Prezime Perišić

Prezime Perišić prema popisu iz 2001. godine ima 1514 stanovnika Hrvatske i po učestalosti je 303. hrvatsko prezime.

Perišića je najviše: u Splitu (83 obitelji, 241 duša), Dugopolju pokraj Splita (69, 235), Zagrebu (74, 170), Podstrani pokraj Splita (44, 143), Blatu na Cetini (12, 53), Rijeci (17, 40), Šibeniku (16, 32), Vinkovcima (7, 22), Brištanima pokraj Drniša (6, 21), Bilicama pokraj Šibenika (7, 19).

U osnovi prezimena je Periša, jedan od oblika biblijskog imena Petar. To je ime prvog od dvanaestorice apostola Petra (Petar Šimun), sina Jonina, galilejskog ribara; nakon Isusove smrti predvodio je prvu kršćansku zajednicu u Jeruzalemu, zatim u Rimu, gdje je bio njezin prvi biskup i prvi papa; umro je mučeničkom smrću za prvog progona kršćana oko 67. godine u Rimu; prema legendi bio je razapet na križ, ali naglavce jer se nije smatrao dostojnim umrijeti na križu poput Isusovog; pripisuju mu se dvije poslanice.

Ime Petar dolazi od grčkog petros što znači stijena, kamen. Prvi Isusov učenik imao je najprije hebrejsko ime Šimun (hebrejski Šimon, grčki Simon), a Isus ga je prozvao Petrom, označujući tako njegovu buduću ulogu u životu Crkve. Sveti ga Pavao naziva Kefa, što na aramejskom jeziku, kojim je govorio i Isus, znači stijena (aramejski kepa i grčki petros = stijena).

Slična su jezičnog postanja i prezimena: Peris, Periš, Periša, Perišin, Periškić.

Perišić je ponajprije prezime dalmatinskog područja. jer prema popisu iz 2001. godine u 32 naselja tog dijela Hrvatske žive 302 Perišića obitelji s 921 dušom, što predstavlja zamalo pa dvije trećine svih pripadnika tog roda u Hrvatskoj

Na šibenskom području Perišići su zabilježeni u 16. stoljeću. [1]

U venecijanskom zemljišniku iz 1709. godine za selo Radonjić u Šibenskoj zagori upisane su i dvije Perišića obitelji sa stalnim prebivalištem u Šibeniku, a kojima su mletačke vlasti dodijelile zemlju u tom selu: domaćinu Josipu kanap, dva kvarta i 44 tavola, a Ivanu Perišiću tri kanapa, kvartu i 47 tavola. [2]

Na šibensko-drniškom području popis iz 2001. godine zatekao je u 10 mjesta tog kraja 42 Perišića obitelji sa 101 dušom, a najviše ih je: u Šibeniku (16 obitelji, 32 duše), Brištanima pokraj Drniša (6, 21), Bilicama (7, 19), Drnišu (4, 10) itd.

Perišić je i učestalo prezime šireg splitskog područja sa starinom u povijesnoj Poljičkoj Kneževini.

U maticama župe Split od 1616. godine upisivani su Perišići, doseljenici iz Poljica, a nastanjeni u Velom Varošu, gdje su 1741. godine živjele tri obitelji tog roda. Splitski Perišići imaju i svećenika iz svojih redova don Nikolu (1675-1740). M. N. Kuzmanić je pak uvidom u splitske matice utvrdio da su u tom gradu obavljena i vjenčanja članova obitelji s istim prezimenom iz Kaštel Novog, Dugopolja i Sinja, ali bez kontinuiteta u Splitu. [3]

Prezime Perišić spominje se i 14. svibnja 1643. godine u molbi vjernika samostalne kapelanije Cista Velika pokraj Imotskog (tada stara župa Radobilja) splitskom nadbiskupu Sforzi Ponzonu (1616-1640), a u kojoj ga mole da im i dalje ostavi u njihovu mjestu kapelana don Juru Perišića, koji je u Cisti Velikoj već 23 godine obavljao tu dužnost, dakle od 1611. godine. [4] Prema tome pop glagoljaš don Jure rođen je oko 1570. godine, što Perišiće svrstava među starije rodove u srednjoj Dalmaciji.

U vrijeme Kandijskog rata (1645-1669) brojne obitelji s omiško-makarskog područja prebjegle su na Brač. Među “nuovim abitantima” (novim stanovnicima) Sutivana 1645. godine zabilježeni su i Perišići. [5]

U Morosinijevu pak zemljišniku za područje Klisa iz 1672. godine među doseljenicima, kojima su mletačke vlasti dodijelile zemlju, nalazila se i tročlana obitelj Stipana Perišića. [6] Perišići nestaju iz Klisa, a današnji kliški Periši nisu u krvnom srodstvu s Perišićima.

Pri popisu vjernika Splitske nadbiskupije 1725. godine nadbiskup Ivan Krstitelj Laghi zatekao je Perišiće: u Dugopolju četiri obitelji s 31 dušom: harambaše Andre Perišića s 19, Franina s tri, Matina s četiri i Nikolina sa šest duša; u Čišli poviše Omiša sedmočlana obitelj Jure Perišića: u Blatu na Cetini 11-člana obitelj Ivana Perišića; u Rogoznici pokraj Omiša četveročlanu obitelj Mije Perišića. [7]

Upravo pripadnici tog roda iz Čišle poviše Omiša su preci nogometaša Ivana Perišića.

Ivan Perišić

Što se pak tiče Kaštela, manji dio Perišića (2001. godine 12 obitelji, 35 duša) ostao je vjeran svom prezimenu; više je onih s novim prezimenima Perišin (2001. godine 31 obitelj, 88 duša) i Periša (12, 40).

Perišići su pak zabilježeni: 1740. godine u zbivanjima oko pobune kaštelanskih težaka, kada se spominje župnik Kaštel Štafilića Ivan Perišić; godine 1767. među težacima Kaštel Štafilića navodi se i Jakov Perišić; među pet pismenih stanovnika Kaštel Štafilića u 18. stoljeću bio je i Grgo Perišić. [8]

Popis iz 2001. godine biljeđio je na splitskom području više od polovice svih hrvatskih pripadnika tog roda (292 obitelji, 769 duša). Ovom prigodom navodimo samo naselja s 10 i više Perišića: u Blatu na Cetini (12 obitelji, 53 duše), u Čisli poviše Omiša (6, 15), Dugopolju (69, 235), Kaštelima (12, 35), Podstrani (44, 143), Splitu (83, 241).
U Sutivanu na Braču žive dvije Perišića obitelji s četiri duše.

Dužnost guvernadura u Sinju od 1698. do 1702. godine obnašao je Juraj Perišić. [9] Godine 1726. u Biteliću pokraj Sinja u banderiji harambaše Mate Ćurkovića zabilježena je jedna obitelj s prezimenom Perišić. [10]

Danas u Cetinskoj krajini nema prezimena Perišić.

Na Pelješcu, u Gornjoj Vrućici pokraj Trpnja zabilježena je godine 1664. obitelj Pave Petrova Perišića; godine 1673/1674. dvije Perišića obitelji: Frane Matkova i Pave Petrova; godine 1683. obitelj Petra Antićeva Perišića; od godine 1772. pelješki su se Perišići opredijelili za novo prezime Perić. [11]

Na dubrovačkom području Perišići su zabilježeni u popisu iz 2001. godine u četiri naselja sa sedam obitelji i 17 duša: u Dubrovniku (četiri obitelji, šest duša), Korčuli (1, 2), Kuparima (1, 6) i Lumbardi (1, 3).

Godine 1758. u Visu na istoimenom otoku vjenčana je Kata Perišić Franina iz Žrnovnice pokraj Splita. [12]

Perišići pravoslavne vjere zabilježeni su 1834. godine u Kričkama pokraj Drniša, gdje su doselili iz jugozapadne Bosne (Glamoč). Dio ih živi i na skradinskom području. [13]

Popis iz 2001. godine zatekao je Perišiće u četiri naselja sa sedam obitelji i 12 duša: u Kričkama (tri obitelji, sedam duša), Skradinu (2, 2), Skradinskom Polju (1, 2) te u Žagroviću pokraj Knina (1, 1).

Godine 1758. u Novoselcima (tada dio Đakova) zabilježena je obitelj Marka Perišića. [14]

U Slavoniji su Perišići prema popisu iz 2001. godine nastanjeni u 21 mjestu sa 45 obitelji i 118 duša, a najviše ih je: u Vinkovcima (sedam obitelji, 22 duše), Cernoj (5, 14), Osijeku (6, 13), Pčeliću pokraj Suhopolja (3, 11) itd.

Perišić je i staro i prezime s brojnim nositeljima i među bosansko-hercegovačkim Hrvatima katolicima.

Zabilježio ih je u svom popisu iz 1741/1742. godine biskup fra Pavo Dragićević; u Golubiću pokraj Bihaća 10-članu obitelj Nikole Perišića; u Fojnici tri Perišića obitelji s po četiri duše: Abrahamova, Ilijina i Danijelova; u selu spojenih naziva Putačevu-Guvnima pokraj Travnika dvočlanu obitelj udovice Ivane Perišić; na livanjskom području: u Ljubunčiću šestočlanu obitelj Ivana Perišića, u Strupniću 11-članu obitelj Ilije Perišića i u Vržeralama osmočlanu obitelj Ivana Perišića; u Uskoplju (Gornjem Vakufu) tada je upisana petočlana obitelj Frane Perišića. [15]

Dvadesetak godina kasnije (1768) biskup fra Marijan Bogdanović zatekao je Perišiće: u Bihaću šestočlanu obitelj Abrahama Perišića; u Golubiću 15-članu obitelj Andrije Perišića; u Fojnici dvije Perišića obitelji: Jakovljevu s četiri i Jozinu sa sedam duša; na livanjskom području: u Rapovinama šestočlanu obitelj Martina Perišića i u Vržeralama dvije obitelji: Nikolinu sa šest i Ivanovu s devet duša; u Vrbici pokraj Zavidovića četveročlanu obitelj Luke Perišića; u Dubravama pokraj Brčkog šestočlanu obitelj Ivana Perišića. [16]

Inače bosansko-hercegovačkim Perišićima pripada dio zasluga za povećanje broja stanovnika Hrvatske s tim prezimenom u posljednjih šezdesetak godina: u popisu iz 1948. godine 900 Perišića, a više od 1500 u popisu iz 2001. godine.

I dio Perišića bihaćkog područja u drugoj polovici 20. stoljeća preselio je u Zagreb i njegovu okolicu, gdje je popis iz 2001. godine zatekao u 16 naselja tog dijela Hrvatske 96 obitelji s 225 duša, a najviše ih je: u Zagreb (74 obitelji, 170 duša), Ivanić Gradu (4, 9) itd.

U 29 mjesta primorsko-istarskog kraja popis iz 2001. godine zabilježio je 63 Perišića obitelji sa 181 dušom, a najviše ih je: u Rijeci (17 obitelji, 40 duša), Puli (8, 14), Kraljevici (3, 9) itd.

Manja skupina Perišića živi i u Lici: u šest naselja, 16 obitelji sa 46 duša, a najviše ih je: u Kompolju (četiri obitelji, 13 duša). Brloškoj Dubravi (4, 10) itd.

Važnija literatura i izvori:

1. I. Ostojić, Šibenska onomastika, nastavak I.; Zbornik Kačić Split 1984., godina XVI.
2. M. Brković, I. Ćubela i S. Martinović, Dalmatinska zagora na mletačkim katastrima XVII. i XVIII. stoljeća u Državnom arhivu u Zadru,, Zadar 2007..
3. M. N. Kuzmanić, Splićani: obitelji i prezimena, Split MMVIII.
4. V. Vrčić, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996.
5. D. Vrsalović,Povijest otoka Brača, Supetar 1968.
6. Državni arhiv u Zadru, Morosnijev zemljišnik iz 1675. godine za naselje Klis
7. B. Zelić Bućan, Popis pučanstva; Radovi Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967. godine. Splitske nadbiskupije 1725. godine,
8. V. Omašić, Povijest Kaštela od prapovijesti do početka XX. stoljeća, knjige I. II., Kaštela 2001..,
9. J. A. Soldo,Sinjska krajina u 17. i 19. stoljeću, Sinj 1995., knjiga I.,
10. Isto,, knjiga. II., Sinj 1997.
11. N. Vekarić, Stanovništvo poluotoka Pelješac od 1333. do 1900., knjiga I., Dubrovnika 1902
12. N. Bezić Božanić, Povijest stanovništva Visa, Split 198813 A. Bačko, Porodice dalmatinskih Srba, Beograd 2008., (ćirilicom)
13. M, Marković,Slavonija: povijest naselja i podrijetlo stanovništva, Zagreb 2002.
14. D. Mandić, Chroati catholici Bosnae et Hercegovine in descriptionibus 1742. et 1768. annis exaratis, Roma-Chicago 1962.