PINJUH

Početna Forum Prezimena PINJUH

Gledate 3 posta - 1 do 3 (od ukupno 3)
  • Objavio
    Postovi
  • #7741 Reply
    LEGA
    Guest

    Porijeklo prezimena PINJUH

    #7742 Reply
    Ero
    Keymaster

    Matica Pinjuha je selo Čerigaj kod Širokog Briga! Kako su komunisti1947. spalili matice stare župe Blato, koja je pokrivala to područje, ne može se točno utvrditi jesu li se nekako drukčije zvali, ali ima naznaka da su u vezi s tamošnjim Kraljevićima, medićima i Čerkezima!

    #12790 Reply
    ante ivanković
    Guest

    PREZIME PINJUH

    autor Ante Ivanković Split

    Prema popisu iz 2001. godine u 33 naselja Republike Hrvatske živi 86 obitelji i 233 duše s prezimenom Pinjuh.
    Najviše ih je: u Zagrebu (24 obitelji, 63 duše), Vukovaru (7, 19), Đakovu (6, 16), Slavonskom Brodu (8, 15), Splitu (5, 10), Čajkovcima pokraj Vrpolja, Rijeci i Sesevetama po (3, 9) itd.
    S jezičnog motrišta prezime je izvedeno od imena Pinje, koje potječe iz albanskog jezika, u kojem je to naziv čovjeka što je poguren u leđima.
    Istog su jezičnog postanja i prezimena: Pinjagić, Pinjatela, Pinjić, Pinjo i Pinjušić.
    Pinjusi su u Buhovo doselili iz Čerigaja nakon II. svjetskog rata.
    Pinjusi su zapadnohercegovački rod sa starinom u Čerigaju pokraj Širokog Briga, gdje je nastao od starijeg mjesnog roda Čerkeza, od kojih su postali i Kraljevići širobriškog područja.
    Također treba posjetiti da su od Pinjuha postali širokobriški Kordušići i ramske Grbeše, a od Kraljevića Matijevići u Mokrom i Medići u Rasnu.
    Najstariji spomeni prezimena Pinjuh sačuvani su u mrtvarima dalmatinskih ili hercegovačkih franjevačkih samostana, koji su do 1735. godine pripadali Franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj, a kojima su zabilježeni i smrti četvorice fratara s tim prezimenom:
    – godine 1690. godine zabilježeno je da je fra Mijo Pinju’ović (duži oblik prezimena) krstio u Makarskoj sina Stipana Kačića rečenog Ćavela;
    – godine 1750. umro je i pokopan u samostanu Živogošće 80-godišnji fra Šimun Pinju’ović iz Brotnja, dakle rođen je 1679. godine:
    – godine 1796. preminuo je 45-godišnji fra Grgo Pinjuh iz Čerigaja i pokopan je u Ružićima pokraj Gruda; zabilježen je u mrtvaru fra Duje Ostojića, pohranjenog u franjevačkom samostanu u Mostaru;
    – godine 1808. ovaj svijet onim boljim zamijenio je 30-godišnji fra Mijo Pinjuh iz Čerigaja, a njegovi zemni ostaci predati su zemlji u groblju u Kreševu (Bosna) i ta je smrt upisana u već spomenutom mrtvaru mostarskog samostana.
    Pinjusi su zabilježeni i u oba popisa bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika u 18. stoljeću:
    – u popisu biskupa fra Pave Dragićevića iz 1741/1742. godine navedena je u Čerigaju 19-člana obitelj Jure Pinjuha (u izvorniku Georgius Pinu’);
    – u popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine zabilježene su također u Čerigaju dvije brojne obitelji tog roda s dužim oblikom prezimena (u izvorniku Thomas i Antonius Pinusich): Tomina s 19 i Antina s 13 duša.
    Do kraja 19. stoljeća, utvrdio je N. Mandić, Pinjusi iz Čerigaja su se proširili u sljedeća hercegovačka naselja: Mokro, Turčinoviće, Rasno, Dužice, Kosmaj, Smokinje, Buhovo, Raštane, Mostar i Gorane pokraj Konjica.
    Pinjusi su hercegovaćki rod koji do kraja II. svjetskog rata nije pokazavao osobiti interes za preseljenje u Hrvatsku. Naime u popisu iz 1948. godine u šest hrvatskih naselja zabilježeno tek 28 stanovnika s prezimenom Pinjuh, dok je popis iz 2001. godine zatekao osam puta više stanovnika s tim preziomenom: u 32 naselja u Republici Hrvatskoj živi 86 Pinjuhovih obitelji s 233 duše. Nova prebivališta u Hrvatskoj hercegovački Pinjusi, ponajviše iz okolice Širokog Briga, Mostara i Brotnja, osigurali su u Zagrebu, na vukovarskom i brodskom području.
    Jure Pinjušić stigao je oko 1815. godine u Gorane pokraj Konjica, gdje se oženio Anđom rođenom Antunović nekoć Pavić, a njihova dva sina: Nikola (1824) i Ivan (1828) osnovali svje obitelji, a tu i danas prebivaju njihovi potomci.
    Braća Pinjusi Grgo i Mate iz Čerigaja, oženjeni sestrama: Marom i Ivom Nakić nekoć Slišković iz Mokrog pokraj Širokog Briga, doselili su 1817. godine u Gornju Dragićinu, danas Čerin pokraj Čitluka, gdje su njihova četiri unuka osnovali 17 obitelji.
    U Raštane poviše Mostara doselio je Jago, sin Jakova Pinjuha i majke Ive rođene Hrkać, koji je u braku s dvjema suprugama: Martom Zelenikom Stipanovom iz Mostarskog Gradca i Matijom Šunjić Mijinom iz Vojna pokraj Mostara imao dva sina, koji su zasnovali svoje obitelji u Raštanima.
    U Mostar je stigao Grgo Pinjuh Jakovljev, koji je u braku s Katom Mikulić Franinom, kojom se oženio 1874. godine, imao pet sinova: Jozu (1876), Matu (1885), Franu (1887), Stipu (1892) i Nikolu (1895).

Gledate 3 posta - 1 do 3 (od ukupno 3)
Odgovor na: PINJUH
Vaše informacije:





<a href="" title="" rel="" target=""> <blockquote cite=""> <code> <pre class=""> <em> <strong> <del datetime="" cite=""> <ins datetime="" cite=""> <ul> <ol start=""> <li> <img src="" border="" alt="" height="" width="">