Čitateljima i posjetiteljima ovih stranica poznato je da često objavljujemo njihove priloge, u kojima oni opisuju svoja istraživanja. Jedan takav prilog dobili smo od g. Siniše Bosanca iz Koprivnice te ga objavljujemo uz manje izmjene i dorade.

Istraživanje porijekla i obitelji Kosanović iz Drežnika Grada

Istraživanje mojih predaka  bilo je  motivirano usmenom predajom o značaju i važnosti obitelji Kosanović za Drežnik Grad. Osnovni problem u cijelom istraživanju predstavljao je nedostatak matičnih knjiga. Matične knjige župe Drežnik Grad prije 1900. godine izgubljene su u Domovinskom ratu. Za razdoblje nakon 1900. postoje u Matičnom uredu cjeloviti podaci. U Hrvatskom državnom arhivu postoje presnimljeni podaci od 1900. do 1939. godine. Također, ne postoje ni katastarska niti gruntovna povijest k. o. Drežnik Grad koja bi mogla biti korisna za proučavanje obitelji. Tako su mi izvori za istraživanje devetnaestog stoljeća postali ograničeni: dostupni su mi bili samo:

• matica rođenih, umrlih i vjenčanih za Drežnik Grad od 1900.,
• parice matičnih knjiga u Senjskoj nadbiskupiji za razdoblje od 1826. do 1842.,
• arhiv Ogulinske pukovnije u Hrvatskom državnom arhivu,
• katastarski plan k. o. Drežnik Grad iz 1873 i 1896. u Hrvatskom državnom arhivu,
• suvremeni katastarski plan i gruntovnica dostupni na Internetu preko ARKOD-a i e-pravosuđa,
• usmena predaja i kontakt sa živim članovima obitelji,
• razna povijesna literatura,
• terenski obilazak.,

Istraživanje mi je djelomično olakšano jer je Drežnik Grad relativno mlado naselje, oslobođeno „malim turskim ratom“ godine 1788. do 1791. te je Svištovskim mirom pripalo Austriji. Naseljavanje Drežnik Grada započinje oko 1804. godine.

Početak istraživanja temeljio sam na matičnim knjigama koje su dostupne.

Provjerom u Matičnom uredu u Rakovici ustanovio sam da u Drežnik Gradu početkom dvadesetog stoljeća postoje dva kućna broja s prezimenom Kosanović: kućni broj 28 i kućni broj 143.

Uvidom u katastar iz 1873. došao sam do osnovane pretpostavke da je kućni broj 143 nastao dijeljenjem kućne zadruge koja je bila na kućnom broju 28. Na kućnom broju 143 stanovali su Bogomir Kosanović, rođen 1874. i umro 1956., oženjen za Baricu Kosanović – to je bio moj pradjed. Prabaka i pradjed imali su ukupno devetero djece, od kojih je sedmero preživjelo dječačku dob.

Za najstariju kćerku Milku nisam pronašao podatke, jer je rođena prije 1900. a nije se vjenčala u župi Drežnik. Ostala djeca rađana su u rasponu od 1901. do 1915. godine. Na kućnom broju 28 stanovao je Nikola Kosanović, rođen vjerojatno 1869. i ubijen 1935., oženjen za Mariju Kosanović, s kojom je imao troje djece te za Ljubicu Kosanović s kojom je imao još četvero djece.

Moguće je da je on bio bratić mojeg pradjeda, što bi značilo da su njihovi očevi bili braća. Putem matice rođenih, umrlih i vjenčanih relativno lako sam došao do godina rođenja djece ove dvojice kućedomaćina. Usporedbom katastarskih čestica iz 1873. i današnjih koje se nisu promijenile, osim što su dijeljenjem dobile dodatne razlomske brojeve, pronašao sam i današnje vlasnike, koji su potomci Nikole Kosanovića s kućnog broja 28.

U kontaktu s njima relativno sam lagano napravio rekonstrukciju potomaka Nikole Kosanovića. Također, prema sjećanjima moje majke i prema uvidu u matice relativno sam lako rekonstruirao i potomke Bogomira Kosanovića s kućnog broja 143.

Sada je ostao teži dio od oko 1800. do 1900. Polazište mi je bila priča o tome da je naš predak naseljavao Drežnik i da je umjesto nekog plemićkog naziva odabrao više zemlje i ostanak u Drežniku. U kontaktima na terenu uspio sam doći do spomenice škole Drežnik Grad iz 1953. godine u kojoj je priču o naseljavanju Drežnika tamošnjem učitelju ispričao moj pradjed. U toj priči taj je Kosanović bio kapetan austrijske vojske i mjernik te je premjerio novostečenu zemlju i iz okoline Brinja doveo naseljenike. No, nakon turske provale, pri čemu je većina novonaseljenih pobijena, ponovno je proveo naseljavanje – ovaj put uspješno.

U jednom razgovoru moja je majka spomenula da bi taj Kosanović mogao biti Dimitrije ili Dmitar. Proučavanjem knjiga koje se bave Ogulinskom pukovnijom našao sam na podatke da je Demeter Kosanović, oberleutnant u ogulinskoj pukovniji, ranjen u borbi protiv Francuza 15. 08. 1799. godine. Pored toga, spominje se i u borbama oko Venecije u ožujku 1814. godine, kad je kao satnik vodio jedan napad.

Shematizam iz 1805. u kojem se vidi Kosanović Demeter kao hauptleutnant

U novoj knjizi Željka Holjevca o povijesti Ogulinske pukovnije objavljena je i pjesma koju je Demeter Kosanović objavio 1805. godine i čuva se u trezoru NSK. U shematizmima austrijske vojske za 1804. i 1814. nalazim Demetera Kosanovića kao natporučnika i satnika u Ogulinskoj pukovniji.

U ovom trenutku počinje duboka pretraga po Hrvatskom državnom arhivu i fondu Ogulinske pukovnije. No, prije toga stupio sam u kontakt s gospodinom Dragom Brajdićem, koji se bavi proučavanjem genealogije na prostoru Rakovice i koji ima puno iskustava u pretrazi arhiva, jer je u svojim istraživanjima naišao na jako slične probleme kao i ja.

Uz njegovu pomoć pronašao sam trojicu sinova Demetra Kosanovića koji stanuju u Drežnik Gradu na kućnom broju 28. To su Leopold, Joseph i Johan Kosanović, rođeni oko 1800 godine. Za Leopolda Kosanovića pronašao sam u literaturi da je 1848. godine bio u Ogulinskoj pukovniji natporučnik i da je 1849. prekomandiran u ličku pukovniju s činom satnika.

Joseph Kosanović bio je 1848. godine potporučnik prve klase da bi nakon rata u Italiji godine 1849. dobio čin kapetana druge klase. Johan Kosanović (ako je to taj) bio je dugo godina poručnik u ličkoj pukovniji. Pretpostavka je da je netko od sinova ovih Kosanovića bio otac mojeg pradjeda i Nikole Kosanovića, jer tada su vojno sposobni muškarci relativno brzo sklapali brakove, tako da su već oko 1830. mogli biti oženjeni i imati djecu.

Pored ovih podataka, pronašao sam još i podatak o Josipu Kosanoviću koji je umro u Drežniku 20. 07. 1918., a bio je pukovnik u dobi od 50 godina, to jest rođen je 1867. ili 1868. godine, a živio je na kućnom broju 28. Pronašao sam i podatak da se Jelena Kosanović, 53-godišnja udovica, vjenčala za Ivana Vukovića, također 54-godišnjeg udovca, s adresom Rakovica 125 04. 05. 1902. godine.

I to je za sada sve što sam pronašao o obitelji Kosanović iz Drežnika. Predstoji mi mukotrpno istraživanje upravnih spisa ogulinske pukovnije te pokušaj pronalaženja još nekih informacija u paricama matičnih knjiga koje su pohranjene u Senju. U kontaktu s nadležnima dobio sam informaciju da u tim paricama nema podataka o Kosanovićima.

Drugi dio o slavnoj povijesti obitelji Kosanović isplivao je tijekom istraživanja sam od sebe. Kako sam već prije naveo, Demeter Kosanović završio je vojnu karijeru s činom satnika. Godine 1805. napravio je karte Drežnik Grada i dobio je tamo zamlju. Prema današnjim mjerilima, to je vjerojatno oko 50 hektara, a možda i više. Njegovi (pretpostavljam) potomci Joseph, Leopold i Johan također su postigli visoke činove, a naišao sam i na pukovnika Josipa Kosanovića. Njihovi potomci nakon raspuštanja Vojne krajine bili su učitelji, mjernici i zanatlije, poput mojeg pradjeda, službenici i uvažene osobe.

Svatovi sestre autorovog djeda 1928. godine – krajnje desno i lijevo sjede njegovi pradjed i prabaka. Fotografiju ustupio autor.

Kućedomaćin Nikola Kosanović bio je i općinski bilježnik u Drežnik Gradu i član HSS-a te je smrtno stradao od nikad utvrđenih ubojica nakon izbora 1935. godine. U nekim knjigama i člancima pretpostavlja se da su ga ubili pripadnici četničkog pokreta iz jednog susjednog sela.

Siniša Bosanac, Koprivnica