Koje jezike i pisma treba poznavati rodoslovac?
U samom početku rodoslovnih istraživanja ne može se predvidjeti obim potrebe poznavanja različitih jezika i pisama. Kada istraživač zakorači malo dublje u prošlost i povijest odmah dolazi do spoznaje da su ipak određena znanja dobro došla i olakšavaju snalaženje u džungli podataka. Nužnost poznavanja jezika i pisma ovisi o geografskom području, povijesnim zbivanjima i koliko se kroz stoljeća putuje u prošlost. Možda je ipak najbolje iznijeti osobno iskustvo iz istraživanja mojih predaka loze Maričević kao i iskustva najbližih kolega .
Dakle, treba vladati nekim pojmovima iz latinskog, njemačkog, talijanskog, mađarskog, slovačkog, češkog, poljskog ukrajinskog, rumunjskog, turskog i engleskog jezika, a od pisama poznavati goticu, glagoljicu odnosno bosančicu, ćirilicu; sve to ovisi o našim pra-pra-precima i o tome kako i kamo su se selili i doseljavali odnosno iseljavali. U mojim istraživanjima potrebno mi je poznavanje nekoliko jezika i pisama. Ipak, najveći izazov, odnosno barijera, je glagoljica, odnosno bosančica.
Zašto? Kao i većina naših rodoslovaca, ni ja ne znam od kuda su moji preci prije tristo godina došli u Slavoniju – Vojnu Granicu – Gradišćansku regimentu – 8. kompaniju – Novu Kapelu kućni br. 9, tada mjesto neušoreno, razbacano po obroncima Požeške gore zvano samo Lipovac. I nisu samo moji preci doselili iz meni nepoznatog kraja, nego je priličan broj Maričevića u istom razdoblju doselio u okolicu Požege i Broda. Za razdoblje od 1700. do 1850. matične knjige pisane su na latinskom, ali kako je moj zavičaj bio pod upravom austrijske monarhije, mnogi drugi katastarski i vojni dokumenti pisani su goticom, no tako da se u većini slučajeva rukopis teško čita.
Tragom povijesnih činjenica, putujem od 12. i 13. stoljeća iz Lastova, gdje je prezime Maričević evidentirano u 34 obitelji, pošteđenih pokolja mletačkog zapovjednika Petra Orsela još u 11. stoljeću. Jesu li i kako baš ti Maričevići dolazili na područje Dubrovnika i Dubrovačke republike te radi velikog potresa 1667. u Dubrovniku i dugotrajnih ratova bježali trgovačkim i poštanskim putevima kroz Bosnu preko Kraljeve Sutjeske, Vareši i Bijele u Slavoniju? Odgovor bi moglo dati poznavanje bosančice, kojom su pisane matične knjige u spomenutim mjestima u Bosni. Druga neka grana Maričevića selila se uz obalu do Paga. Treći trag je u okruženju Neretve i Crvena, „Humska Hrvatska“ odakle su se raseljavala hercegovačka plemena Kosijera s kojima su Maričevići jedno vremensko razdoblje, možda 15. i 16 st., živjeli u Crnoj Gori, ali odatle kao nepodobni protjerani u područje Neretve, a onda se ipak vraćali na svoje posjede, pod uvjetom da ih ponovno kupe. Nakon završetka Kandijskog rata (1657-1667.) neki Maričevići pod Mletačkom upravom preselili su se u Istru, Peroj. Dokumenti su pisani latinski i talijanski, ali od 1850. neki su pisani ćirilicom. Moja obiteljska legenda kaže da smo s Paga , a na Pagu nas nema u 14. 15. i 16. stoljeću, ali ima pod kraj 17. stoljeća. Ostaje mi nejasno kako, otkuda i tko je došao na Pag i dalje seoba prema Slavoniji. Što sada? Provjeriti Matice i druge izvore na Pagu, pisane latinicom i glagoljicom oko 1640.
Također, već dvije godine razmišljala sam može li se naučiti glagoljica. Činilo mi se to pismo složenim, a pogotovo čitanje rukopisa. Iznenada sam spontano odlučila otići na tečaj glagoljice u trajanju 10 sati, koji je održan na FER-u, a vodio ga je prof. dr. matematike Vladimir Ćepulić. Tečajevi se održavaju u korizmeno-uskrsnom periodu svake godine na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu. Ako se nađe grupa od 15 do 20 zaintersiranih polaznika, može se dogovoriti termin. Kratka obavijest zaintersiranim rodoslovcima: na FER-u od 1993. godine postoji Društvo prijatelja glagoljice (DPG), osnovano točno na 510. obljetnicu znamenitog Hrvatskog prvotiska (1483.). Sjedište društva je na adresi Strossmayerov trg 4, Matica hrvatska, Zagreb. Redovna tribina s predavanjima iz glagoljske baštine održava se druge srijede u mjesecu u 18.30 sati u predavaonici Matice hrvatske.
Bravo Ana, odličan komentar i upute koje će sigurno pomoći mnogima, nadam se da će se i idućoj korizmi skupiti dovoljno zainteresiranih za glagoljicu. Pozdrav Jasminka
I ja sam se u mojim genealoškim istraživanjima morao potruditi “naučiti” više jezika. Za proučavanje mojih korijena u Istri bilo mi je pored talijanskog (kojime dovoljno vladam da mogu razumijeti) i latinski.
Za proučavanje rodoslovlja moje supruge u Hrvatskom Primorju isto tako je potrebno poznavati glagoljicu. U Humu, najmanjem gradu na svijetu, našao sam abecedu napisanu na glagoljici. I pored toga sam imao, i još ih uvijek imam, malo problema dok čitam crkvene knjige župe Vinodolske.
Mala pomoć pri “učenju” glagoljice može se naći na: http://www.senj.hr/Glagoljica.htm. Tu možete ubaciti tekst na latinskom pismu, a program ga “preveda” na glagoljicu.
Poštovana Ana, a jeste ste razmislili o tome da svi ti Maričevići na koje ste naišli ne pripadaju istom rodu? Iako je radi posebnih povijesnih okolnosti (Turaka uglavnom) bilo velikih migracija po BiH, Hrvatskoj i dalje, mnogi tragači za obiteljskim korjenima pogrešno nastoje povezati sva mjesta na kojima žive prezimenjaci. Prezimenjaci nisu nužno rođaci pa ni daleki, tj. često nemaju zajedničke pretke. Isto prezime može nastati od istog korijena bilo gdje i bilo kad. Treba razlikovati prezime i rod. Savjet za vas i sve one koji idu vašim stopama: idite unazad od zadnjeg poznatog sjedišta vaše obitelji (ako su se doselili i odakle) pa dalje prema dokazima. Možda saznate kako je vaš rod u nekom vremenu promjenio prezime. Samo su dokazi u vidu isprava, matica i sl. bitni. Ostalo su samo (često zanimljive) špekulacije.
Bok!!
Ja sam potomak ove Paske loze obitelji Maricevic iz sela Gorica na otoku Pagu,
malo znam ali da ti pomognem,
po prici postojala su tri brata Maricevica koja su doselila tko zna od kuda na ovaj otok,
jedan od njih je bio moj pradid.
Raselili smo se: – Rijeka, Mali Losinj, Zadar, New York, South Africa, Zagreb, Rab, Paris, Germany.
Postiji jos jedna loza Maricevica u samom gradu Pagu no dali smo krvno povezani i kako nikad nisam pitao.
Od kuda smo doselili na ovaj otok i ja kao i ti i svi koje sam gore naveo neznaju odgovor.
Ni moja baka koja je dozivila 94 godine nije znala odgovor.
Bok!
Ja sam potomak loze Maričević iz samog grada Paga kao što Ivica kaže nisam niti ja 100% siguran da su Maričevići iz grada Paga i Gorice povezani, ali po prićama mojih starih i roditelja ispada da mi jesmo krvno povezani te da smo na sam otok Pag došli u 17 st. sa Lastova kao što je već gore napisano. Također po prićama u lozi Maričević s koljena na koljeno se prenosi da je loza selila na prostore hrvatske i bosanske posavine te na otok Pag , a u grad Rijeku među prvima ako ne i prvi iz navedene loze doselili moji djed i baka i u samom gradu Rijeci smo se zadržali već 60 godina odnosno od 1950 godine u 6.mjesecu. Obitelj Maričević se u gradu Pagu dijeli na četri veće familije koje imaju svoje nadimke odnosno takozvana "plemenska imena" po kojima se razlikujemo to su (Zorić koji je ujedno nadimak moje familije, te Bebić , Kalebica i Patrona s kojima smo blisko krvno povezani. ako Ivica Maričević ovo bude čitao molim ga da napiše nadimak svoje familije pa bi mogli nešto više saznati.
Štovani,
jedan mali isparvak što se tiče porodičnog dodatka ili nadimka po čemu se razlikuju u Gradu Pagu obitelji istog prezimena,ali bez krvnog srodstva. "Bebići" su iz loze "Zorić",jer je jedan od potomaka preimenovan u "Bebić". Tako da je ovdje o obitelji Zorić-Bebić riječ o istoj obitelji.
ja pokušavam istražiti porijeklo svoga prezimena, Maričević. Moji su doselili na područje Požege gdje i danas živimo. nadimak prezimena je Šaić. Je li ikome poznato?? hvala unaprijed
Svima zainteresiranim za prezime Maričević!
Moje istraživenje Maričevića s Paga: prvi Maričević zaveden u matičnu knjigu Paga je:Anno 1681. die 8 marty , rođen je Benedictus sin Francisci Benedicti Marichievich de' Friul ( Furlanija) i Anne kći Antony Bilcotte de' Gliubgliana….., 11. jannuary 1685. rođen je Antonius , sin Francisco Maricheivich de' Foro Julian ( iz de' Foro Julian -mjesto kod Udina Furlanija, koje danas ne postoji po tim imenom) i Annizza Bilcota….. Podatke o najranije zapisanim Maričevićima može se naći na mikrofilmu M-2134 u HDA Zagreb i u Zadru.U Zadarskom Arhivu Kaptol -Pag Liber Anniversorum -knjiga godova od 1396-1849 mogu se naći svi podaci o Paškim Maričevićima.
Srdačan pozdrav Ana B. M.
Poštovana Ana,
izvrsni i zanimljivi podaci od potrebitih glagoljice i gotice do današnje latinice, ali i kroz štivo nukanja da bih trebao i već dotekle godine još uvijek koristiti za nova znanja. Znam da mi je prije puno godina bio upravo šok kad su mi kroz matične knjige zaredali zapisi goticom na latinskom jeziku. Ni danas to nije lako! Uvijek pomognu dobri ljudi.
Vašem tekstu bih pridodao i važnost francuskog jezika pogotovo ako vas nužda navede u rodoslovne istrage (imena, zastave, čete, plemstvo, vođe i sl.) u i oko Križarskih vojni i priprema za njih – čija su mnoga primarna i/ili sekundarna okupljališta bila baš u prostoru od Akvitanije do Provance u južnoj Francuskoj, pa je tim povodom i moj Adria Caravan jedno pradavno ljeto lutao Toulouse-om i njegovom širom okolicom. Puno sam potrebitih podataka pronašao, što predstavlja čudo obzirom na razinu (ne)znanja francuskog jezika?!
Sa toliko malo riječi opisali ste zanimljive iskone svoga roda Maričević o kojem pokazujete da puno znate, ali i to da genealoške istrage nisu završile, nego da i dalje traju. Nadam se da ćemo o tome imati priliku pročitati i nova štiva, kao što ih kroz komentare i dodajete. To i je čar ovih naši rodoslovnih razbibriga (hobija), koje toliko volimo i koje će i dalje trajati – sve dok dok nedoteknemo u smiraje?!.
Hvala za ugodu čitanja!
Što je s rodom Maričević na otoku Braču?