Prezime Stipanović

stipanovicTonči Stipanović. Izvor: Screenshot HRT

Prezime Stipanović ima 1027 stanovnika Hrvatske i po učestalosti je 552. hrvatsko prezime.

Stipanovića je najviše: u Zagrebu (53 obitelji, 136), Splitu (30, 91), Punitovcima pokraj Osijeka (20, 68), Osijeku (20, 49), Rijeci (19, 40), Bliznoj pokraj Trogira (12, 37), Trogiru (9, 31), Hrvacama pokraj Sinja (8, 31), Gomirju pokraj Vrbovskog (8, 22), Gorjanima pokraj Đakova (7, 21).

S jezičnog motrišta prezime je nastalo od pridjeva posvojnog Stipanov, izvedenog od ikavskog oblika imena Stjepan (Stipan), kojem je dodan prezimenski dometak -ić (Stipan + ov + ić = Stipanović).

Ime Stipan odnosno Stjepan u Hrvata je stiglo preko latinske prilagođenice Stephanus grčkog stephanos sa značenjem vijenac ili kruna. Kad se to primjeni na čovjeka odnosno vladara, onda to znači ovjenčan, okrunjen.

Srpski vladar, sin Stevana Nemanje, rodonačelnika srpske srednjovjekovne kraljevske obitelji Nemanjića, Stevan Nemanjić (veliki župan od 1196. do 1217. godine s prekidima te kralj od 1217. do 1228. godine) nakon što je izrazio lojalnost Rimu i papi Honoriju III. dobio je od Pape kraljevsku krunu odnosno „vijenac“, koja je ujedno bila i međunarodno priznanje Raške (naziv tadašnje srpske države) kao kraljevine. Papin legat doputovao je osobno u Rašku i obavio kraljevsku krunidbu, pa je Stevan Nemanjić prozvan Prvovjenčani, što pak znači prvokrunjeni.

Stipan ili Stjepan bilo je ime i prvog kršćanskog mučenika (? – 37), apostolskog pomoćnika, koji je prvi kamenovani kršćanin u Jeruzalemu i uopće.

Stjepan je ime i dvojice hrvatskih kraljeva, petorice ugarsko-hrvatskih te trojice bosanskih kraljeva i devetorice papa. Širenju imena Stjepan odnosno Stipan u Hrvata ipak je najviše pridonijelo štovanje prvog ugarskog kralja Stjepana I. Arpadovića (975 – 1038), kojeg je Katolička crkva za zasluge u pokrštavanju Mađara proglasila svecem.

Inače ikavski oblik Stipan prema P. Skoku zabilježen je prvi put 1448. godine u Lapcu te 1491. godine u kalendaru prvotiska glagoljskog brevijara.

To se ime koristi i u tvorbi naziva naselja: Stipan pokraj Gvozda (41 stanovnik 2001. godine), Stipanovci pokraj Našica (149), a Stipanići su pokraj Tomislavgrada (BiH).

Istog su jezičnog postanja i prezimena: Stipac, Stipan, Stipanac, Stipančević, Stipančić, Stipandić, Stipandžija, Stipanec, Stipanetić, Stipaničev, Stipaničić, Stipanić, Stipanov.

Prezime Stipanović najprije se spominje 4. prosinca 1419. godine, kada su u Sutisci (danas Kraljeva Sutjeska pokraj Kaknja) bosanski velikaši pred kraljem Stipanom Ostojićem i dubrovačkim izaslanicima potvrdili dubrovačku kupovinu Konavala od Sandalja Hranića i Pavlovića, a među njima je bio i knez Tvrtko Stipanović. [1]

U popisu pučana grada Splita načinjenom u uredu splitskog kneza 5. svibnja 1566. godine, a koji ne priznaju za svoje izaslanike osobe što ih nisu ni izabrali, a koji su kao tobožnji zastupnici puka otišli u Veneciju braniti njihova prava, upisan je i Matej Stipanović (Matio Stipanovich). [2]

Dakako spomenuti Stipanovići ne mogu se krvno povezivati sa sadašnjim njihovim prezimenjacima šireg splitskog područja. Popis iz 2001. godine zabilježio je u sedam naselja tog dijela Hrvatske 40 Stipanovića obitelji sa 132 duše, a najviše ih je: u Splitu (30 obitelji, 91 duša), Kaštelima 4, 14), Podstrani i Dusini pokraj Vrgorca po (1, 7) itd..

Stipanovići su zabilježeni i 26. siječnja 1574. godine na Braču u Škripu u popisu pučana koji su od Države (Mletačke Republike) primili sol i 1625. godine u popisu pučana u vezi s novačenjem za bračku ratnu galiju. [3]

Popis iz 2001. godine zatekao je Stipanoviće na Braču i Hvaru u tri mjesta s pet obitelji i 15 duša: u Škripu (jedna obitelj, dvije duše), Supetru (3, 10) te u Hvaru (1, 3).

U Rastovcu pokraj Trogira zabilježena je godine 1579. obitelj Grgura Stipanovića. [4]

Prema popisu iz 2001. godine na trogirskom području Stipanovići žive u četiri naselja s 23 obitelji i 73 duše: u Bliznoj Gornjoj (12 obitelji, 37 duša), Trogiru (9, 31) itd.

U popisu stanovništva Makarskog primorja iz 1695. godine u Drašnicama je zabilježena 11-člana obitelj Ivana Stipanovića. [5]

U sljedećim popisima stanovništva na Makarskom primorju (1744. i 1802) nema prezimena Stipanović.

Prema popisu iz 2001. godine u Makarskoj živi jedna osoba s prezimenom Stipanović.

U Cetinskoj krajini u venecijanskom zemljišniku iz 1709. godine za naselje Hrvace u sklopu banderije harambaše Grgura Cvitkovića, doseljenika iz Hercegovine, upisane su tri Stipanovića obitelji: Ivana pokojnog Jure sa 17, Grgura pokojnog Marka s osam i Bartula pokojnog Filipa rečenog Doljanina s devet duša u obitelji.. [6]

Obiteljski nadimak Doljanin nastao je prema nazivu mjesta doseljenja, sela Doljana, kojih u Bosni i Hercegovini ima pet (Doljani pokraj Bihaća, Čapljine, Hadžića, Jablanice i Konjica). U ovom slučaju riječ o Doljanima pokraj Jablanice, jer je harambaša Grgur Cvitković, koji je doveo katolički živalj u Hrvace bio iz Sovića pokraj Jablanice, kojima su Doljani (jablanički) susjedno selo.

Potomci Bartula Stipanovića Doljanina iz Hrvaca obiteljski su nadimak uzeli za novo prezime, dok su se potomci Ivana i Grgura Stipanovića zadržali staro prezime Stipanović.

Upravo o toj podjeli svjedoči i Alberghettijev zemljišnik (1725-1729), u kojem je u banderiji harambaše Grgura Cvitkovića u Hrvacama upisano šest obitelji tog roda s oba prezimena, kojih su domaćini bili: Mate, Nikola i Križan s prezimenom Stipanović te Matij, Stipan i Bariša s prezimenom Doljanin. [7]

U popisu vjernika Splitske nadbiskupije nadbiskup Ivan Krstitelj Laghi upisao je 1725. godine u Bisku pokraj Trilja šestočlanu obitelj Stipana Sučića rečenog Stipanović; u Gardunu pokraj Trilja u banderiji harambaše Marka Stapića obitelj Ivana Stipanovića. [8]

U Stanju duša župe Hrvace iz 1839. godine upisano je deset obitelji s prezimenom Stipanović, a u Stanju duša te župe iz 1893. godine ubilježeno je 11 Stipanovića obitelji. [9]

Prema popisu iz 2001. godine Stipanovići su zatečeni u tri naselja Cetinske krajine s 13 obitelji i 52 duše: u Hrvacama (osam obitelji, 31 duša), Glavicama (2, 11) i Sinju (3, 10).

Dakle popis iz 2001. godine zabilježio je u Dalmaciji 99 Stipanovića obitelji s ukupno 304 duše, što je gotovo trećina svih Stipanovića u Hrvatskoj.

U popisu stanovništva brodsko-gradiškog područja Stipanovići su zabilježeni: godine 1698. u Dragaliću obitelj Nikole Stipanovića; u Prnjavoru pokraj Slavonskog Broda obitelj Mihe Stipanovića; godine 1760. u Mačkovcu pokraj Nove Gradiške 10-člana obitelj Mije Stipanovića. [10]

Popis stanovništva Republike Hrvatske iz 2001. godine zatekao je samo u Slavonskom Brodu jednu osobu s prezimenom Stipanović.

Na ostalim slavonskim prostorima (Osijek, Vukovar, Virovitica, Požega) Stipanovići su zatečeni:

  • godine 1698. u Golobrdcima pokraj Požege obitelj Marina Stipanovića; u Šumanovcu obitelj Lovrena Stipanovića; u Oljasima obitelj Đurđa Stipanovića; u Stražemanu obitelj Marijana Stipanovića; u Golešima pokraj Pakraca obitelj Milašina Stipanovića; u Erdutu obitelj Josipa Stipanovića; u Virovitici obitelj Josipa Stipanovića;
  • godine 1702. u Požegi obitelj Đure Stipanovića i udovice Stipanović (ime nije naznačeno); u Golobrdcima obitelj Luke Stipanovića; u Ugarcima obitelj Jure i Marka Stipanovića; u Bolomačama obitelj Spasoja Stipanovića; u Gučanima obitelj Pave Stipanovića; u Tornju obitelj Ivana Stipanovića; u Osijeku dvije obitelji: Ivanova i Matina; godine 1736. u Negoslavcima obitelj Petra Stipanovića; u Pačetinu obitelj Ivana Stipanovića; u Semeljcima pokraj Đakova obitelj udovice Stipanović; u Koritnoj obitelj Ive Stipanovića; u Bakiću pokraj Slatine obitelj Tome Stipanovića; u Gornjoj Bukovici obitelji Grujice i Ninka Stipanovića; u Suhoj Mlaki obitelj Laze Stipanovića; u Vukojevcima pokraj Našica obitelj Mate Stipanovića;
  • godine 1758. u Kešincima obitelj Antuna Stipanovića; u Ivanovcima tri obitelji: Ivina, Miškova i Tomina; u Gorjanima obitelj Luke Stipanovića; u Bučju obitelj Đurđa Stipanovića; u Majaru dvije obitelji: Nikolina i Radojičina; u Levanjskoj Varoši obitelj Petra Stipanovića. [11]

Popis iz 2001. godine zatekao je u 30 naselja četiriju slavonskih županija 97 Stipanovića obitelji sa 273 duše, što je više od četvrtine svih pripadnika tog roda u Hrvatskoj.

Pojedinačno po županijama to izgleda ovako: u Osječko-baranjskoj (13 mjesta, 65 obitelji, 181 duše), u Vukovarsko-srijemskoj (9, 19, 59), u Virovitičko-podravskoj (4, 7, 19) i Požeško-slavonskoj županiji (4, 6, 14).

Ovom prigodom navodimo samo naselja s 10 i više Stipanovića: u Osijeku (20 obitelji, 49 duša), Gorjanima (7, 21), Punitovcima (20, 68), Selcima Đakovačkim (2, 6), Vučjaku Ferinčanačkom (2, 7); u Andrijaševcima (1, 7), Bošnjacima (4, 13), Šarengradu (2, 6), Tovarniku (5, 19); u Slatini (2, 6); u Požegi (3, 9).

Dio sadašnjih Stipanovića zagrebačkog područja je bosanskih korijena (Kotor Varoš, Jablanica, Rama, Jajce, Travnik, Banja Luka, Tuzla).

U 12 mjesta tog dijela Hrvatske popis iz 2001. godine zabilježio je 71 Stipanovića obitelj sa 198 duša, a najviše ih je: u Zagrebu (53 obitelji, 136 duša), Velikoj Gorici (4, 13). Sesvetama (3, 11), Jastrebarskom (2, 11), Gornjoj Gredi (2, 9) itd.

U dvjema najzapadnijim hrvatskim županijama popis iz 2001. godine zabilježio je u 23 naselja 69 Stipanovića obitelji sa 151 dušom, a najviše ih je: u Rijeci (19 obitelji, 40 duša), Gomirju pokraj Vrbovskog (8, 22), Ljuboštini pokraj Vrbovskog (5, 15), Majeru pokraj Vrbovskog (6, 14), Umagu (6, 8), Vrbovskom (4, 8) itd.

U Hrvatskoj još spominjemo tri manje skupine Stipanovića:

  • karlovačku (četiri naselja, 12 obitelji, 25 duša),
  • sisačku (5, 12, 21) i
  • bjelovarsku (5, 6, 16).

Najviše ih je: u Karlovcu (sedam obitelji, 14 duša); Janji Lipi pokraj Siska (4, 8); Bjelovaru (2, 4) te u Donjim Sredanima i Milaševcu po (1, 4) itd.

Stipanovići su zabilježeni i u oba biskupska popisa bosansko-hercegovačkih Hrvata u 18. stoljeću kao snažni rod.

Biskup Dragićević je godine 1741/1742. zatekao u osam naselja 12 Stipanovića obitelji sa 139 duša:

  • u Gmićima (Rama) tri obitelji: Jurina s 21, Mijina s 10 i Stipanova sa sedam duša;
  • u Dobretićima pokraj Jajca dvije sedmočlane obitelji: Jakovljeva i Matina;
  • u Pećinama pokraj Travnika 29-člana obiteljska zadruga Tome Stipanovića;
  • u Pokrajčićima pokraj Travnika devetočlana obitelj Martina Stipanovića;
  • u Zabilju pokraj Travnika šestočlana obitelj Stipana Stipanovića;
  • u Motikama, župa Ivanjska pokraj Banje Luke, 10-člana obitelj Petra Stipanovića;
  • u Jasenici, župa Soli, danas Tuzla, dvije obitelji: Grgina s devet i Ivanova s osam duša:
  • u Udeču pokraj Tuzle sedmočlana obitelj Ivana Stipanovića. [12]

U popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine zabilježeno je u 10 mjesta 14 Stipanovića obitelji sa 148 duša:

  • u Doljanima pokraj Jablanice tri obitelji: Tomina s devet, Ivana prvog s osam i Ivana drugog s pet duša;
  • u Hrgovima pokraj Brčkog petočlana obitelj Grge Stipanovića, u Bijeloj 12-člana obitelj Ivana Stipanovića; u Seoni sedmočlana obitelj Ante Stipanovića;
  • u Bešlji, pokraj Teslića 20-člana obiteljska zadruga Marka Stipanovića
  • u Pećinama dvije obitelji: Filipova s pet i Stipanova s 12 duša; u Pokrajčićima također dvije obitelji: Markova s devet i Petrova s osam duša;
  • u Dragunji pokraj Tuzle 23-člana obiteljska zadruga Ivana Stipanovića; u Dubravama pokraj Tuzle sedmočlana obitelj Mate Stipanovića;
  • u Bistrici pokraj Žepča 18-člana obitelj Jure Stipanovića. [13]

Važniji izvori i literatura:

  1. M. A. Molinar, Regesta Bosne i Humske Zemlje od 1401. do 1500. godine, Kiseljak 2004. str. 96.
  2. Zlatna knjiga grada Splita, svezak I., (priredili: V. Rismondo i Lj. Šimunković), Split 1996., str. 504-505.
  3. D. Vrsalović, Povijest otoka Brača, Supetar 1968.
  4. K. Kužić, povijest Dalmatinske zagore, Split 1997. str. 129,
  5. M. Ujdurović, Stanovništvo Makarskog primorja od 15. do 19. stoljeća, Gradac 2002., str. 68.
  6. M. Marković,Slavonija: povijest naselja i podrijetlo stanovništva, Zagreb 2002., str. 430., 437., 449., 462., 509., 188., 280; 426., 426., 430., 447., 452., 484., 432., 177; 94., 109., 231., 232., 206., 297-, 506., 491;, 230,. 234., 236., 241. i 251.
  7. Državni arhiv u Zadru, Venecijanski zemljišnik iz 1709. godine za naselje Hrvace
  8. Državni arhiv u Zadru, Alberghettijev zemljišnik za banderiju harambaše Grgura Cvitkovića iz Hrvaca
  9. B. Zelić Bućan, Popis pučanstva Splitske nadbiskupije 1725. godine, str. 281-282. , Radovi Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI. Split 1967.
  10. Arhiv župe Hrvace, Stanja duša iz 1839. i 1893. godine
  11. A. Zirdum, Počeci naselja i stanovništvo brodskog i gradiškog kraja 1698-1991. godine, str. 81., 196. i 319.
  12. D. Mandić, Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptionibus annis 1743. et 1768. exaratis, Chicago-Roma ., str. 31., 50., 54., 52., 44., 66., 65.
  13. Isto, str. 149., 203., 201., 187., 162., 160. 209., 208., 191.

1 komentar

  1. Damir Stipanovic says:

    Zanimljivo, dosta povijesnih informacija.

Komentirajte!

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.