Odmah iza Zaboka i dvorca Gredice, nekadašnjeg posjeda Ksavera Šandora Gjalskog u Gubaševu, cesta prema sjeveru odvaja se u dva smjera: lijevi vodi prema Tuheljskim, a desni prema Krapinskim toplicama. Između tih dviju cesta, na prostoru koji se može prijeći u dva sata, nižu se naselja Jalšje, Gregurovec, Oratje, Selno, Krapinske toplice i Pačetina. To je stari zavičaj zagorskog prezimena Plečko koje je nastalo, kako se misli, po pretku snažnih pleća.

Još nakon Drugog svjetskog rata (1948) u navedenim selima – na prostoru ne većem od 30 četvornih kilometara – zabilježeno je više od dvadeset domova obitelji Plečko.

U prilog zaključku, da je odatle drevni korijen prezimena Plečko, govori i njegov najstariji povijesni trag otkriven u Mađarskom državnom arhivu u Budimpešti gdje se sada čuva dokument pod naslovom Conscriptiones dicarum, tomus XLVII, A.D.1598 (Popisi poreznih jedinica, knjiga 47, za Ljeto Gospodnje 1598). Taj dokument je nastao u kritičnoj fazi tzv. Dugog rata između Austrijske i Otomanske carevine (1592-1606), kad je iz razorene zemlje trebalo izvući novac za vojne potrebe. Tako je Sabor svojim zaključkom odredio da se na području «ostatka ostataka» ( znači županije Varaždinske i ostataka županija Zagrebačke i Križevačke) imaju popisati svi porezni domovi. Uz kmetove, gornjake i građane trgovišta popisani su prvi puta i mali plemići – predijalci i jednoselci, koji su do 1592. bili slobodni od svakog podavanja zbog njihove vojne službe.

Na str. 762 spomenute isprave prvi Plečki – Miško i Jura, navedeni su te davne 1598. u popisu sela Gregorovca, temeljem kojeg su evidentirana ukupno 36 podložnička doma.

Tadašnjim pravopisom zabilježeni su:

• Michael Plechko Inq(uilinus), i
• Geor(gius) Plechko Inq(uilinus),

a kao podložnici kraljevskog poreznika županija Zagrebačke i Križevačke moćnog Jurja Mikulića, kojem je u Gregorovcu pripadalo 12 podložničkih domova.

Treba podsjetiti da se između onih 13.500 domova, tada popisanih između Kupe i Drave, prezime Plečko pojavljuje isključivo u selu Gregorovcu. To upućuje na zaključak da drugdje domova Plečkih nije ni bilo (poreznici ne bi propustili da ih popišu) i da od Plečkih u Grgurovcu, popisanih prije 400 godina, danas očito potječu svi nositelji tog prezimena i to dominantno na području grada Zagreba i Hrvatskog zagorja, te minorno istočne Slavonije (migracije u 20.st.).

Zbog prodora Turaka u 16. i 17.st. sve hrvatske krajeve, a i šire, zahvatile su velike migracije stanovništva usmjerene prema manje ugroženim i relativno sigurnijim krajevima: Hrvatskom Zagorju, Međimurju, Gradišću, pa čak i dalje preko Dunava na sjever.

Naseljavanje Hrvatskog Zagorja bilo je veoma intenzivno. Krčenjem šuma i šikara stvarala su se nova selišta, proširile su se i povećale poljoprivredne površine i zasadi vinograda, pa su se tako Plečki iz Gregurovca proširili po selima Hrvatskog zagorja, osobito između Tuhlja i Krapinskih toplica.

Također, treba napomenuti da se druga polovina 16. stoljeća u povijesti pamti, pored turske opasnosti, i po seljačkim bunama, koje su zahvatile Evropu, pa tako i Hrvatsko zagorje i Sloveniju; da su bune u krvi ugušene i da su imale za posljedicu, između ostalog, i migracije stanovništva (bježanje kmetova, izgoni – protjerivanja od strane feudalaca, i sl.).

Početak 17. st., a zbog osobito teških uvjeta života seljaka i njihovih obitelji (visoki nameti, tlaka, boleštine, glad), karakterizira učestalost masovnih bjegova kmetova prema Štajerskoj, Kranjskoj i Mađarskoj.

Polazeći od danih okolnosti, moguće je zaključiti da su naši prvi Plečki- Miško i Jura, došli u Hrvatsko zagorje s valom izbjeglica bježeći pred turskom opasnošću. Međutim, isto tako je moguće pretpostaviti da su prvi Plečki stigli u Zagorje u vihoru seljačkih buna s nekog sasvim drugog prostora, kao i da su potom u 17. st. neki od njih prebjegli iz Hrvatskog zagorja u zapadnije i sjevernije krajeve. Ovo iz razloga što danas prezime Plečko, osim u Hrvatskoj, možemo susresti u Sloveniji, zatim u Austriji, kao Pletschko i Mađarskoj, kao Pleczko, pa sve to upućuje na zaključak o postojanju izvjesne veze u smislu korijena, odnosno porijekla prezimena.

Prema postojećim saznanjima, prezime Plečko nije karakteristično odnosno ne pojavljuje se (osim Slovenije) na prostorima bivše države, a s kojih prostora su u osmanlijsko doba bile učestale i znatne migracije stanovništva prema sjeveru i zapadu.

U Hrvatskoj, korijeni ovog prezimena isključivo sežu u Hrvatsko zagorje, iz kojeg se prezime tijekom 19. st. prenijelo u grad Zagreb, kao posljedica oslobođenja od kmetstva i agrarne reforme tj. kao posljedica novog društvenoekonomskog sistema.

O mojim istraživanjima

Kada sam se odlučila istražiti korijene prezimena Plečko, koje je prezime mojega supruga, te sačiniti rodoslov njegovih predaka, raspolagala sam sa šturim podacima o njegovoj obitelji, čiji su najbliži članovi (otac, djed i baka) iznenada i prerano preminuli, pa su zbog ovih nesretnih okolnosti izostala saznanja o užoj i široj obitelji kao i njihovim korijenima.

Motiv za ovo istraživanje, uz supruga, bila su također moja djeca i unuk kojima sam htjela podariti obiteljsko stablo, ali isto tako utvrditi i druge činjenice, kao: od kuda potječe prezime Plečko, koliko je to prezime autohtono, čime se obitelj bavila, u kojim je povijesnim okolnostima živjela i razvijala se, kako i kada su postali građani grada Zagreba….

Prve podatke o godinama rođenja i smrti za djeda i baku dobila sam na gradskom groblju Mirogoj, a u matičnim knjigama župe Sv. Marko u Zagrebu saznala sam kada su se vjenčali, zatim imena, zanimanja i domicil njihovih roditelja, kao i imena i godine rođenja njihove djece….itd.

Tako su me na kraju matične knjige odvele u Hrvatsko zagorje, selo Selno, u kojem Plečki obitavaju kroz generacije preko 300 godina; najdalja godina do koje sam došla je 1679. godine (crkvene knjige se vode od 1677.)

U matičnim knjigama su upisivani kao coloni (kmetovi), kao poljodelci i kao seljani, ovisno o trendu jezika.

Selno se u dokumentima prvi puta spominje u 16. stoljeću (1598.) prilikom izrade poreznog popisa u okviru naselja koja se vezuju uz područje Tuhlja svrstanog pod vlastelinstvo Cesargrada, koje je tada bilo u posjedu velikaša Tome Erdödya. Danas je Selno jedno od 17 naselja općine Krapinske toplice u Krapinsko–zagorskoj županiji. Općina ima površinu od 49 km2 i broji 5.744 stanovnika (popis 2001.g.) u kojem Selno participira sa 442 stanovnika, pa uz Krapinske toplice (1.317), Čret (664) i Klokovec (719) spada u grupu većih naselja. Nalazi se na otprilike 160 metara nadmorske visine, a od Zagreba je udaljeno oko 40 kilometara.

Uz Selno, na pitomim zagorskim bregima uzdiže se zdanje crkve "Sveta tri kralja" u Velikoj Erpenji u gotsko–baroknom stilu, koju je dao izgraditi grof Emerik Erdödy; dovršena je 1650., a župnom je postala 1790.g.

Na tom mjestu godine 1842. otvorena je jedna od prvih pučkih škola u ovom dijelu Zagorja.

Također, na obroncima oko crkve nalazi se mjesno groblje, na kojem počivaju mnogi Plečki, pa tako i članovi naše grane.

Do 1790.g. stanovnici Selnog pripadali su župnoj crkvi u Krapinskim toplicama, koja se u crkvenim dokumentima spominje davne 1334.g.

Ukinuće feudalnih odnosa i agrarna reforma u drugoj polovici 19. stoljeća imali su za posljedicu raslojavanje sela i intenzivno iseljavanje u gradove što je osobito vidljivo u Status animarumu, a kao razlozi se navode zapošljavanje ili udaja. Veći dio muških članova obitelji Plečko u razdoblju 1870.-1880. godine napušta Selno, naseljava se u Zagrebu i Samoboru gdje se bave obrtom i zasnivaju obitelji.

Leksik prezimena SR Hrvatske iz 1948. broji ukupno 364 osobe prezimena Plečko, od kojeg broja najviše u Zagrebu 53, Dubrovčanu 38, Jalšju 41, Selnom 19, Gregurevcu 17.

Na kraju, želim naglasiti da mi je u svrhu pripreme i obučavanja za rad na temi rodoslovlja od dragocjene koristi bilo pohađanje radionice "Za svojim korijenima" pri Otvorenom učilištu, kojom prilikom sam od voditelja radionice g. M. Pavera dobila bitne informacije i saznanja o arhivskoj građi i literaturi, bila upućena na institucije u kojima su ti dokumenti pohranjeni, te imala pomoć i podršku u svojem istraživanju korijena i rodoslova obitelji Plečko.

Izvori podataka:

• Matične knjige rođenih, vjenčanih i umrlih, Hrvatski državni arhiv,  župe: Sv. Marko, Velika Erpenja i Samobor
• Status Animarum, župa Velika Erpenja, Hrvatski državni arhiv 
• „Plečko u Hrvatskoj prije 400 godina“, Mladen Paver
• Leksik prezimena SR Hrvatske, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 197
• Imenik Zavičajnika Zagreba, Državni arhiv, Zagreb
• Kaptolski postolarski ceh, Državni arhiv, Zagreb
• Knjiga obrtnika grada Zagreba, Državni arhiv, Zagreb
• Popis ratnih gubitaka austro-ugarske vojske, Hrvatski državni arhiv I. svjetskom ratu (1914 – 1917.)
• J. Adamček: „Povijest trgovišta i vlastelinstva Krapine, Časopis KAJ, 10/1982. u doba feudalizma“
• J. Adamček, I. Kampuš: „Popisi i obračun poreza u Institut za hrvatsku povijest Hrvatskoj u XV. i XVI. stoljeću“, Sveučilište u Zagrebu, 1976.
• Web-siteovi zagorskih gradova, gradskih groblja, Wikipedia, razni članci, Internet
• Obitelj Plečko, osobni kontakt