Predstavljanje knjige Dragice Pjevac “Na zadanom tlu – dugoselska paunova pera”
U Dugom Selu je 28. veljače 2026. predstavljena knjiga „Na zadanom tlu – dugoselska paunova pera“ članice HRD-a Dragice Pjevac. Donosimo osvrt Alke Horvat.
U prepunoj dvorani Glazbene škole u Dugom Selu predstavljena je 28. 2. 2026. knjiga „Na zadanom tlu – dugoselska paunova pera“ – knjiga autorice Dragice Pjevac u suradnji s Ivom Grgić Ozimec i Ivanom Šutejom. Knjiga svjedočanstava ima dokumentarnu vrijednost, vrijedan je izvor za proučavanje dugoselskih obitelji, lokalne povijesti i običaja. Dragica Pjevac autorica poezije, povijesti Dugog Sela, obiteljskih rodoslovnih istraživanja i još mnogo toga članica je Hrvatskog rodoslovnog društva „Pavao Ritter Vitezović“, gdje sam upoznala i njezine suradnike Ivu Grgić Ozimec i Ivana Šuteja.
Iz mojeg pogovora knjizi izdvajam dio koji bih ponovila: Rijetko sam kada u tako kratkom vremenu pročitala knjigu koja je tako puna povijesti i emocija. Knjiga „Na zadanom tlu – dugoselska paunova pera“ rezultat je ljubavi autorice prema zadanom tlu. Što autorici znači zadano tlo? Po mojoj prosudbi, autoričino zadano tlo nije samo Dugo Selo, nego su to i stanovnici Dugog Sela, starosjedioci i doseljenici. A paunova pera? To su vrijedni ljudi koji žive ili su živjeli u Dugom Selu i doprinijeli su njegovom razvitku na svim poljima, od kulture i znanosti do sporta i politike.
Sve je počelo na jednom sastanku u HRD „Pavao Ritter Vitezović“, kad me autorica „zaskočila“ sa željom da napišem pogovor za njezinu novu knjigu. Naivno sam pristala ne znajući da će to biti knjiga od četiristotinjak stranica. Moram priznati da nikad nisam uspijevala pročitati taj obim rada u tako kratko vrijeme. Čitajući upoznala sam divne ljude, sudjelovala u aktivnostima u Dugom Selu i poželjela prošetati kroz taj grad i vidjeti dijelove grada o kojima autorica govori.
Knjiga ima osam poglavlja. No bez obzira na broj naslova u knjizi i njihovo grupiranje unutar pojedinih poglavlja, po mojem mišljenju ova je knjiga sastavljena od dva dijela. Naime, prvi dio osim autoričinih misli sadrži i priloge nekih Dugoselaca – kako onih generacijama starosjedilaca, tako i onih koji su se u relativno ne tako dalekoj prošlosti doselili u Dugo Selo. Tu su i prilozi nekih koji vuku korijene iz Dugog Sela, a danas žive i rade možda i jako daleko. Knjiga sadrži ne samo pisane priloge nego i mnogo fotografija od kojih neke sežu i daleko u prošlost Dugog Sela. Smatram da je to prekrasno jer vidim život jednog mjesta. Danas to više nije mjesto, selo – danas je to grad Dugo Selo.
S predstavljanja knjige Dragice Pjevac
Autorica citira Bertranda Russella (1872. – 1970.), engleskog filozofa i nobelovca: „Ne vjerujem da i jedan paun zavidi drugom paunu na njegovom repu jer je svaki paun uvjeren kako je njegov rep najljepši na svijetu. Posljedica toga je da su pauni miroljubive ptice“. A jesu li i Dugoselci miroljubive ptice? Autorica piše: „Ne upuštajući se u analizu prošlog vremena, podastiremo samo natruhe onoga što prije ovog novog bje – čarolije koje su na našem dugoselskom tlu zauvijek nestale. Zato s ponosom možemo tvrditi da je Dugo Selo odredište ljudi raznolikih sposobnosti, brojnih događanja i mogućnosti izbora za svakog ponaosob, ali i za obitelji u cijelosti. Ja sam ovdje 86 godina, od kad je Dugo Selo imalo 1 500 stanovnika, a danas ima više od 22 000. Priloženi su tekstovi povijest, ali i budućnost Dugog Sela.“
Autoričina je želja izražena i sljedećim riječima: „No tlo i ljudi koji dišu u sinergiji vjekovima i desetljećima svoju nit ne mogu otpustiti jer su istu preci stvarali, a potomci samo uz primjerene promjene izazovu vremena nadopunjavali i prilagođavali.“ Njima izražava nadu u napredak i prosperitet svojega zadanog tla u budućnosti, a ova je knjiga rezultat dugogodišnje ljubavi prema zadanom tlu, knjiga svjedočanstava o gradu i ljudima vezanima uz njega.
Dio ove knjige svjedočanstava posebno je posvećen ljudima koji svojim iskustvom žele poručiti da se ustrajnim radom dolazi do cilja. Oni koji su svojim prilozima obogatili svjedočanstva o Dugom Selu kažu i sljedeće: „Za mene Dugo Selo nije samo mjesto na karti – ono je dio mog identiteta i temelj svakog mog osobnog i javnog nastojanja. Ovdje sam naučio što znači zajedništvo, predanost i briga za druge.“ Ili „Moj životni put u potpunosti je vezan uz Dugo Selo. Ono je moj dom, moja inspiracija i mjesto kojem se uvijek vraćam s ponosom i zahvalnošću.“
Budući da se knjiga sastoji od tekstova o svakodnevnom životu tih ljudi i njihovih obitelji, njihovim pričama, običajima, igrama, ova knjiga dobar je primjer i onoga što nazivamo „povijest obitelji”. Za razliku od rodoslova povijest obitelji čine priče, događaji i sjećanja. Rijetko i samo pojedini ljudi to i zapisuju kao što je to zapisano u ovoj knjizi. No autorica kao prilog na kraju knjige donosi i rodoslove.
U sadržajno drugom dijelu ove knjige autorica prikazuje rodoslovna stabla nekih od obitelji spomenutih u ovoj knjizi, koje veže ljubav prema svojim korijenima, zavičaju i povijesti. Smatram da je taj dio vrijedan prilog svima koji istražuju povijest svojih obitelji ili će, nakon što su pročitali knjigu, poželjeti sami istražiti i napraviti obiteljsko stablo i tako se odlučiti pridružiti mnogim istraživačima rodoslovlja. Interes za „upoznavanjem sebe doznajući što je moguće više o svojim precima, svome rodu, plemenu i narodu“ neka bude motiv istraživanja. Neki će se zadržati na povijesti obitelji po muškoj liniji, a neki će poželjeti sve to proširiti s puno više podataka o članovima obitelji dokle sežu pisani izvori. To neće uvijek biti lako, ali uz malo radoznalosti i mašte gdje tražiti, uspjet će. To je onda amanet njihovoj djeci da znaju čiji su.
Nadam se da će nove generacije ispisati mnogo novih radosnih priča, proživjeti mnoge godine, mnoga sretna stoljeća, biti otvorene životu i svemu u životu poradi čega se isplati živjeti. Moja poruka bila bi sljedeća: „Pričajte svojoj djeci o prošlosti kako bi mogla sigurnije koračati prema budućnosti“.
I da završim: Preci su nam svima u nasljeđe ostavili povijest prema kojoj se ne bismo trebali olako odnositi. Prema tome i ova knjiga može biti jedan vrijedan izvor za povijest zadanog tla i dugoselskih obitelji.
