Prezime Vrdoljak

Prezime Vrdoljak ima 2609 stanovnika Hrvatske i po učestalosti je 122. hrvatsko prezime.

Vrdoljaka je najviše: u Splitu (176 obitelji, 512 duša), Zagrebu (160, 428), Kaštelima (48, 158), Solinu (35, 144), Neoriću pokraj Muća (28, 105), Osijeku (33, 91), Otoku pokraj Sinja (21, 78), Sesvetama (20, 62), Slavonskom Brodu (20, 54), Grabovcu pokraj Imotskog (10, 46), Slivnu pokraj Imotskog (13, 41).

Istog su jezičnog postanja i prezimena: Vrdoljačić i Vrduljak.

Vrdoljak je etnonim, naziv stanovnika stare imotske župe Vrhdol (Vrdol, Vrdovo) u masivu planine Biokove, na prostoru sadašnjih četiriju imotskih župa: Rašćana Gornjih, Slivna, Krstatica i Župe Biokovske.

Prema popisu iz 2001. godine u Dalmaciji živi 381 Vrdoljakova obitelj s ukupno 1353 duše, što je više od polovice svih pripadnika tog roda u Hrvatskoj.

Starina roda Vrdoljak su Krstatice, naselje u vrletima planine Biokove, u koje su u vrijeme Kandijskog rata (1645-1669) iz Banjdola pokraj Mostara prebjegli pripadnici starog roda Banjak Bakić. O njima je ostao spomen iz 1686. godine, kad se u zbjegu stanovnika Zagvozda na Makarskom primorju nalazila i tročlana obitelj Nikole Banj(a)ka.[1]

U Krstaticama su se od Banjaka Bakića nastali novi rodovi: Ivanovići, Topići i Lizatovići.

Dio Lizatovića početkom 18. stoljeća preseljava u nedaleko selo Grabovac, što se saznaje iz matica stare župe Žeževica-Zadvarje, kojoj je tada pripadao i Grabovac. Prvoupisani Vrdoljaci u tim maticama su: Ivan Lizatović Vrdoljak (nema zapisa godine rođenja, datum smrti 11. listopada 1719. godine; nije imao djece); Ivanov brat Grgo Lizatović Vrdoljak imao je sina Marka, koji je rođen 1707. godine, a umro je 1797. u 90. godini života.[2]

Prvi upis samostalnog prezimena Vrdoljak u matici krštenih župe Grabovac u izvormiku izgleda ovako: "Godine Gospodne na 1737. vebrara na 12. ja don Pava Milunović kapelan Grabovca i Žeževice krstijo sam ditića rođena od Marka Vrdolaka i njegove žene Ivanice komu je ime Matij (Mate). Kumovi su bili Gargur Duimović a kuma žena istoga Gargura."[3]

Grgo Vrdoljak nekoć Lizatović spominje se u ispravama više puta: 1725. godine u venecijanskom je zemljišniku upisano da je Grgo Vrdoljak iz Grabovca dobio od mletačkih vlasti devet kanapa zemlje;[4] u popisu vjernika Splitske nadbiskupije iz 1725. godine nadbiskup je Ivan Krstitelj Laghi u Grabovcu zabilježio 11-članu obitelj Grge Vrdoljaka;[5] u Stanju duša župe Grabovac iz 1727. godine također je upisana obitelj Grge Vrdoljaka.[6]

Svi Vrdoljaci Imotske krajine, nastanjeni su prema popisu iz 2001. godine u četiri naselja s 28 obitelji i 97 duša: u Slivnu (13 obitelji, 41 duša), Medovdocu (4, 7), Vinjanima Donjim (1, 3) i Grabovcu (10, 46) i imaju grabovačke korijene.

U Kostričiću (Slivno) zabilježena je godine 1725. devetočlana obitelj Petra Vrdoljaka, koja je prema Stanju duša župe Slivno iz 1744. godine imala 14 članova.[7]

U Medovdocu najprije je don Nikola Vrdoljak iz Grabovca službovao kao župnik, pa je doveo brata Iliju, koji se tu i oženio te su od njegove obitelji nastali medovački Vrdoljaci, danas nastanjeni u zaseoku Matkovićima. Kasnije je u Medovdolac na ženinstvo došao i Jozo Vrdoljak Nikolin, čiji potomci danas žive u Medovu Docu i Splitu.[8]

Na svoj način zanimljiv je i don Marko Vrdoljak, župnik u Grabovcu (1884-1915), kojem je bila ponuđena dužnost pomoćnog biskupa Splitsko-makarske nadbiskupije sa sjedištem u Makarskoj, ali se on te časti odrekao.[9]

Što se pak tiče grada Imotskog, tu je najprije doselio Jerko Vrdoljak s ocem Markom (rođen 1775. godine), a kasnije i Mihovil Vrdoljak.

Poručnik Petar Vrdoljak je 1871. godine obavljao dužnost zapovjednika žandarmerije za područje Dalmacije.

Prema popisu iz 2001. godine u Krstaticama i gradu Imotskom nema više Vrdoljaka.

Drugi Petar Vrdoljak, čiji je otac odselio u Plaški, na Kordun, sudjelovao je s Eugenom Kvaternikom u poznatoj Rakovičkoj buni (od 8. do 11. listopada 1871. godine). I stric mu je don Andrija Vrdoljak stigao u Plaški da bi službovao kao župnik i poginuo s Kvaternikom 1871. godine.[10]

Na rakovičkom području prema popisu iz 2001. godine Vrdoljaci žive: u Grabovcu pokraj Rakovice (dvije obitelji, sedam duša) i Rakovici (1, 4).

Vrdoljaci se šire iz Imotske u Cetinsku krajinu i na livanjsko područje (Bosna).

Petog studenog 1699. godine zabilježeno je da je opći providur Alvise Mocenigo oduzeo neke zemlje Nikoli Caralipeu-Despotoviću iz Omiša, a dio ih je iza "Kule" u Glavicama pokraj Sinja dodijelio doseljeniku Juri Vrdoljaku.[11]

Upravo taj Vrdoljak s dijelom stanovnika Glavica i Hrvaca 1699. godine prelazi u Muć, gdje ih je odveo harambaša Grgur Cvitković iz Hrvaca.[12]

U venecijanskom zemljišniku iz 1709. godine upravo u banderiji harambaše Grgura Cvitkovića u Hrvacama je zabilježena već znana 13-člana obitelj Jure Vrdoljaka pokojnog Andrije i samac Petar Vrdoljak pokojnog Jakova.[13]

Danas Vrdoljaci u Hrvacama imaju dvočlanu obitelj.

U već spominjanom venecijanskom zemljišniku iz 1709. godine Vrdoljaci su upisani: u banderiji harambaše Mate Žanka iz Obrovca Sinjskog osmočlana Vrdoljakova obitelj; u banderiji harambaše Jure Jurčevića iz Garduna-Vojnića pokraj Trilja četveročlana obitelj Jure Vrdoljaka pokojnog Luke.[14]

Nakon oslobođenja Cetinske krajine od Turaka neke se prebjegle obitelji vraćaju u Tursku, kao što je bila primjerice obitelj Tome Ćurkovića, vjerojatno s duvanjskog dijela Buškog blata, a dio njegovih zemalja venecijanske su vlasti dodijelile Andriji Vrdoljaku iz Glavica.[15]

U borbama za oslobođenje Imotskog na gradskoj tvrđavi posebno se iskazao Sinjanin Ante Vrdoljak, koji se prvi popeo na bedem i razvio barjak Svetog Marka odnosno Mletačke Republike, pa je za to od Venecije dobio mjesečnu plaću od dva dukata.[16]

Na užem sinjskom području prema popisu iz 2001. godine Vrdoljaci žive: u Sinju (osam obitelji, 26 duša) i Lučanima (3, 8).

U istočnom dijelu Cetinske krajine pripadnici tog roda su zabilježeni u Alberghettijevu zemljišniku (1725 -1729): u banderiji harambaše Matija Omrčena (Udovičić i Ovrlja, danas općina Otok na Cetini) obitelj Ante Vrdoljaka; u banderiji harambaše Marka Žanka iz Podvaroši (Sinj) alfir Ante Vrdoljak, možda je to onaj Ante, spomenut u vezi s oslobađanjem Imotskog od Osmanlija; u banderiji harambaše Marka Stazića (Gardun-Čaporice pokraj Trilja) još jedan Ante Vrdoljak.[17]

Vrdoljaci se u maticama stare župe Otok na Cetini prvi put pojavljuju 1747. godine, kada je upisano vjenčanje Ivana Vrdoljaka (u izvorniku Verdogliak). U matici umrlih te župe najprije je upisana smrt Ivana Vrdoljaka 17. lipnja 1756. godine.[18]

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine u tom dijelu Cetinske krajine Vrdoljaci žive u šest naselja sa 44 obitelji i 149 duša: u Bisku (dvije obitelji, pet duša), Gali (4, 15), Otoku na Cetini (21, 78), Trilju (2, 7), Udovičiću (7, 15) i Vrabaču pokraj Graba (8, 29).

Na mućkom pak području Vrdoljaci su zabilježeni u venecijanskom zemljišniku iz 1709. godine: petočlana obitelj Ivana Vrdoljaka pokojnog Petra.[19]

U Niskom, danas općina Klis, Vrdoljaci se prvi put pojavljuju u austrijskom zemljišniku iz 1835. godine.[20]

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine Vrdoljaci na mućkom području žive u tri naselja sa 40 obitelji i 109 duša: u Neoriću (38 obitelji, 105 duša), Sutini i Niskom po (1, 2).

U Splitu se to prezime javlja 1705. godine, i to u dvije verzije dvoriječnog prezimena Brtičević-Vrdoljak i Brtičev-Vrdoljak, ali je već 1737. godine u potpunosti prevladao drugi član Vrdoljak.

Rodonačelnik splitskih Vrdoljaka je Damjan, sin majstora Marka i Šimice (rođen 1692. godine), a koji se oženio Marom Oparić s Klisa. Od samog ulaska u Split Vrdoljaci su nastanjeni u Velom Varošu, gdje su najčešće težaci i mesari s nadimkom Žbanjak, koji je prvi put upisan 1834. godine. Nadimak Mandeta, koji se javlja u drugoj polovici 19. stoljeća, čuva spomen na Mandu Masovčić, koja se 1802. godine udala za Ivana Vrdoljaka.[21]

M. N. Kuzmanić tvrdi da su splitski Vrdoljaci nastali od roda Brtičevića (Bartičevića), kojima je 1690. godine kao domicil označen Vrhdol (Verdol), iz čega se kasnije razvilo prezime Vrdoljak.

Doduše u popisu iz 1725. godine splitski nadbiskup Ivan Krstitelj Laghi zabilježio je dvije obitelji s prezimenom Bartičević (Brtičević) u Kaštel Sućurcu: obje imaju po četiri člana i objema su domaćini s imenom Frane.[22] Vjerojatno je riječ o doseljenicima s Vrdola (Banjak-Bakići odnosno Lizatovići), koji u novoj sredini imaju dva obiteljska nadimka: Bartičević (po Bartulu) i Vrdoljak (po Vrdolu), da bi s vremenom Vrdoljak postalo i prezime. Inače 1832. godine u novom austrijskom zemljišniku u Splitu je zabilježen 31 stanovnik s prezimenom Vrdoljak.[23]

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine Vrdoljaci u Splitu i njegovoj okolici raspoređeni su u 24 naselja sa 191 obitelji i 924 duše.

Ovom prigodom navodimo samo naselja s 10 i više Vrdoljaka: u Splitu (176 obitelji, 512 duša), Solinu (35, 144), Kaštelima (48, 158), Vranjicu (4, 12), Stobreču (3, 13), Podstrani (5, 21).

I livanjsko je područje rano omiljelo Vrdoljacima, a 1741/1742. godine zabilježio je biskup fra Pavo Dragićević u Srđevićima dvije obitelji: Ivanovu s 15 i Tadijinu sa sedam duša.[24]

U popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine Vrdoljaci osim u Srđevićima (dvije obitelji: Petrova s 10 i Stipanova 14 duša) proširili su se i u Odžak (16-člana obitelj Ivana Vrdoljaka)[25]

Danas Vrdoljaci na livanjskom području žive u 11 mjesta: u Odžak su doselili iz Otoka pokraj Sinja; u Grboreze i Držanlije proširili su se iz Odžaka; u Prolog i Dobro stigli su iz već spominjanih Srđevića; u Čuklić su došli iz Lipe (Livno), a odatle u Bilu, Donji Žabljak i Komorane; danas ih nema više u Guberu, ali ih ima u gradu Livnu.

U pet sela oko Dervente do početka Domovinskog rata živjeli su brojni Vrdoljaci, a prvi je 1786. godine u Ljupljanicu Gornju pokraj Dervente doselio Jakov Vrdoljak i njegova žena Lucija s petoro djece.[26]

Upravo Vrdoljacima livanjskog i derventskog područja pripada dio zasluga što se broj pripadnika njihova roda u Hrvatskoj u posljednjih šezdesetak godina udvostručio: u popisu iz 1948. godine u Hrvatskoj je živjelo oko osam stotina Vrdoljaka, dok prema popisu iz 2001. godine broje više od 1600 duša. Uglavnom su doselili na zagrebačko područje i u Slavoniju te u Dalmaciju (Solin).

U 36 naselja zagrebačkog područja prema popisu iz 2001. godine živi 239 Vrdoljakovih obitelji sa 676 duša. Najviše ih je: u Zagrebu (160 obitelji, 438 duša), Sesvetama (20, 62), Dugom Selu (10, 37), Zaprešiću (5, 16), Velikoj Gorici (4, 14), Ščitarjevu (3, 10) itd.

Što se pak tiče Slavonije, u 32 naselja njezinih pet županija popis iz 2001. godine zatekao je 128 Vrdoljakovih obitelji s 328 duša.

Navodimo samo naselja s 10 i više Vrdoljaka: u Osijeku (33 obitelji, 91 duša), Višnjevcu (8, 31); u Slavonskom Brodu (20, 54), Podvinju (3, 10); u Vukovaru (4, 13), Bošnjacima (3, 14), Iloku (3, 11), Privlaci (1, 10), Vinkovcima (8, 24).

U preostalom dijelu Hrvatske spominjemo još pet malih skupina Vrdoljaka: primorsko-istarsku (15 naselja, 34 obitelji, 74 duše), sisačku (7, 14, 47), bjelovarsku (3, 4, 22), koprivničko-križevačku (6, 6, 13) i karlovačku (2, 4, 13).

Najviše ih je: u Rijeci (13, 28), Puli (5, 10), Žabjaku (2, 9); Dvoru (5, 20), Petrinji (2, 7); Rovišću (2, 11), Grubišnom Polju (1, 8); Kunovac Bregu (1, 4), Koprivnici (1, 3); Grabovcu (2, 7), Rakovici (1, 4) itd.

Literatura

  1. V. Vrčić, op. cit., str. 20.
  2. I. Vrdoljak Gujić, Grabovačka rodoslovlja, Split 2003., str. 720.
  3. Isto, str. 725.
  4. V. Vrčić, op. cit., str. 82.
  5. B. Zelić Bućan, op. cit., str. 285.
  6. V. Vrčić, op. cit., str. 82.
  7. Isto, str. 276.
  8. I. Vrdoljak Gujić, op. cit., str. 723.
  9. V. Vrčić, op. cit., str. 282.
  10. Isto, str. 282.
  11. J. A. Soldo, op. cit., knjiga I., str. 69.
  12. Isto, str. 71. [
  13. Državni arhiv u Zadru, Venecijanski zemljišnik iz 1709 godine za anselje Hrvace
  14. Isto, Venecijanski zemljišnik iz 1709. godine za naselja Obrovac (sinjski) i Gardun-Vojnić (sinjski).
  15. J. A. Soldo, op. cit., knjiga I., str. 71.
  16. ] Isto, str. 203.
  17. Državni arhiv u Zadru, Alberghettijev zemljišnik za banderije harambaša: Matija Omrčena (Ovrlja, Ruda), Marka Žanka iz Podvaroši (Sinj) i Marka Stazića (Gardun, Čaporice)
  18. I. Vrdoljak Gujić, op. cit., str. 714.
  19. Državni arhiv u Zadru, Venecijanski zemljišnik iz 1709. godine za naselje Neorić
  20. Državni arhiv u Splitu, Austrijski zemljišnik iz 1835. godine, katastarska općina Nisko
  21. N. Kuzmanić, op. cit., nastavak 81.
  22. Zelić Bućan, op. cit., str. 276.
  23. M. N. Kuzmanić, op. cit., nastavak 81.
  24. D. Mandić, op. cit., str. 20.
  25. Isto, str. 136. 
  26. A. Zirdum, op. cit., str. 117.

1 komentar

  1. zoran pavlovic says:

    Od skora sam poceo da se nesto zanimam za dedino poreklo i njihove potomke,znam da mu se otac zvao Petar Vrdoljak,sin Marian Vrdoljak koji je otisao za _Sombor, i imao je jos tri sestre Iva,Cvita i Kaja_oni su mislim pore,Livno,Ljubuska
    Marian 1905g je rodjen,a on je i moj predak,

Komentirajte!

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.