Porodica Lontoš

Prezime Lontoš je među tisuću najčešćih prezimena u Republici Hrvatskoj. Poznati baroni dolaze iz ove porodice, bilo je i nekoliko poznatih ustasa u Jasenovcu sa ovim prezimenom, najpoznatiji među njima bio je Ante Lontoš koji je pocinio velika nedjela nad srpskim i jevrejskim narodom.
Danas u Hrvatskoj živi preko devetsto osoba koje nose prezime Lontoš, najviše u sljedećim mjestima: Zagreb – 15%, Split – 13%, Rijeka – 6%, Osijek – 3%, Požega – 3%. Relativno gledano, uzevši u obzir broj stanovnika, najviše osoba koje nose prezime Lontoš žive u sljedećim mjestima: Trolokve (Prgomet) – 1. najčešće prezime u mjestu, Prgomet – 2. najčešće prezime u mjestu, Gređani (Stara Gradiška) – 3. najčešće prezime u mjestu.

————————————————-

Prezime Lontoš navodi se u popisu biskupa Bogdanovića (1768. godine) u Vrancima, i to petočlane obitelji Nikole, Ante i Ambroza te tročlana obitelj Mate Lontoš. Uvijek su predstavljali brojan rod, a pojedine loze imale su nadimke Ambrožić, Lasica, Srećo i Šimić. I danas ih ima u Vrancima.

————————————————-

dr. sc. Domagoj Vidović: “Hrvatska su prezimena najprije potvrđena u Dalmaciji, no kako je od prvih potvrda prošlo više od 800 godina i kako su se prezimena proširila izvan gradskih zidina primorskih gradova do duboko u unutrašnjost, vrijeme je da zavirimo u dalmatinski prezimenski fond. Budući da sam o osobnim imenima u ovoj rubrici pisao često te zbog ograničenosti prostora u časopisu Hrvatski jezik, usmjerit ću se na prezimena nadimačkoga postanja, prezimena nastala po nazivima zanimanja i prezimena uvjetovana podrijetlom prvotnih nositelja jer se u njihovoj razredbi najbolje razabiru smjerovi doseljavanja te svakodnevni život. Kako u Dalmaciji po popisu pučanstva iz 2011. živi više od 850 000 stanovnika, izbor sam suzio na prezimena koja su bila među deset najčešćih u 130 dalmatinskih gradova i općina po rezultatima toga popisa. Vjerujem da je riječ o dovoljno velikome uzorku na temelju kojega će se moći utvrditi trebaju li se i komu se, ako se trebaju, Dalmatinci ispričavati poput jednoga od njihovih glasovitih suzavičajnika – svetoga Jeronima. (…)

Osobito su zanimljivi nadimci uvjetovani različitim duševnim svojstvima Dalmatinaca koji su voljeli haračiti (Aračić), izigravati negativce (Baraba, Buterin < buter/butor ʻhrđaʼ, Huljev i Huljić < hulja, Škifić < tal. schifo ʻgadʼ ili škifož ʻnervozanʼ, Škoda i Tauzer < njem. Tauscher ʻvaralicaʼ), tući se (Bubalo), pjevati tužne (Bugarija) ili bilo kakve pjesme (Deković < dekati ʻpjevatiʼ), bučiti (Bučić, Bukorović, Deranja, Glasnović, Kero i Klapan), ljenčariti (Gulan i Trutanić), slaviti (Festini), šaliti se i smijati (Gadžo i Kesić), povremeno zakunjati (Čorkalo i Kunjašić) te hvatati bolje komade hrane.

Poznati Lontoši:

Branko Lontoš(rođen 2.6.1910. u Vrbovcu); preminuo u Zagrebu, 9. prosinca. godine). Specijalist higijene, socijalne medicine i medicine rada. Završivši 1934. studij medicine u Zagrebu, vodio je Odsjek za higijenu rada i profesionalne bolesti Središnjeg ureda za osiguranje radnika u Zagrebu. Godine 1949. organizirao je i do 1958. vodio Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada (tadašnji Institut za higijenu rada pod okriljem JAZU). Bio je ravnatelj Škole narodnoga zdravlja »Andrija Štampar« (1959–70); redoviti profesor higijene i socijalne medicine zagrebačkoga Medicinskoga fakulteta te redoviti član JAZU i njezin dopredsjednik (1978–85). Međunarodno priznati stručnjak na području socijalne medicine, medicine rada i organizacije zdravstvene zaštite. Zagovarao ideologiju jedinstvene medicine, bez podjele na kurativnu i preventivnu, te uveo prvu poslijediplomsku nastavu iz područja medicine u Hrvatskoj. Dobio je Nagradu za životno djelo 1984. Izvor: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=31295

Ante Lontoš(Studenci kod Imotskog, 1921.) proveo je radni vijek kao novinar, vanjskopolitički komentator i urednik na Radio Zagrebu. Objavljivao je i u Ilustriranom vjesniku i VUS-u, Borbi, Globusu, Oku, Poletu, Hrvatskoj ljevici, Jutarnjem listu te na televiziji. Važnije su mu knjige: Pozdrav s pučine (reportaže, 1950.), Tamnica gori (poema, 1953.)) Crni snijeg (roman, 1957.), Drugi početak (ratna kronika, 1961.), Nesvrstani, Bli-stok, Rolović (1971.), Metak je od olova, ali, i olovka je olovna (aforizmi, 2000.)