Prezime Pervan

Prezime Pervan ima 987 stanovnika Hrvatske i po učestalosti je 586. hrvatsko prezime.

Pervana je najviše: u Zagrebu (71 obitelj, 185 duša), Kokorićima pokraj Vrgorca (28, 93), Splitu (33, 86), Vrgorcu (10, 34), Osijeku (10, 32), Brnazama pokraj Sinja (4, 24), Tijarici pokraj Trilja (7, 21), Ivankovu pokraj Vinkovaca (6, 20), Vini pokraj Vrgorca (5, 17), Velikoj Ostrni pokraj Dugog Sela (4, 17).

Rođenje prvog djeteta u obitelji oduvijek je bio i ostao važan događaj za roditelje i širu obitelj, pa se to ponekad izražava i imenom koje to trajno obilježava: Prvan, Prven, Prvenko, Prvimir, Prvoljub, Prvomir, Prvoslav, Prvoš, Prvota, Prvul.

Dakako sve to vrijedi i za ženska imena: Prvana, Prvena, Prvenka, Prvimira, Prvoljuba, Prvomira, Prvoslava, Prvoša, Prvota, Prvula.

Dakle s jezičnog motrišta Pervan i slična prezimena su izvedenice od rednog broja prvi, znači onaj tko je prvi rođen, prvorođeni. Kako se nekoć redni broj prvi pisao i izgovarao kao pervi (er = vokalno r), upravo od tog je oblika izvedeno prezime Pervan.

Izvođenje prezimena od turske riječi pervane sa značenjem nocni leptir ili pak propeler, elisa je nategnuto. Pogotovo stoga što je prezime Pervanović zabilježeno prije od dolaska Osmanlija u Bosnu i Hercegovinu [1].

Slična su jezičnog postanja i prezimena: Pervić, Prvan, Prvčić, Prvinić, Prvonožac, Prvonožec, Prvulović.

Pervan je ponajviše prezime dalmatinskog podneblja i pretežito hercegovačkog podrijetla, kako nekoć tako i danas: popis iz 2001. zabilježio je u 35 naselja na potezu od Dubrovnika do Zadra 153 Pervanove obitelji s ukupno 451 dušom, što je gotovo polovica svih pripadnika tog roda u Hrvatskoj.

Prema popisu iz 2001. godine u Hrvatskoj živi oko tisuću Pervana, dok je popis iz 1948. godine zatekao oko četiri stotine duša s tim prezimenom ili dva i pol puta manje. Tolikom porastu dijelom je pridonijelo i preseljavanje Pervama iz Bosne i Hercegovine (Livno, Glamoč, Čitluk) u Hrvatsku (Zagreb, Slavonija, Split, Sinj).

Jedan od najstarijih spomena tog prezimena datiran je 18. veljače 1399. godine u ispravi iz Dubrovačkog arhiva (Div. Cac. XXXII., 234), u kojoj je zapisa­no da je Petar Pervan(ović), glasnik bosanske kraljice hrvatske krvi i imena Jelene Grube (1395 – 1398) pratio kneza Braila Tezalovića, carinika na Ledenicama pokraj Dubrovnika, prigodom podizanja zaloga što ga je kraljica pohranila u Dubrovniku.[2]

Svjesni činjenice da se ne mogu srednjovjekovni Pervani krvno povezivati s današnjim njihovim prezimenjcima, na dubrovačkom području bilježimo ih prema popisu iz 2001. godine u pet naselja s 11 obitelji i s 23 duše: u Dubrovniku (sedam obitelji, 14 duša), Čibači (1, 3), Martinovićima i Blatu na Korčuli po jedna osoba (1, 1), Orebiću (1, 4).

Popis biskupa fra Pave Dragićevića zatekao je godine 1741/1742. u Bosni i Hercegovini samo jednu Pervanovu obitelj, i to u Čitluku (danas sjedište istoimene hercegovačke općine) sedmočlanu obitelj Andrije Pervana.[3]

U popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine Pervanovići (duži oblik prezimena) upisani su: u Čitluku Markova obitelj s 10 i u Ograđeniku pokraj Čitluka petočlana obitelj njegova imenjaka Marka; u Rodoču pokraj Mostara tročlana obitelj Jakova Pervanovića; u Bukovoj Gori pokraj Tomislavgrada sedmočlana obitelj Mije Pervanovića; u Grgurićima pokraj Livna petočlana obitelj Nikole Pervanovića.[4]

Još jedan podatak o Pervanima iz Čitluka: sinove Andrije Pervana i Matije rođene Dugandžić: Božu (rođen 1760) i Matu (1770), te Barišu (1775) s obiteljima pokosila je epidemija kuge 1815. godine, kada je ta obitelj izgubila 12 duša.[5]

Kad su Vrgorska krajina i Neretva oslobođene od Osmanlija (1690. godine), Pervani su iz Brotnja (danas prostor općine Čitluk) prebjegli na oslobođeni teritorij tadašnji Mletačke Republike, dobivši zemljište u Kokorićima pokraj Vrgorca, koje je nazvano po nadimku Kokorić dijela roda Pervana.

Upravo o jednom P(e)rvanu, vojvodi Prži iz Kokorića, piše i Alberto Fortis u svom Putu po Dalmaciji, objelodanjenom 1774. godine u Veneciji. „Sve dok budem živ neću zaboraviti doček i srdačno ugošćenje što mi ga je iskazao vojvoda Prvan u Kokorićima. Jedina je moja zasluga bila u tome što sam bio prijatelj jedne obitelji njegovih prijatelja. Poslao mi ruho i pratnju u susret, obasuo me svim vrsnoćama narodnog gostoljublja u malo dana što se zadržah u tim mjestima, naredio je sinu i svojim momcima da me otprate do Neretljanskog polja koje je od njegovih kuća daleko dobra dan hoda i obilno me opskrbio namirnicama, a pri svemu tome nisam mogao ni pare potrošiti… Taj srdačan rastanak izazvao mi je u duši ganuće koje nikad dotad nisam oćutio niti se nadam da ću ga često oćutjeti putujući po Italiji. Ponio sam sa sobom sliku toga plemenitog čovjeka, radi osobita zadovoljstva da ga ponovo vidim i izdaleka, usprkos moru i planinama što nas dijele…“[6]

Jedan od potomaka gostoljubivog Prže Zvonimir Pervan danas je vlasnik hotela u Vrgorcu i etnosela u Kokorićima.

Na vrgorskom području popis iz 2001. godine zatekao je Pervane u šest naselja sa 46 obitelji i 154 duše, a najviše ih je: u Kokorićima (28 obitelji, 93 duše), Vrgorcu (10, 34) Vini (5, 17) itd.

Pervani iz Kokorića dali su crkvi u Hrvata nekoliko franjevaca: fra Ante, subrat (+1776), fra Andrija (+1771), fra Jakov (+1850), fra Petar (+1828), fra Petar mlađi (+1849), dok su Pervani iz Tijarice pokraj Trilja imali fratra fra Gaetana Pervana (+1809).[7]

Pervani s vrgorskog područja šire se i na Makarsko primorje: godine 1802. u Makarskoj su zabilježene dvije Pervanove obitelji: Antona pokojnog Ivana i Pave pokojnog Antona.[8]

Na Makarskom primorju i u Neretvi popis iz 2001. godine zabilježio je Pervane u devet naselja sa 16 obitelji i 48 duša, a najviše ih je : u Makarskoj (7, 16), Metkoviću (1, 6), Pločama (1, 5), Podgori (1, 5) itd.

Preko Makarskog primorja domogli su se i otoka Visa. Godine 1708. i 1721. prema sačuvanim popisima u gradu Visu među 45 muškaraca, koji su sposobni za oružje, a iz redova su novih stanovnika, doseljenika s Makarskog primorja i njegova zaleđa, nalazio se i Petar Pervan,[9]

To je prezime zabilježeno u Visu 1629. godine u talijaniziranom obliku Pervaneo (tada je krštena je Magarita, kći Antuna Pervanea); godine 1671. upisano je krštenje Petra Pervanovića (duži oblik prezimena), a 1681. godine također krštenje Margarite Pervanović; godine 1691. spominje se u ulozi kume Margarita dicta Pervanea; godine pak 1689. upisana je smrt Nikole de Pervaneis.[10]

Danas na Visu nema stanovnika s tim prezimenom.

Duži oblik Pervanović upisao je 1725. godine u popisu vjernika Splitske nadbiskupije i nadbiskup Ivan Krstitelj Laghi u Kučićima poviše Omiša: osmočlana obitelj Lovrina Pervanovića.[11]

Prema popisu iz 2001. godine u Kučićima to prezime glasi Pervan, a nosi ga 13 stanovnika tog sela, organiziranih u ukupno četiri obitelji. U nedalekoj Lokvi Rogoznici živi jedna osoba s prezimenom Pervan.

Pervani se rano spominju i u Imotskoj krajini: kapetan Stipe Pervan s 13-članom obitelji u vrijeme Bečkog rata 1686. godine zatečen je u zbjegu stanovnika imotskog sela Studenaca na Makarskom primorju.[12] Jedan od pripadnika tog roda Mate Pervan s osmočlanom obitelji dobio je prema venecijanskom zemljišniku iz 1725. godine u Prološcu u predjelu Podvornica 15 kanapa zemlje.[13]

Već u Stanju duša župe Proložac iz 1744. godine nema Pervana. Što se s njima dogodilo?

Čini se da su Pervani ipak samo prolaznici kroz Imotsku krajinu, jer iz zbjega se ne vraćaju na to područje, za kojeg ih ništa ne veže ili ga brzo napuštaju. Jesu li Pervani duvanjsko-livanjskog područja, poznati iz popisa 1768. godine, povratnici iz studenačkog zbjega ili su pak napustili i Proložac, bez obzira što su u njemu i dobili zemlju.

U svakom slučaju Pervani se pojavljuju u istočnom dijelu Cetinske krajine, u Tijarici i Trilju, i to najkasnije krajem 18. stoljeća, a postoji vjerojatnost da je riječ o potomcima doseljenika iz obližnje Bukove Gore (duvanjski dio Buškog blata) ili pak iz Grgurića pokraj Livna, gdje ih je biskup Bogdanović zatekao 1768. godine.

I onda se zbiva ono što nije rijetkost u tom kraju: najprije se s livanjsko-duvanjskog doseljava u Cetinsku krajinu, a onda ponovno vraćanje na „pradjedovska ognjišta“: oko 1822. godine Pervani iz Tijarice sele u Vržerala pokraj Livna, a odatle se šire u još dva mjesta tog kraja: u Podgradinu (1823) i Smričane, gdje im i danas žive potomci.[14]

Čak se događa i još jedno, najnovije doseljavanje, koje je uslijedilo sedamdesetih godina prošlog stoljeća nakon potapanja Buškog blata za potrebe hidoelektrane Orlovac pokraj Sinja: s livanjskog područja Pervani stižu u Brnaze pokraj Sinja, Kaštel Lukšić i Mravince.

U Cetinskoj krajini prema popisu iz 2001. godine Pervani žive u četiri naselja sa 17 obitelji i 63 duše: u Tijarici (sedam obitelji, 21 duša), Trilju (4, 12), Brnazama (4, 24), Sinju (2, 6).

Splitski pripadnici tog roda zanimljivi su i stoga što u tom gradu prema popisu iz 2001. godine žive Pervani (33 obitelji, 86 duša) i jedini Prvani u Hrvatskoj (15 obitelji sa 40 duša).

Obitelj s prezimenom Pervanović zabilježena je u Splitu 1710. godine. U maticama je prezime zapisano kao Pervanovich i Pervan. Dok su sve obitelji u Hrvatskoj zadržale oblik Pervan, jedino su se u Splitu opredijelili za oblik Prvan. Pri ulasku u Split nije zabilježeno njihovo podrijetlo. Splitski su Prvani u muškoj liniji izumrli već u 18. stoljeću, ali njihovo prezime uzimaju potomci Stjepana Papića (vjerojatno iz okolice Trogira) i Matije Prvan, koji su se vjenčali 1734. godine.[15] Ovo je jedno u nizu preuzimanja ženinog prezimena. Inače Prvani-Papići su bili težaci i nastanjeni u splitskom predjelu Lučac.

Zanimljivo povezivanje dogodilo se 1806 godine: kovač Ivan Pervan iz Tijarice ženi se Anticom Nižić Dović. Tridesetak godina kasnije (1837) njihova kći Domina Pervan udaje se za Matu Prvana-Papića, pa su na taj način povezani Prvani i Pervani. Mate Prvan, sin već spominjanog Ivana Pervana iz Tijarice, kovač i posjednik, koji se 1835. godine oženio Marijom Krstulović-Oparom, izabran je 1849. godine za splitskog općinskog vijećnika.[16] Matin sin Ivan, dakle unuk Ivana Pervana, doseljenika iz Tijarice, bio je jedan od istaknutih prvaka Narodne stranke. Kod mlađe loze splitskih Prvana 1824. godine je zabilježen i nadimak Kotroman.[17]

Na širem splitskom području popis iz 2001. godine zabilježio je Pervane u četiri naselja s 38 obitelji 97 duša, a najviše ih je: u Splitu (33 obitelji, 86 duša), Mravincima pokraj Solina (3, 6), u Kričkama pokraj Drniša (5, 16), Kninu (1, 5) itd.

Prema popisu iz 2001. godine Pervana žive i na zagrebačkom području: u 11 naselja 95 Pervanovih obitelji s 257 duša, a najviše ih je: u Zagrebu (71 obitelj, 185 duša), Samoboru (5, 19), Velikoj Ostrni (4, 17), Sesvetama (5, 15), Velikoj Gorici (3, 10) itd.

U 21 slavonskom naselju živi 47 Pervanovih obitelji sa 149 duša, a najviše ih je: u Osijeku (10 obitelji, 32 duše), Ivankovu (6, 20), Vinkovcima (5, 14), Posavskim Podgajcima (4, 12) itd.

Spominjemo još i tri manje skupine Pervana: primorsko-istarsku (10 naselja, 16 obitelji, 40 duša), bjelovarsku (3, 7, 26) i ličku (4, 5, 20), a najviše ih je: Rijeci (četiri obitelji, 12 duša), Puli (3, 9); Velikom Korenovu (3, 17), Bjelovaru (3, 8); Otočcu (2, 9), Gospiću (2, 7) itd.

Literatura

1. I.Smailovic,Tursko-bosanski rječnik, Tuzla 2007., str. 313.
2. P. Živković, Diplomatska aktivnost Braila Tezalovića, str. 32; Prilozi Instituta za istoriju (X/II) 10/2, Sarajevo 1974.
3. D. Mandić, Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptionibus annis 1743. et 1758. exaratis, Roma-Chicago 1962., str. 88.
4. Isto, str. 117., 119., 125., 138. i 139.
5. N. Mandić, Podrijetlo hrvatskih starosjedilačkih rodova u Mostaru, Mostar 1999, str. 439.
6. A. Fortis, Put po Dalmaciji, Split 2004., str. 39-40.
7. J. A. Soldo,Djelovanje franjevaca Provincije Presetog Otkupitelja kroz 250 godina (1735-1985), str. 339; Zbornik Kačić Split. Godina XVII (1985)
8. M. Ujdurović, Stanovništvo Makarskog primorja od 15. do 19. stoljeća , Gradac 2002., str. 158. i 156.
9. N. Bezić Božaniž, Povijesz stanovništva u Visu, Split 1988., str. 49.
10. Isto, str. 111.
11. B. Zelić, Bućan, Popis pućanstva Splitske nadbiskupije 1725. godine, str. 284; Radovi Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1987..
12. V. Vrčić, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996.. str. 17. 
13. Isto, str. 62.
14. M. Petrić, Porijeklo stanovništva Livanjskog polja Sarajevo 1962., str. 46., 47. i 56.
15. M. N. Kuzmanić, Splićani-obitelji i prezimena, Split MMVIII.., str. 268-269.
16. Isto, str. 268-269.
17. Isto, str. 268-269.

Naslovnica: Željko Pervan, Novi list, autor: Marko Gracin