Prezime Kostelić
Prema popisu iz 2001. godine u Hrvatskoj živi 90 obitelji i 229 duša s prezimenom Kostelić.
Najviše ih je: u Ogulinu (16 obitelji, 45 duša), Zagrebu (22, 34), Ribarićima pokraj Ogulina (6, 22), Hreljinu Ogulinskom, Rijeci i Osijeku po ( 5, 17), Oštarijama Josipdolskim (4, 13).
Prezime je izvedenica od imenice kostel, kako je nekoć u hrvatskom jeziku glasila današnja imenica kaštel, a koja je zabilježena 1275. godine u znamenitom hrvatskom glagoljičkom pravnom spisu Istarskom razvodu: župani Petar i Mohor s Kostela.[1]
Naime, od latinskog castrum (utvrda, tvrđava, obrambena kula) umanjenica glasi glasi castellum (u češkom i poljskom jeziku kostel = crkva, u ruskom kastjol = katolička crkva). Pojam kostel je nekoć bio blisko vezan za utvrdu: tako se zvala i osoba koja je prebivala ili pak privređivala u kaštelu. Kad se to stavi kontekst starine prezimena Kostelić, onda je to jamačno ogulinska utvrda, čiji se dio stanovnika prezivao a preziva se i danas Kostelić.
U popisu iz 1948. godine današnji dio grada Ogulina Kostelići imao je status naselja, a u Kostelićima je tada zabilježeno 29 stanovnika s tim prezimenom.
Pojam kostel nazočan je i u hrvatskoj ekonomiji: Kostel, naselje u Gradu Pregradi (149 stanovnika u popisu iz 2001. godine) Kostel Prbibićki pokraj Krašića (54) i Kostelsko pokraj Pregrade (254 stanovnika)
Dakle starina Kostelića je Ogulin i njegova okolica: u devet naselja tog područja popis iz 2001. godine zatekao je 40 Kostelića obitelji sa 113 duša, što je točno polovica svih stanovnika tog roda u Hrvatskoj. Najviše ih je: u Ogulinu (16 obitelji, 45 duša), Ribarićima pokraj Ogulina (6, 22), Hreljinu Ogulinskom ( 5, 17), Oštarijama Josipdolskim (4, 13), Salopek Selu (3, 7), Svetom Petru (3, 6) itd.
Kostelići su prema istraživanjima H. Salopeka manja rodovska zajednica, koja se najprije spominje u popisu ogulinskih građana, kada je iz 1630. godine zabilježen Jurica Kostelić; godine 1697. spominje se ogulinski sudac Milo Kostelić kao sudionik u prijepisu Modruškog urbara; godine 1699. u popisu ogulinskih vojnika upisana su i tri Kostelića Miko iz Ogulina te Miko i Ive iz Oštarije.[2]
Istjerivanje Osmanlija iz Hrvatske urodilo 1715. godine ogulinsko-modruškom seobom u južnu Mađarsku, gdje su se Ogulinci najprije naselili u Titoš pokraj Mohača, a zatim oko 1759. godine u bačko selo Kolut. U novim prebivalištima Kostelići neznatno preinačuju prezime u Kostalić.
U zemljišnicima iz 1775. godine zabilježene su i četiri Kostelića obiteljske zadruge: u Ogulinu domaćin zadruge je Anton Kostelić, u Carevu Polju Jakob i u Oštarijama Mate i Paval.[3]
U razdoblju između 1890. i 1914. godine brojni Kostelići iseljavaju se u Sjedinjene Američke Države, a prva iseljenica bila 34- godišnja Eva Kostelić (1895).
Obitelj Kostelić. Izvor: 24sata.hr
Najpoznatiji Kostelići su: Ante-Gips (1938. godine) nakon rukometne karijere (igračke i trenerske) posvetio se treniranju svoje djece: Ivice (1979) i Janice (1982) i postigao s njima senzacionalne uspjehe i postao planetarno uspješnim skijaškim trenerom.
Janica je s četiri zlatne i dvije srebrene olimpijske medalje, zatim s pet zlatnih medalja na svjetskim prvenstvima te s tri velika i sedam malih globusa na svjetskim skijaškim kupovima postala najuspješnija svjetska skijašica svih vremena.
Ivica Kostelić s četiri srebrene olimpijske medalje, zatim zlatnom, srebrenom i brončanom medaljom na svjetskim prvenstvima te jednim velikim i pet malih globusa na svjetskom skijaškom kupu također se uvrstio u svjetske legende skijaškog sporta. Njegova karijera još traje.
Literatura
- P- Skok, Etimologijski rječnik hrvatskog ili srpskog jezika, knjiga II., str. 58., Zagreb 1972.
- H. Salopek, Ogulinsko-modruški rodovi, Ogulin 2007., str. 347.
- Isto, str. 348
