Ivanić – župa 1649. godine

Sadržaj ovog napisa izvorno je emitiran 28. svibnja 2002. godine na Obiteljskom radiju Ivanić.

Odakle hrvatski plemići Hasanovići, Balije, Alajbegovići, Čauši i drugi u obrani Ivanić-grada od Turaka 1649. godine?

Današnjoj oproštajnoj emisiji naše serije, koju je Obiteljski radio Ivanić pod naslovom “Za našim korijenima” emitirao puna dva mjeseca svakog utorka, možemo dodati još jednu zanimljivu obavijest.

Pripremajući se za ovaj razgovor o tome, kako su nastala prezimena naših slušatelja i kuda vodi povijest njihovih obiteljskih loza, otkrili smo u Zagrebu, u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici trag jedne isprave stare 350 godina (objavljene u časopisu “Dragoljub” za 1908. g.), u kojoj je popisano 490 obitelji iz ondašnje župe Ivanić. Ondašnja župa obuhvaćala je 22 naselja – od Lupoglava, Čemernice, Bešlinca i Bunjana do Šarampova, Posavskih Bregih, susjedne Zeline, Opatinca i Lipovca na Lonji. Nadajmo se da će taj dokument biti temeljitije obrađen, a još puniju valorizaciju dobiti kad se dopuni podacima iz dokumenta “Regestum decimae” (Popis desetine), nastalog iste godine, koji se čuva u Nadbiskupskom arhivu Zagreb pod signaturom 3/216.

Sada možemo samo djelimično navesti neka od prezimena, koja su tu bila zapisana prije 350 godina. Možda će se neki od naših slušatelja prepoznati u njima.

Ivanićgrad je u 18. stoljeću bio važno uporište u pojasu Vojne granice prema Turskoj, koja je pod svojom vlašću držala Slavoniju i Bosnu. Posadom tvrđave Ivanić zapovijedao je carski krajiški pukovnik. Kad je naša isprava nastala, od one povijesne bitke kod Siska 1593. – u kojoj je turska sila na hrvatskom ratištu pretrpjela prvi veliki poraz – prošlo je bilo samo 50 godina. Među našim svijetom pod turskom vlašću ta pobjeda kršćanske vojske počela je buditi nadu u oslobođenje, pa se i oko Ivanića stalo pojavljivati sve više prebjega s turskog teritorija, koji su se stavljali u službu hrvatske Vojne granice. Upravo o tome svjedoče neka prezimena, zapisana među vjernicima župe Ivanićgrad prije 350 godina. Nositelji tih prezimena, po obliku muslimanskih, nisu bili etnički Turci nego ogromnom većinom ljudi našeg roda i jezika, koji su silom ili milom poprimili islam. Ne zaboravimo, mnogi među njima bili su potomci roblja iz naših krajeva, koje je odavde bilo odvedeno u brojnim turskim provalama.

Pa da krenemo redom.

Kako pokazuje isprava do koje smo došli, u Kloštru Ivaniću bio je prije 350 godina zapisan dom Barbare Hasanović, očito udovice Hasanovića. Ali za razliku od ogromne većine tadašnjih stanovnika Ivanića i okoline, kloštarski Hasanovići nisu bili zapisani ni kao kmetovi, pa ni kao građani, nego su bili predijalci – a to je značilo pripadnici hrvatskog nižeg plemstva. I druga isprava – popis desetine od žita, svinja i pčela (meda) koju su iste 1649. g. svi vjernici župe Ivanić dugovali svojoj Crkvi, tj. zagrebačkom Kaptolu – navodi da plemićki posjed Barbare Hasanović ima osam kmetskih domova. U isto vrijeme, zapovjedniku tvrđave Ivanić, krajiškom pukovniku, bilo je dodijeljeno samo šest kmetova.

Prirodno je upitati se: otkud muslimansko prezime Hasanović među katoličkim plemstvom Ivanića prije 350 godina?

Valja znati da je – i tada i kasnije – više pokrštenih muslimana steklo svojim zaslugama istaknute uloge u katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj. U novije doba, zagrebački biskup Aleksandar Alagović nosi patronim po Alagi ( izvorno (H)ala-agi, tj. Zmaj-agi), a u XX st. đakovački biskup bio je Antun Akšamović. Njegovo prezime dolazi od turske riječi akšam za muslimansku večernju molitvu.

Ne čudi dakle što su potomci pokrštenog Hasana, Hasanovići, svojim ratnim zaslugama u Ivaniću stekli status hrvatskih plemića, pa je udovica jednog od njih prije 350 godina imala u Kloštru posjed s osam kmetskih domova. Prezime Hasanović naći ćete danas u Ivaniću, Lupoglavu, Sesvetama i Dugom Selu – ali to su mahom doseljenici Bošnjaci novijih generacija. Znatan broj Hasanovića s katoličkim osobnim imenima živi danas oko Zdenčine, a u tom kraju od Jastrebarskog prema Samoboru takva su i prezimena Mustapić, Skendrović i još neka. Možemo reći da su im korijeni i sudbine uveliko bili slični kao i Hasanovićima iz Kloštra Ivanića.

Još jedan predijalac, plemić u Kloštru prije 350 godina, bio je imenom i prezimenom Gašpar Balija. Turska riječ “balija” označava priprostog, neobrazovanog čovjeka, seljaka. Naš Balija, koji se 1649. g. pojavljuje u Kloštru, morao se pokazati sposobnim vojnikom hrvatske Vojne granice – kad je zadobio status plemića predijalca. Njegovo prezime naći ćete danas u Okolima, Šumećanima, pa oko Dugog Sela u Brckovljanima, Lukarišću i Hrebincu.

Tadašnjoj župi Ivanić pripadalo je i selo Predavec (već samo ime govori da su ga naselili prebjezi s turskog teritorija, oni koji su se predali vlastima Vojne granice ). U tom je mjestu godine 1649. bilo zabilježeno i prezime Alajbegović. Alaj na turskom znači vojni odred veličine i nekoliko stotina vojnika, a beg koji ga vodi je alaj-beg. Njegovi su potomci nosili prezime Alajbegovići, koje se na području Ivanića nije sačuvalo.

Znaju li naši Bešlinčani po čemu je njihovo mjesto Bešlinac dobilo svoj naziv? Po nazivu Bešlija, što na turskom označava stražara ili konjanika u pratnji vezira. Prije 350 godina, jedan Bešlija zapisan je kao katolički vjernik u Bešlincu. Prezime Bešlija danas je vrlo često u Dalmaciji, ali ga ima i u Sesvetama.

U istom Bešlincu, istom prilikom, zabilježeno je i prezime Čauš, a to je turski naziv za vojnog glasnika ili starješinu. Potomke Čauša naći ćete danas u Ivaniću, Čazmi, Grabovnici i Pobijeniku.

Prije 350 godina ivanićki župnik popisao je među vjernicima svoje crkve u Posavskim Bregima i trojicu braće – Luku, Ivana i Jandru Harapina. I oni su bili plemići, predijalci. Ne morate biti stručnjak za povijest naših prezimena da u Harapinu prepoznate – Arapina. U ondašnjoj Hrvatskoj, Arapin se mogao pojaviti samo kao zarobljeni i pokršteni turski vojnik. I danas imamo Harapine u Bregima, Ivaniću, Dugom Selu i Kutini.

Oko tvrđave Ivanićgrad razvilo se prije 400 i više godina trgovište, što znači naselje obrtnika i trgovaca. Među stanovnicima trgovišta, koje su zvali građanima ili purgarima, bio je 1649.g. popisan i Pavao Husinić. U korijenu tog prezimena nije teško uočiti augmentativ Husina od osobnog imena Huso (Husein). Prezime Husinić nije se u Hrvatskoj održalo.

Ovaj popis vjernika koji su prije 350 godina pripadali župi Ivanić završit ćemo s dva prezimena, koja ne vuku korijen iz muslimanskih osobnih imena – za razliku od svih do sad pobrojanih – nego iz naselja na području Bosne.

Godine 1649. u Donjem Šarampovu župnik je popisao Đurka i Mikulu Jajčana. Prezime im kazuje da su bili iz Jajca, sjedišta srednjovjekovne Jajačke banovine u Bosni. Tada je i u Bešlincu bilo popisano prezime Jajčanić. Potomke starih šarampovskih Jajčana možete naći danas u Šarampovu, gdje to prezime živi neprekidno skoro četiri stoljeća, ali ih ima i u Ivanić-gradu, Posavskim Bregima i Cagincu.

U navedenom popisu ivanićgradskog župnika nalazimo u Bunjanima i prezime Izačić. To je naziv jednog mjesta i utvrde, koja je branila prilaz tvrđavi Bihać, pa nije teško zaključiti odakle su se Izačići doselili pod Ivanić.

Dodajmo na kraju i to da je prije 350 godina između Bešlinca i Bunjana postojalo i selo Bosanci, kojeg danas pod tim nazivom više nema. I njegov je naziv jasno svjedočio odakle su došli ljudi, koji su ga naselili – postajući ovdje graničari na Vojnoj krajini oko tvrđave Ivanićgrad.

Naslovna fotografija: Wikipedia

Mladen Paver

Rodoslovnim se istraživanjima bavi od 1994. godine. Osim vlastitog obiteljskog rodoslova istraživao je najstarije tragove oko šest stotina naših prezimena i njihove migracije. Izradio je 30 rodoslovnih stabala, "visine" od 200 do 350 godina. Radi na datoteci izvora naših prezimena (dosad prikupio oko 14.000), s težištem na dokumentima s prostora Banske Hrvatske XVI st. Osim domaćih arhiva, oslanja se na zbirke državnih arhiva u Budimpešti i Grazu. Pripremio je za tisak priručnik za rodoslovnog istraživača "Pred zagonetkom obiteljskog stabla" s dodatkom "Vježbe iz antroponimije", uz pozitivne recenzije dvojice naših akademika.

7 komentara

  1. Stovani,

    Misljenje da je prezime BALIJA (ovo vrijedi sigurno  i za prezime BALIC) doslo iz  rijeci  balija- koja ima pejorativno znacenje – je NETOCNO  sa znanstvenog stajalista. Ovo prezime je izvedeno iz muskoga osobnog imena  Balija,koje je – prema onomatologu i turkologu prof. dr. Ismetu Smailovicu – nastalo :"Iz  tur. Bali (licno.m.ime) + nas nast.-ja. Etimologija ovoga imena nije sigurna, ali se moze pretpostaviti da je iz ar. bal=um, pamet, duh+ar. sufiks–i(yy).

    Ovo vl. ime ne treba mijesati s rijecju balija koja ima nekoliko drugih znacenja:

    1) muslimanski primitivni seljak,prost covjek koji ne pripada obrazovanom svijetu;
    2) muslimanski nomadski stocar u Hercegovini;
    3) pogrdan naziv za bosanskohercegovackog Muslimana.

    Odakle potjece takav naziv koji ne oznacava vlastito ljudsko ime, nije sigurno utvrdjeno. O tome  se kod nas dosta pisalo, ali su sva misljenja jos uvijek samo pretpostavke. "(Dr Ismet Smailovic, Muslimanska imena  orijentalnog porijekla u BiH-u, II izd.,Sarajevo 1990., str.161.-162.)
    Osobno se potpuno slazem sa stajalistem prof. I. Smajlovica, a velika mi je cast sto ga osobno i poznajem. Kada sam s njim posljednji put razgovarao (u travnju 2o10), ja sam mu iznio svoje osobno misljenje o podrijetlu imena i prezimena Balija. Naime, mozda je ono izvedeno od dvije rijeci BALI+ALIJA,pa je doslo do njihovog kracenja u BALIJA, sto znacilo izvorno PAMET ALIJA, tj. PAMETNI ALIJA ili UZVISENI UM (jer Alija znaci ar. Aliyy= " Uzviseni, Mocni, Otmjeni".. Ima dosta primjera da su duza imena skracena  ili su prezime nastala kracem duzih imena, itd… Takodjer, ja sam prof. I. smailovicu rekao da je rijec balija kao naziv za Muslimane najvjerojatnije izmislio Vuk, pa je ona produkt velikospske etnocentristicke politicke propagande, te nema nikakve veze sa znanoscu…

    Ibrahim Tabakovic, prof. povijesti
     

  2. mladen.paver says:

    S dozvolom prof. Tabakovića, veoma bih rado uvrstio tumačenje njegovo i prof. Smajlovića  kao ispravak u knjigu "Pred zagonetkom obiteljskog rodoslova" – ako doživi još jedno izdanje. Kao što je njenim čitateljima poznato, u knjizi  je pruženo samo jedno značenje prezimena Balija kakvo je bilo poznato autoru, a to je ono izloženo pod (1) u komentaru prof.Tabakovića

  3. Stovani gospodine Paveru,
    Uz moju dozvolu mozete koristiti moj tekst o prezimenu Balija u cijelosti ili samo njegov dio koji Vama odgovara za Vasu poznatu knjigu iz genealogije.U vezi imena Balija navodim Vam i misljenje orijentaliste A. Skaljica iz njegove poznate knjige"Turcizmi u sh. jeziku", peto izdanje, Sarajevo 1985., na str. 118.:
    “Bal ja,-e  i Bali, indecl. (ar.) 1.musl. musko ime…. 2. Balibegovica je jedna mahala (kraj) u Sarajevu. 3. "Balije"su jedna muslimanska etnicka grupa u Hercegovini (oko Poveleza i Gabele te po Dubravama i oko Stoca) (Corovic 126. Dedijer 115).
    <tur. Bali, licno ime, "Starinac"<ar. bali= "starina;star.vehad"
    balija    m. (ar.) 1.muslimanski seljak, primitivan, prost covjek, covjek iz naroda koji  ne pripada plemstvu i obrazovanom svijetu…. 2. pogrdan naziv za bosanskohercegovacke muslimane… 3. naziv za sirova, neotesana, silovita covjeka uopste.

    Mislim da ova rijec dolazi od musl. licnog imena Balija (v.), a gornja znacenja pod 1. i 3. dosla  su zbog slicnosti u izgovoru s rijecima "baliti,balonja,balav" itd."(str.118.)

    Za etimologiju prezimena Balija (kao i BALIC) i imena Balija i  Bali vazno je navesti i ovo: prof. I. Smailovic navodi  –u svom "Tursko-bosanskom rjecniku" (Tuzla 2007) na str. 34. znacenje tur. rijeci BAL:"bal-med. 2.sok iz prezrele smokve…"; na str. 35.: balli – meden, od meda, s medom…"

    Uz srdacne pozdrave.
    I. Tabakovic

  4. Darijan says:

    Cudi me da se egzistiranje tih prezimena ne dovodi u vezu sa "ostatcima" onih koji su sujdjelovali u sirenju osmanske imperije. Vec se uvijek insistira da su to bili ljudi koji su se branili od Osmanlija!
    Takodje pominjanje primanja Islama silom ili milom. U islamu je jedan od temeljnih i izuzetno strogih propisa da se vjera ne siri silom. (256. ajet 2. sure u Kur'anu). Jako puno citiran pasos. U ostalom, da se islam sirio silom i macem kako to zeli da prezentira krscanska evropa, zar bi postojao iti jedan kopt u proteklih 14 stoljeca? Isto tako vazi i za Srbe i ostale narode ovih prostora.
    Srbi i ostali su vrlo lako zauzeli stav da su turci dolazili, klali, ubijali i odvodili djecu. Ali zasto se nikada niko ne zapita ako su to zaista radili, kakvim cudom su srbi opstali 5 vjekova?
    To je smjesno i apsurdno o sirenju vjere silom. To bi vise pristajalo krstasima i inkviziciji. Jer su oni to nepobitno cinili. Jevreji i Muslimani su protjerani nakon 8 vjekova iz Spanije kao da nikada tamo nisu niti postojali.
    Uvazeni gospodine Mladen, bilo bi vrlo pametno da razmislite malo u tom pravcu.
    Vazno je spomenuti i kod prezimena Hasanović da postoji mogucnost da je pomenuta suprgura Barbara bila udata za muslimana. Jer u Islamu nije zabranjeno da se muslimani zene sa ne muslimankama i to se desavalo cak i na dvoru sultana.

  5. mladen.paver says:

    Uvaženi g. Darijane,
    u pogledima na našu povijest trudio sam se oslobađati okvira jednostranih kršćansko-izvankršćanskih šablona. Mislim da sam u tome uglavnom i uspijevao i kad se radi o osmanlijsko-krščanskim ratovima. Ne vidim pristranosti  u shvaćanju da su brojni stanovnici Balkana bili turski martiorolozi u razdoblju osmanlijske nadmoći, a kad se situacgija promijenila postali graničari austrijske monarhije. Zahvalan sam Vam za podatke o ajetu koji zabranjuje širenje islama silom  i o dozvoljenom sklapanju međuvjerskih brakova. No pod silom smatram i duge metode osim  golog nasilja, poznatog iz prakse inkvizicije i križara. Mislim da bi bilo zanimljivo o tome čuti još neko mišljenje, poštujući toleranciju različitih gledišta.


  6. JURICA says:

    Krasan članak.Uistinu dočarava stanje Ivanića i okolice u 17.stoljeću.Htio bih se osvrnuti na prvo-spomenuti dom udove Hasanović i podatak da ima 8 kmetskih domova.Naime radi se o posjedu plemića Hasanović,prvi poznati- Petar Hasanović sredinom 16.stoljeća prešao je sa islama na katoličanstvo i oženio katolkinju.Istakao se kao gorljivi i uspješni ratnik i vojvoda u ratovima s Turcima.Bio je vojvoda u utvrdi Ivanić.Radi brojnih ratnih zasluga, zagrebački biskupi su ga darivali brojnim posjedima(predijima).Njegov sin Franjo Hasanović postao je zagrebačkim biskupom(1628.-1637.) i odbacio prezime te uzeo pridjevak Ergeljski.Grb obitelji Hasanović objavljen u Bojničićevu djelu:Der Adel von Kroatien…TABLA 33.

Komentirajte!

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.