Darko Žubrinić: Hrvatska glagoljička baština

U četvrtak, 25. ožujka 2010. godine u 17 sati u maloj čitaonici Hrvatskog državnog arhiva na Marulićevom trgu 21, u sklopu tribine Hrvatskog rodoslovnog društva predavanje će održati prof. dr. sc. Darko Žubrinić. Tema predavanja je "Hrvatska glagoljička baština".

Svrha predavanja je opisati važnost hrvatske glagoljičke baštine kroz neke od najreprezentativnijih primjera, te ilustrirati na koji način je ona ucijepljena u europsku kulturu. Bit će ukratko opisano kako hrvatska glagoljica živi danas. Dio predavanja bit će posvećen sadržajima od interesa za rodoslovlje. Prikaz se temelji na Maloj enciklopediji hrvatske glagoljice.

Darko Žubrinić u Delnicama 2008., s grupom djece i učiteljicama iz Fužina,
tijekom glagoljaške izložbe iz zbirke Mladena Kezelea.

 

Darko Žubrinić redoviti je profesor matematike na Sveučilištu u Zagrebu, zaposlen na Fakultetu elektrotehnike i računarstva.

Jedan je od osnivača Društva prijatelja glagoljice u Zagrebu godine 1993., a bio je tijekom 6 godina njegov tajnik i 4 godine predsjednik. Amaterski se bavi publicistikom i popularizacijom hrvatske povijesti, znanosti i kulture putem Interneta, osobito hrvatske glagoljičke baštine. Internetskom publicistikom bavi se od 1995., na adresi www.croatianhistory.net.

Autor je glagoljičkih fontova za LaTeX, smještenih u internetskom arhivu CTAN, koji su i dio pune instalacije MiKTeX-a. O tim je fontovima 1992. i 1996. objavio dva članka u časopisu TUGboat za matematičku tipografiju, koji izdaje Američko matematičko društvo.

Održao je velik broj javnih predavanja širom Hrvatske, većinom u školskim ustanovama i javnim knjižnicama, a desetak predavanja i u turističkim poduzećima.

Otkrio je da se hrvatske glagoljičke knjige, osim u Hrvatskoj, čuvaju u još 26 zemalja, većinom u Zapadnoj Europi, u oko  60 gradova. Pronašao je neke do sada nepoznate rukopise, na pr. izgubljeni Bašćanski bratovštinski rukopis iz 1420. u Oslu u Norveškoj. Iako amater, bio je pozvan na nekoliko znanstvenih skupova koji su se bavili raznim aspektima hrvatske glagoljičke kulture. 

Surađuje na internetskom portalu www.croatia.org koji vodi Nenad Bach, ugledni hrvatski glazbenik u SAD-u.

Ivanka Rebrović

Istražuje pretke u Samoboru, Jaski, Ribniku, Karlovcu i Zagrebu – župu svetog Marka. Pregledala je 3. ogulinsku pukovniju, koja se nalazi na mikrofilmovima u Arhivu, a sad istražuje mjesto Tounj kraj Ogulina.

2 komentara

  1. Toni Šarac says:

    Poštovani,
    u tekstu “Croats in Bosnia and Herzegovina” © by Darko Zubrinic, Zagreb (1995), premda je u tiskanu obliku knjige ”Hrvatska glagoljica”, autora D. Žubrinića, posve ispravno napisano, ovdje se navodi komentar o FRA IVANU IZ FOČE sljedeći: “Here Foca is a small town on the north of Bosnia (in Bosanska Posavina, between the towns of Derventa and Doboj), and not Foca on the river Drina. Many thanks to Mr. Ilija Ika Ilic for this information.”

    Naime, žao mi je što je uredništvo ”nasjelo” na zavičajnu želju iseljenika/prognanika iz Foče na Ukrini (kod Dervente i Doboja) gospodina Ilije Ivića (ne Ilića), nadimkom Ika, koji bi ”volio” da se radi o njegovu kraju, što ga opet kao velikoga domoljuba razumijem ali ne i opravdavam, dokumenti iz rimskoga arhiva, poglavito oni koji se odnose na djelovanje glagoljaša na području današnje BiH, govore upravo o gradu Foči, a ne o ”small town on the north of Bosnia” jer to nikad, pa ni danas, nije bio mali grad, nego selo. Dugo godina na vašoj je cijenjenoj stranici stajao ispravan podatak, pa mi je zaista čudno da se tek tako podleglo neispravnoj tezi.
    U prilog svojoj tvrdnji navodim:
    Fra Ivan iz Foče, katolički dušobrižnik u Foči, godine 1658. piše papi Aleksandru VII. molbu da može pod svetom Misom glagoljati neke misne dijelove – Slavu, Poslanicu, Evanđelje i Muku, Vjerovanje i Očenaš – na staroslavenskom jeziku, umjesto na latinskom, kao što to čine svećenici u Dalmaciji. Fra Ivan navodi da je prisiljen, zbog nedostatka crkava, sv. Mise služiti na otvorenu prostoru, a što mu predstavlja velik problem jer često zbog nevremena i neprijateljskih napada, mora kratiti obrede.

    Što je Foča (na Drini) značila u to vrijeme?
    “Više od stotinu godina (od 1470. do 1572. godine) Foča je jedno od najznačajnijih vojnih, privrednih i administrativnih središta na balkanskom dijelu Osmanskog Carstva. Samo u dva navrata, tačnije od 1522. do 1533. godine, te nekoliko mjeseci 1533. godine, privremeno sjedište Hercegovačkog sandžaka seli iz Foče u Mostar. Skoro 200 narednih godina (od 1572. do 1763. godine) centar ove bosanske provincije, nalazi se u Foči i u Pljevljima (Taslidža).”

    Što bi u isto vrijeme značila Foča na Ukrini (kod Doboja, odnosno kod Dervente)?
    Tek 30-ih i 40-ih godina 18. stoljeća na širem području ovoga dijela Posavine dolazi do oživljavanja katoličanstva. Tako je kapelanija Foča na Ukrini (kod Doboja, odnosno kod Dervente) utemeljena 1799. ili 1808. godine, a sve do tada ovo je područje bilo pod župama Sočanica i Majevac. Kao župa, Foča je utemeljena 1839. godine odvajanjem od župe Modran (Plehan).

    E sada, ako već jedan svećenik piše Papi u Rim molbu, hoće li se potpisati kao npr. fra Ivan iz tog sela (koje nije ni kapelanija ni župa, a nije stavio ni šire područje) ili npr. fra Ivan iz mjesta koje je sjedište jedne veće administrativne jedinice unutar tadašnje države, grada koji je tada bio ”jedno od najznačajnijih vojnih, privrednih i administrativnih središta na balkanskom dijelu Osmanskog Carstva”?

  2. Toni Šarac says:

    Bilješke uz teze:
    L. PETROVIĆ, Kršćani bosanske Crkve, pretisak 1999., Mostar/Sarajevo, str. 146; E. FERMENDŽIN, Acta Bosnae, Zagreb, 1892., str. 489-490.
    H. REDŽIĆ, Studije o islamskoj arhitektonskoj baštini, Biblioteka Kulturno naslijeđe, Sarajevo, 1983., str. 324.
    F. MARIĆ, Vrhbosanska nadbiskupija početkom trećeg tisućljeća, Sarajevo-Zagreb, 2004., str. 770.

Komentirajte!

Your email address will not be published. Required fields are marked *