlautom” iznad slova A – to su one dvije točkice koje su prisutne u Germanizmu) , tako da Vaša teorija pada i po tom pitanju u vodu u cijelosti!!!

Komentirajte!

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.