Prilozi čitatelja: Kosanovići iz Drežnika Grada

Čitateljima i posjetiteljima ovih stranica poznato je da često objavljujemo njihove priloge, u kojima oni opisuju svoja istraživanja. Jedan takav prilog dobili smo od g. Siniše Bosanca iz Koprivnice te ga objavljujemo uz manje izmjene i dorade.

Istraživanje porijekla i obitelji Kosanović iz Drežnika Grada

Istraživanje mojih predaka  bilo je  motivirano usmenom predajom o značaju i važnosti obitelji Kosanović za Drežnik Grad. Osnovni problem u cijelom istraživanju predstavljao je nedostatak matičnih knjiga. Matične knjige župe Drežnik Grad prije 1900. godine izgubljene su u Domovinskom ratu. Za razdoblje nakon 1900. postoje u Matičnom uredu cjeloviti podaci. U Hrvatskom državnom arhivu postoje presnimljeni podaci od 1900. do 1939. godine. Također, ne postoje ni katastarska niti gruntovna povijest k. o. Drežnik Grad koja bi mogla biti korisna za proučavanje obitelji. Tako su mi izvori za istraživanje devetnaestog stoljeća postali ograničeni: dostupni su mi bili samo:

  • matica rođenih, umrlih i vjenčanih za Drežnik Grad od 1900.,
  • parice matičnih knjiga u Senjskoj nadbiskupiji za razdoblje od 1826. do 1842.,
  • arhiv Ogulinske pukovnije u Hrvatskom državnom arhivu,
  • katastarski plan k. o. Drežnik Grad iz 1873 i 1896. u Hrvatskom državnom arhivu,
  • suvremeni katastarski plan i gruntovnica dostupni na Internetu preko ARKOD-a i e-pravosuđa,
  • usmena predaja i kontakt sa živim članovima obitelji,
  • razna povijesna literatura,
  • terenski obilazak.,

Istraživanje mi je djelomično olakšano jer je Drežnik Grad relativno mlado naselje, oslobođeno „malim turskim ratom“ godine 1788. do 1791. te je Svištovskim mirom pripalo Austriji. Naseljavanje Drežnik Grada započinje oko 1804. godine.

Početak istraživanja temeljio sam na matičnim knjigama koje su dostupne.

Provjerom u Matičnom uredu u Rakovici ustanovio sam da u Drežnik Gradu početkom dvadesetog stoljeća postoje dva kućna broja s prezimenom Kosanović: kućni broj 28 i kućni broj 143.

Uvidom u katastar iz 1873. došao sam do osnovane pretpostavke da je kućni broj 143 nastao dijeljenjem kućne zadruge koja je bila na kućnom broju 28. Na kućnom broju 143 stanovali su Bogomir Kosanović, rođen 1874. i umro 1956., oženjen za Baricu Kosanović – to je bio moj pradjed. Prabaka i pradjed imali su ukupno devetero djece, od kojih je sedmero preživjelo dječačku dob.

Za najstariju kćerku Milku nisam pronašao podatke, jer je rođena prije 1900. a nije se vjenčala u župi Drežnik. Ostala djeca rađana su u rasponu od 1901. do 1915. godine. Na kućnom broju 28 stanovao je Nikola Kosanović, rođen vjerojatno 1869. i ubijen 1935., oženjen za Mariju Kosanović, s kojom je imao troje djece te za Ljubicu Kosanović s kojom je imao još četvero djece.

Moguće je da je on bio bratić mojeg pradjeda, što bi značilo da su njihovi očevi bili braća. Putem matice rođenih, umrlih i vjenčanih relativno lako sam došao do godina rođenja djece ove dvojice kućedomaćina. Usporedbom katastarskih čestica iz 1873. i današnjih koje se nisu promijenile, osim što su dijeljenjem dobile dodatne razlomske brojeve, pronašao sam i današnje vlasnike, koji su potomci Nikole Kosanovića s kućnog broja 28.

U kontaktu s njima relativno sam lagano napravio rekonstrukciju potomaka Nikole Kosanovića. Također, prema sjećanjima moje majke i prema uvidu u matice relativno sam lako rekonstruirao i potomke Bogomira Kosanovića s kućnog broja 143.

Sada je ostao teži dio od oko 1800. do 1900. Polazište mi je bila priča o tome da je naš predak naseljavao Drežnik i da je umjesto nekog plemićkog naziva odabrao više zemlje i ostanak u Drežniku. U kontaktima na terenu uspio sam doći do spomenice škole Drežnik Grad iz 1953. godine u kojoj je priču o naseljavanju Drežnika tamošnjem učitelju ispričao moj pradjed. U toj priči taj je Kosanović bio kapetan austrijske vojske i mjernik te je premjerio novostečenu zemlju i iz okoline Brinja doveo naseljenike. No, nakon turske provale, pri čemu je većina novonaseljenih pobijena, ponovno je proveo naseljavanje – ovaj put uspješno.

U jednom razgovoru moja je majka spomenula da bi taj Kosanović mogao biti Dimitrije ili Dmitar. Proučavanjem knjiga koje se bave Ogulinskom pukovnijom našao sam na podatke da je Demeter Kosanović, oberleutnant u ogulinskoj pukovniji, ranjen u borbi protiv Francuza 15. 08. 1799. godine. Pored toga, spominje se i u borbama oko Venecije u ožujku 1814. godine, kad je kao satnik vodio jedan napad.


Shematizam iz 1805. u kojem se vidi Kosanović Demeter kao hauptleutnant

U novoj knjizi Željka Holjevca o povijesti Ogulinske pukovnije objavljena je i pjesma koju je Demeter Kosanović objavio 1805. godine i čuva se u trezoru NSK. U shematizmima austrijske vojske za 1804. i 1814. nalazim Demetera Kosanovića kao natporučnika i satnika u Ogulinskoj pukovniji.

U ovom trenutku počinje duboka pretraga po Hrvatskom državnom arhivu i fondu Ogulinske pukovnije. No, prije toga stupio sam u kontakt s gospodinom Dragom Brajdićem, koji se bavi proučavanjem genealogije na prostoru Rakovice i koji ima puno iskustava u pretrazi arhiva, jer je u svojim istraživanjima naišao na jako slične probleme kao i ja.

Uz njegovu pomoć pronašao sam trojicu sinova Demetra Kosanovića koji stanuju u Drežnik Gradu na kućnom broju 28. To su Leopold, Joseph i Johan Kosanović, rođeni oko 1800 godine. Za Leopolda Kosanovića pronašao sam u literaturi da je 1848. godine bio u Ogulinskoj pukovniji natporučnik i da je 1849. prekomandiran u ličku pukovniju s činom satnika.

Joseph Kosanović bio je 1848. godine potporučnik prve klase da bi nakon rata u Italiji godine 1849. dobio čin kapetana druge klase. Johan Kosanović (ako je to taj) bio je dugo godina poručnik u ličkoj pukovniji. Pretpostavka je da je netko od sinova ovih Kosanovića bio otac mojeg pradjeda i Nikole Kosanovića, jer tada su vojno sposobni muškarci relativno brzo sklapali brakove, tako da su već oko 1830. mogli biti oženjeni i imati djecu.

Pored ovih podataka, pronašao sam još i podatak o Josipu Kosanoviću koji je umro u Drežniku 20. 07. 1918., a bio je pukovnik u dobi od 50 godina, to jest rođen je 1867. ili 1868. godine, a živio je na kućnom broju 28. Pronašao sam i podatak da se Jelena Kosanović, 53-godišnja udovica, vjenčala za Ivana Vukovića, također 54-godišnjeg udovca, s adresom Rakovica 125 04. 05. 1902. godine.

I to je za sada sve što sam pronašao o obitelji Kosanović iz Drežnika. Predstoji mi mukotrpno istraživanje upravnih spisa ogulinske pukovnije te pokušaj pronalaženja još nekih informacija u paricama matičnih knjiga koje su pohranjene u Senju. U kontaktu s nadležnima dobio sam informaciju da u tim paricama nema podataka o Kosanovićima.

Drugi dio o slavnoj povijesti obitelji Kosanović isplivao je tijekom istraživanja sam od sebe. Kako sam već prije naveo, Demeter Kosanović završio je vojnu karijeru s činom satnika. Godine 1805. napravio je karte Drežnik Grada i dobio je tamo zamlju. Prema današnjim mjerilima, to je vjerojatno oko 50 hektara, a možda i više. Njegovi (pretpostavljam) potomci Joseph, Leopold i Johan također su postigli visoke činove, a naišao sam i na pukovnika Josipa Kosanovića. Njihovi potomci nakon raspuštanja Vojne krajine bili su učitelji, mjernici i zanatlije, poput mojeg pradjeda, službenici i uvažene osobe.


Svatovi sestre autorovog djeda 1928. godine – krajnje desno i lijevo sjede njegovi pradjed i prabaka. Fotografiju ustupio autor.

Kućedomaćin Nikola Kosanović bio je i općinski bilježnik u Drežnik Gradu i član HSS-a te je smrtno stradao od nikad utvrđenih ubojica nakon izbora 1935. godine. U nekim knjigama i člancima pretpostavlja se da su ga ubili pripadnici četničkog pokreta iz jednog susjednog sela.

Siniša Bosanac, Koprivnica

Gordan Gledec

Istraživanjem rodoslovlja bavi se od 1999. godine. Uglavnom istražuje prezimena svojih predaka: Gledec (Poljanica Bistrička, Zagreb) i Hitrec (Martinci, Zlatar, Zlatar-Bistrica). U svom obiteljskom grmu ima preko 2400 pojedinaca. Zaposlen je kao profesor na Zavodu za primijenjeno računarstvo na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu.

2 rezultata

  1. Kazimira Jovović says:

    Veoma mi je drago da je gospodin Siniša Bosanac opisao svoj težak put u traženju svojih predaka. Svakom istraživaču su takvi opisi mukotrpnog traženja i kopanja po arhovima, dragocjeni. I nadam se da će takvih iskustva biti sve više na našim web stranicama.

  2. Jovan says:

    Možda ovo može pomoći,
    pozdrav.
    POREKLO KOSANOVIĆA

    Poštovani,
    ja sam Jovan Kosanović iz Kule, rođen sam u Savinom Selu 1949. godine od oca pok.Milovana (1903.) i majke pok. Marije, rođene Popović (1905.). Roditelji su mi poreklom iz Močila, opštinja Slunj, Hrvatska. Geografski pripadamo Kordunu a oni su govorili da su Ličani i moje sestre i braća kao i ja isto kazujemo da smo Ličani. Nakon Drugog sv. rata koloniziraju se u Kljaićevu, opština Sombor a nakon jedne godine prelaze u Savino Selo, opština Vrbas gre sam rođen.
    Po pitanju porekla Kosanovića i prezimena Kosanović, imam malo informacija a koje imam su različite.
    Molim vas za poreklo Kosanovića iz Močila.
    Hvala Jovan Kosanović, Kula

    Redakcija-odgovor

    http://www.vesti-online.com/Riznica/Poreklo-porodica/108690/KOSANOVIC

    Jovan Kosanović iz Kule, rođen u Savinom Selu 1949. godine tražio je od naših etnologa da otkriju poreklo njegove porodice…

    Čitalac je, nažalost, propustio da navede koja je krsna slava njegove porodice, pa će nam istraživanje biti teže, jer Milan Radeka u svojoj knjizi “Gornja Krajina / Karlovačko vladičanstvo” – konstatuje da Kosanovići slave dve različite slave – Đurđevdan i Nikoljdan.

    U “Leksiku prezimena SR Hrvatske”, Kosanovića (bez podataka o veroispovesti i nacionalnosti) zaključno sa devedesetim godinama bilo je u preko 100 mesta, a ponajviše u opštinama u Lici: Donji Lapac, Korenica, Gospić, Karlovac, Ogulin sa okolnim naseljima: Bijelići, Blata, Drežnica, Janja Gora, Jasenak, Jasenica Lička, Jezero, Jezaro Srednje, Jorgići, Josipdol, Ključ, Kosanovići, Krakar, Kunić, Latin, Mašići, Mirići, Ogulin, Oštarije, Paligaće, Pavliši, Plaška Glava, Plaški, Plavča Draga, Rabatić-Poljana, Radojčići, Staro Selo Janjagorsko, Sv. Jakov, Trbovići, Trojvrh, Vajin vrh, Vrelo Jaseničko, Zagrad, Zebić i Zelići.

    Dosta Kosanovića je bilo i u Ravnim Kotarima, u severnoj i centralnoj Hrvatskoj i Slavoniji.
    U oblasti odakle potiče naš čitalac, Slunj, evidentna je veća koncentracija naselja sa brojnim porodicama Kosanović u Donjem Lađevcu, Drežnik-Gradu, Slunju, Smoljancu, Zbjegu Močilskom i Močilima. Samo u Zbjegu Močilskom bilo je 38 osoba sa prezimenom Kosanović, dok su u Močilima bile 222 osobe u 42 porodice.

    Kako su Kosanovići u okolini Slunja iz Like (ne znamo iz kog njenog dela), oni su daljom starinom svakako od iste familije kojoj pripadaju potomci hercegovačkog mitropolita Save Kosanovića iz Banjana. Po svedočenju samog mitropolita, njegovi su bili “dovoci” u Ognjenoviće, a slave Nikoljdan, dok su oni drugi, od Miljanića, slavili Jovanjdan.

    U Banjane su se doselili od Trebinja, iz familije Prduljica. U Liku su 1701. Kosanovići došli “kao jaka familija”, iz oblasti Brinja, Dabra, Kosinja i Plaškog, pa su i zauzeli najbolju zemlju i razvili se u brojne porodice. Dalja starina im je iz Prduljica, u Zupcima kod Trebinja.

    Mnogi su se iseljavali u Bosnu (preko reke Une). Iz tih krajeva su se prvobitno i doseljavali na tle današnje Like, idući preko Hercegovine ili centralne Bosne.

    Drugi izvor
    Kosanovic se spominju u Decanskoj hrivosulji u srednjem veku,kao stanovnici stare Srbije,moguce negde oko Kursumlije jer dan danas postoji reka Kosanica.Pod najezdom turaka sele se u Crnu Goru u okolini Niksica tacnije pleme Banjane.Po nekim autorima Banjani su nastali od doseljenika iz okoline manastira Banjska na Kosovu.Selo Miljanici u okolini Niksica bilo im je steciste tj. ima ih tu i dan danas.U Miljanicima je rodjen mitropolit dabro-bosanski Sava Kosanovic krajem 19 veka.Prvi Kosanovic u Lici spominje se 1499 god. bio je to Vukivoj Kosanovic iz okoline Plaskog i bio je u vojnoj sluzbi.Naime Kosanovici su se iselili iz Banjana opet zbog turskog prodora i rasirili po citavoj Krajini,najvise oko Plaskog. .

    e: Re: kosanović 30/1/2010
    Ovo je podatak iz knjige “Kosanovići poreklom iz Drežnice” Autora Milana Kosanovića.
    U “Plemenskom rječniku ličko-krbavske županije” Radoslava Grujića, Kosanovići su – u vreme ispitivanja ovog autora, početkom Prvog svetskog rata – zabeleženi kao stanovnici nekoliko mesta. Sa 25 domaćinstava Kosanovića, Visuć je bio matica ove familije, ali su bili nastanjeni i u Donjem Lapcu, Širokoj Kuli, Švračkovom Selu i Vrelu, kod Korena.
    Prema podacima Srpske pravoslavne crkve, koje je Milan Radeke objavio u “Karlovačkom vladičanstvu”, eparhiji koja obuhvata Liku, Kordun, Baniju, Krbavu i okolne manje oblasti, uključujući Visuć kod Udbine, Kosanovići u ovoj oblasti slavili su Đurđevdan i Nikoljdan. Ostaje da utvrdimo da li su se ovde naselili ili su starosedeoci.
    U podacima o selima i stanovništvu Like, za udbinsko područje zapisano je da je njegovo stanovništvo naseljeno još 1701. godine, s teritorije Krajine – Brinje, Dabar, Brlog, Plaški i Kosinj. Prema popisima iz 1712. godine, Kosanovići su bili među prvim porodicama koje su se tu naselile i – navodi izvor – “bili su jaka i brojna porodica”, pa su zauzeli najbolju zemlju i razvili se u velike familije.
    Kao i stotine drugi porodica iz Like, Banije i Korduna, Kosanovići su prelazili na desnu obalu Une i, bežeći od vojne obaveze u Krajini pod austrijskmm upravom, nastanjivali se u njenom delu pod Turcima i postajali čifčije kod aga i begova. Tako ih, sa slavom Đurđevdan, zatičemo u selu Meniću, pod planinom Baštrom, gde su se doselili pre okupacije Bosne.
    Na teritoriju današnje Hrvatske, Kosanovići su se doselili preko zapadne Bosne, koja je u to vreme činila jedinstvenu celinu sa Hrvatskom pod vlašću istog gospodara, Turaka, a tamo su prethodno stigli iz Hercegovine ili Dalmacije. Kosanovići su poreklom iz Banjana, selo Miljanići kod Nikšića, u Staroj Hercegovini. Dalja starina im je iz Prduljica, u Zupcima kod Trebinja.

    Istorijsko poreklo Srba (13)
    Rimski rod Koso ili Kosoje dičio se etrurskim poreklom, a u Srba su Kosari pripadali čuvenoj barskoj vlasteli. Srpski jezik još čuva značenje varijeteta u prezimenima, imenima i toponima: Kosančić, Kosanović, Kosara, Kosa, Kozara, Kosmaj, Kosjerić ili Kosovo. Dakle, Kosovo nije dobilo ime po ptici kos, već po tome što je bilo središte rasenske – srpske vlastele i sedište mnogih duhovnika – kosara, uostalom, Kosovo je središte srpske duhovnosti već vekovima

    Iz enciklopedije :prezimena u Crnoj Gori
    Kosanović, u Miljanićima (Banjani), Nikšić, potiču od Prdulice (po ocu tog prezimena) iz Prduljica (Zupci), Trebinje, srodnici Radojevića (od Radoja Kosanova brata blizanca), u Banjanima pastorci jednog Ognjenovića u Banjanima, Pivi i Klasnom (Glina), Klinjici (Krupa). Od njih su u: Palanci i Japri Majkića (Sanski Most), Glinici (Velika Kladuša), Bosna, Varešu (Bosna), centralna, Sokolovići (Sokolac), Strljnici (Vlasenica), Sarajevu, u Ulcinju; Ravnom Selu (Bačka); Bosni i Lici, gdje u Šipanskom i kao: Kosan; Nikšićko prekovodje; u Cucama (Cetinje) ogranak Mijomanovića; Kujava (Bjelopavlići), ogranak Jovanovića iz grane Pavkovića; Bar; Ljuta (Kotor) 1441. god.; iz Nikšića iselili se u Boku Kotorsku i kao: Peranović
    Kosančić, Kosovi Lug (Bjelopavlići)

    ??????
    Kosanovici su dobili prezime po reci Kosanici koja je inace pritoka reke Toplice u centralnoj Srbiji. Zanimiljivo je da koren prezimena nije kosa vec KOS pa se pretpostavlja da je po tome i KOSOVO dobilo ime. Inace sama reka izvire na “granici” danasnjeg Kosova i Centralne Srbije. Da li je cela ta oblast nazvana po ptici KOS ili po necemu drugom, pitanje je. Tokom turskih osvajanja Kosanovici su se preselili u predele Vojne Krajine i tu ostali kao vojnici – granicari. Inace Kosanovici su bili u srodstvu sa porodicom Tesla. Moja grana je iz Zapadne Slavonije jer su mi preci da li po duznosti ili zbog ukidanja Vojne Krajine presli tamo. Progonom Srba tokom II svetskog rata dospeli su u Vojvodinu, a ja sam rodjen u Beogradu.
    To je ono sto znam kad je u pitanju moja grana, a verovatno da druge porodice Kosanovica imaju svoju pricu. Uglavnom svi slavimo Svetog Nikolu.
    Nadam se da ce se jos ljudi javljati u vezi sa ovom temom jer je istrazivanje porekla veoma zanimljivo, pogotovo kada smo mi Srbi u pitanju a izgleda da nije sve tako kako nas uci zvanicna istorija.

    Zaključak: ( izvodi Jovan Kosanović iz Kule)
    Kosanovići potiču sa Kosova iz okoline manastira Banjska. Prezime dobijaju po reci Kosanici koja i danas postoji u okolini manastura Banjska. Nakon Kosovskog boja Kosanovići, bežeći od Turaka, odlaze u okolinu Trebinja gde ostaju sve do pojave Turaka u te krajeve. Iz Trebinja se sele u okolinu Nikšića, formirajući naselje Banjani (ime po mestu porekla, od manastira Banjska). Daljim prodorom Turaka u Staru Hercegovinu, sadašnju Crnu Goru, preseljavaju se u Liku i deo Korduna.

    Jovan Kosanović Kula

    upos@ptt.rs ili jovankosanovic49@gmail.com

Komentirajte!

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>