Prezime Maršić

Prezime Maršić ima 1370 stanovnika Hrvatske i po učestalosti je 360. hrvatsko prezime.

Maršića je najviše: u Postranju pokraj Imotskog (54 obitelji, 196 duša), Zagrebu (47, 125), Bošnjacima pokraj Županje (35, 112), Splitu (28, 96), Županji (21, 60), Gornjem Prološcu pokraj Imotskog (14, 57), Strizivojni pokraj Velike Kopanice (19, 56), Ivankovu pokraj Vinkovaca (10, 35), Donjem Prološcu pokraj Imotskog (10, 30), Imotskom (7, 26).

S jezičnog motrišta prezime je izvedeno od imenica mršavac, mršavko, mršo, a sve znače nedovoljno ishranjena čovjeka ili biće uopće odnosno suhu, suhonjavu, fizički slabašnu osobu.

Zašto prezime ne glasi Mršić? Odakle „a“ između „m“ i „r“? Naime stari su misnici pisali crkvene knjige prema improviziranim pravopisima svog vremena: umeću „a“ ispred vokalnog „r“ kao primjerice u riječi „karst“ i „karstih“ (krst i krstih), „parst“ (prst) i ispisuju slovo „š“ kao „ss“, „x“ ili „sh“. Prezime se u maticama piše „Marxich“, „Marssich“ ili „Marshich“, pa se ne zna je li ono glasilo Maršić ili Mršić, kao primjerice u Imotskoj krajini gdje postoje i Maršići i Mršići. U nekim krajevima i vremenima pred vokalno „r“ umetano je i muklo „e“ umjesto onoga „a“ iz bosančicom pisanih matica, pa se prezime M(a)ršić pisalo i kao „Mershich“.[1]

Slična su jezičnog postanja i prezimena: Maršan, Maršanić, Maršo, Maršon, Maršunac, Mršić, Mršo.

U općini Malinskoj na Krku postoji naselje s nazivom Maršići, koje prema popisu iz 2001. godine ima 10 stanovnika. Iako se stanovnici s prezimenom Maršić nisu održali do danas u Maršićima, koje je po njima i nazvano, popis iz 2001. godine na najvećem hrvatskom otoku je zatekao Maršiće u: u Svetom Vidu-Miholjicama (dvije obitelji, četiri duše), Rasopasnom (2, 5), Klanicama i Svetom Ivanu Dobrinjskom po jedna osoba (1, 1).

Prema popisu iz 2001. godine više od trećine svih Maršića u Hrvatskoj živi na dalmatinskom području: u 30 naselja 165 Maršića obitelji sa 476 duša.

Matica im je u Imotskoj krajini: u šest naselja tog kraja prema popisu iz 2001. godine živi gotovo četvrtina svih hrvatskih Maršića (87 obitelji, 320 duša). Hercegovačkog su podrijetla ili posve precizno njihovi su preci onodobno prebjegli iz Dobrog Sela pokraj Čitluka (Hercegovina).

Inače hercegovačko-dalmatinski pripadnici tog roda prastarinom su iz Kruševa, sela pokraj Mostara, gdje se nalazi i jedan od najstarijih spomena tog roda, i to u obliku natpisa na stećku pokraj župne crkve Svetog Ilije. Natpis je, nakon što ga pročitao u dvjema verzijama, M. Vego datirao u 15. stoljeće:

  • prvo čitanje: „+ A se (ovdje) leži Ivan Marsich. Živih lit (ljeta) Pi (88), mnogo. N' (na) zeimlji (zemlji) ja ništa nesm.“
  • drugo čitanje: „+ A se (ovdje) leži Ivan Marsich. Živih lit (ljeta) Pi (88), mnogo. N' (na) zeimlji (zemlji) ja ništa nesoh.“

U prvoj verziji za pokojnika je naglašeno da je na zemlji dugo živio i nije ništa postigao, a u drugom slučaju je istaknuto da je na zemlji dugo živio i sa sobom nije ništa ponio.[2]

Evo i nekoliko spomena roda Maršić iz 16. stoljeća.

Kad opsada Jajca 1524/1525. godine, što su je uporno provodili Husref-beg i hercegovački paša, nije dopustila čak za godinu i pol obnavljanje pričuva hrane i streljiva, kroz turske straže probio se Jure M(a)ršić, „hrvatski junak i condotiere“.[3]

Kasnije stigavši u Budim na dvor ugarsko-hrvatskog kralja Ljudevita II., on je dramatičnim iskazom o strahotama u opkoljenom Jajcu zatražio pomoć za deblokadu tog grada. To je u Budimu osobito dirnulo tada nazočnog kneza Krstu Frankopana, koji je malo kasnije s dvije tisuće konjanika i četiri tisuće pješaka ušao u Jajce i produžio za tri godine slobodu gradu, nakon čijeg su zauzeća Osmanlije imale otvoreni put prema zapadnoj Europi. U pismu poslanom u Veneciju Frankopan M(a)ršića naziva „Zorzi Mersich“.

Maršići (Mersichi) sudjeluju 1532. godine u obrani mađaskog grada Kisega (Koszeg), gdje se u žestokim okršajima s Turcima posebno istaknuo Senjanin Nikola Jurišić (1490-1545). Među Hrvatima koje je on u 16. stoljeću iz okolice Bihaća preselio u austrijsku pokrajinu Gradišće (Burgenland), bio je i jedan Mersich, koji je za ratne zasluge dobio i plemićki naslov. Njegovi su potomci gradišćanski Mersichi, pa i ponajbolji pjesnik u gradišćanskih Hrvata Mate Mersich (1850-1928) iz Franknave.[4]

On je središnja osoba gradišćanske hrvatske povijesti: nakon razdvajanja austrijskih i ugarskih teritorija 1921. godine Burgenlandu je dao hrvatski naziv Gardišće, a njegova pjesma „Hrvat mi je otac i Hrvatica mat' “ himna je gradišćanskih Hrvata. U rodnom mjestu podignut mu je spomenik, rad Ivana Meštrovića.

K. Draganović navodi da ga je upozorio „pokojni biskup dr. Josip Srebrinić, i sam historičar po struci, da je u maticama svog rodnog mjesta na Soči, Slokanu pokraj Gorice (danas Slovenija) u 16. stoljeću našao Mršiće („Mersich“), upisane kao bjegunce iz Bosne, što je pak jasan dokaz njihova podrijetla.

Jedan od također starijih spomena prezimena potječe iz 1567. godine, kada je u Sesionalnom regestu donjostubičkog vlastelinstva za tu godinu upisan domaćin Juraj Maršić (u izvorniku Marsych) iz Goluboveca pokraj Donje Stubice.[5]

Popis iz 2001. godine zatekao je Maršiće u Hrvatskom zagorju u tri naselja sa šest obitelji i 15 duša: u Tugonici pokraj Marije Bistrice (četiri obitelji, 11 duša), Zaboku (1, 3) i Humu Bistričkom (1, 1).

Maršići se upisani i u starim ozaljskim urbarima iz godine 1642., primjerice u selu Brlogu. Spominju se i u Svetom Jurju i Jablancu pod Velebitom, odakle sele u Slavoniju, primjerice u Požešku kotlinu.“[6]

Prema popisu iz 2001. godine Maršići na ozaljskom području žive u tri naselja s osam obitelji i 24 duše: u Brlogu Ozaljskom (četiri obitelji, 12 duša), Kamanju (3, 8), Zaluci Lipničkoj (1, 4).

Vrijedi se posebno pozabaviti doseljavanjem M(a)ršića iz Hercegovine u Imotsku krajinu.

Prema venecijanskom zemljišniku iz 1725. godine Grgo M(a)ršić s 35 ukućana dobio je u Glavini Donjoj pokraj Imotskog 82 kanapa zemlje, od čega mu je na račun serdarstva pripalo 12 kanapa.[7]

U sklopu preseljenja Hercegovaca, koje je 1718. godine doveo harambaša Matiša Alilović, stigao je i Lovre M(a)ršić sa ženom Anđom i sinom Andrijom, kojeg je uoči puta u Imotsku krajinu u nedjelju ujutro 30. rujna 1718. godine u Dobrom Selu krstio fra Grgo Pandžić. Kum je bio Petar Grbavac također iz Dobrog Sela.

Inače prvo krštenje u matici krštenih župe Imotski iz roda M(a)ršića zabilježeno je 1736. godine. Prezime se izvjesno vrijeme pisalo kao Meršić da bi na kraju postalo i do danas ostalo Mršić.[8]

Dakle u župu Imotski doseljeni M(a)ršići pretežito su postali Mršići, a oni koji su doselili u župu Proložac opredijelili su se za prezime Maršić.

Zanimljivosti radi navodimo i jedan novi podatak: u Donjem Prološcu živi tročlana obitelj, koja je u popisu stanovništva 2001. godine svoje prezime upisala u obliku Marsić. Inače u Hrvatskoj se prezimenom Marsić služi šest obitelji s ukupno devet duša.

Što se pak tiče Prološca, u tom su naselju pokraj Imotskog u venecijanskom zemljišniku iz 1725. godine zabilježeni: doseljenik iz Hercegovine Nikola Maršić, čija je devetočlana obitelj dobila od mletačkih vlasti kuću u Postranju (dio Prološca) i 15 kanapa zemlje; serdaru Mati Maršiću je s dvadesetočlanom obitelji dodijeljeno u Varošištu, ispod crkve na Podima (dio Prološca), ukupno 49 kanapa zemlje, od čega četiri kanapa na račun serdarstva; doseljeni Hercegovci iz Dobrog Sela Filip i Blaž Maršić s jedanaestočlanom obitelji dobili su od mletačkih vlasti također na Podima pokraj bunara Golubak ukupno 19 kanapa zemlje.[9]

Vrijedna spomena je i činjenica da je u Prološcu dio Božinovića dodao svom prezimenu i dodatak Maršić, što je bio rezultat ženidbenih veza s nakanom očuvanja zemljišta u vlasništvu obitelji koje nisu imale muških potomaka.

Prema popisu iz 2001. godine Maršići u Imotskoj krajini žive u šest naselja s 87 obitelji i 320 duša, a najviše ih je: u Postranju (54 obitelji, 196 duša), Gornjem Prološcu (14, 57), Donjem Prološcu (10, 30), Imotskom (7, 26) itd.

Imotsko-vrgorskih korijena su i Maršići splitskog područja, nastanjeni u sedam naselja sa 47 obitelji i 143 duše, a najviše ih je : u Splitu (28 obitelji, 96 duša), Podstrani (4, 12), Kaštelima (4, 11), Omišu (4, 10) itd.

I hercegovački se M(a)ršići raseljavaju.

Iz Dobrog Sela pokraj Čitluka 1694. godine stižu u od Osmanlija oslobođeni Vrgorac. Zapaženu ulogu u njihovu preseljavanju obavio je serdar Ivan Maršić Gale, čiji su potomci u novom prebivalištu obnašali serdarsku dužnost gotovo dva stoljeća.[10]

U popisima stanovništva na susjednom Makarskom primorju Maršići istih korijena zabilježeni su u Podgori: godine 1695. dvije obitelji s prezimenom Maršić (u izvorniku Marsich): Ivanova sa šest i Stipanova s četiri duše; godine 1733. četveročlana obitelj Stipana Maršića (u izvorniku Marsich); godine 1802. dvije Maršića (u izvorniku Maršić) obitelji: Stipana pokojnog Pavla s pet i njegova brata Mate s četiri duše.[11]

Maršići prema popisu iz 2001. godine na vrgorsko-makarskom području žive u 10 naselja s 24 obitelji i 81 dušom, a najviše ih je: u Stilji (6, 21), Prapatnicama (6, 15), Vrgorcu (4, 12); u Makarskoj (2, 9), Gradcu (1, 5), Zaostrogu (1, 4); Peračkom Blatu pokraj Ploča (1, 5) itd.

I na derventskom području u sjevernoj Bosni razlikuju Mršiće i Maršiće, a tamo su doselili u posljednjoj četvrtini 17. stoljeća, iz Imotske krajine: godine 1776. u Johovac pokraj Dervente doselio je Frano Maršić sa Studenaca pokraj Imotskog; godine 1788. također je u Johovac stigao Tomo Mršić i njegova žena Lucija rođena Buljan.[12]

M(a)ršiće na njihovoj starini u Hercegovini zabilježio je u svom popisu biskup fra Pavo Dragićević 1741/1742. godine: u Krehinu Gracu pokraj Čitluka (Grgo Maršić sa 12-članom obitelji); u Gorici pokraj Gruda (Ante, 9); u Viru pokraj Posušja (Bože, 1); u Šujici pokraj Tomislavgrada (Jure, 12); u Prologu pokraj Livna (Ante, 10); u Tribiću pokraj Livna (Ante, 9).[13]

Biskup Bogdanović je 1768. godine naveo sljedeće pripadnike roda M(a)ršić: u Krehinu Gracu (Mijo, 9 i Grgo, 7); u Viru (Pave, 7); u Dobrom pokraj Livna (Nikola, 6); u Šujici (Nikola, 10, Mate, 9 i Jure, 6); u Kongori pokraj Tomislavgrada (Grgo, 15 i Šimun, 3).[14]

U Hercegovini nema više Maršića, ali ima Mršića, a o tome nekom drugom prigodom.

U drugoj polovici 20. stoljeća dio Maršića iz Imotske krajine i zapadne Hercegovini preselili su se na zagrebačko područje, posebno u Zagreb i velikogorički kraj.

Tu je u 18 naselja popis iz 2001. godine zatekao 74 Maršića obitelji sa 210 duša. a najviše ih je: u Zagrebu (47 obitelji, 125 duša), Ivanić Gradu (5, 13), Velikoj Gorici (3, 12), Velikoj Mlaki (3, 9), Sesvetama (2, 8) itd.

Drugi krak migracija završio se u istočnoj Slavoniji, a najviše ih je stiglo na županjsko-vinkovačko područje. Međutim dodajemo da je u Vrbovoj pokraj Nove Gradiške zabilježena je 1760. godine petočlana obitelj Jeronima Maršića.[15]

Prema popisu iz 2001. godine u 23 slavonska naselja zatečeno je 130 Maršića obitelji sa 385 duša, a najviše ih je: u Bošnjacima (35 obitelji, 112 duša), Županji (21, 60), Strizivojni (19, 56), Ivankovu (10, 35), Slavonskom Brodu (6, 12), Đurđenovcu (3, 11), Osijeku (5, 11) itd.

Spominjemo još i Maršiće primorsko-istarskog područja, u čijih 19 naselja živi 39 Maršića obitelji sa 100 duša, a najviše ih je: u Rijeci (10 obitelji, 13 duša), Rovinju (3, 11), Puli (4, 10) itd.

Literatura

  1. M. Džaja-K. Draganović, S kupreške visoravni, Baško Polje-Zagreb 1994., str. 453.
  2. M. Vego, Historija Brotnja, Čitluk 1981., str. 140. i 141.
  3. V. Klaić, Povijest Hrvata, knjiga V. Zagreb 1974., str. 340.
  4. M. Džaja-K. Draganović, op. cit., str. 453.
  5. Arhivski vjesnik Zagreb 1964/1965., str. 808.
  6. Isto, str. 453.
  7. Državni arhiv u Zadru, Veencijanski zemljišnik iz 1725. godine za naselje Imotski
  8. V. Vrčić, op. cit., str. 104.
  9. Isto, str. 225. i 226.
  10. N. Mandić, Podrijetlo hrvatskih starosjedilačkih rodova u Mostaru, Mostar 1999., str. 383.
  11. M. Ujdurović, Stanovništvo Makarskog primorja od 15. Do 19. stoljeća, Gradac 2002., str. 67., 111. i 165,
  12. A. Zirdum, Prezimena katolika plehanskog kraja od 1760. do 1810. godine, str, 105; Monografija Plehana, Plehan 1987.
  13. D. Mandić, Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptionibus annis 1743. et 1768. exaratis, Chicago-Roma 1962., str. 90., 81., 82., 22., 17. i 29.
  14. Isto, str. 120., 110., 139., 132. i 129.
  15. A. Zirdum, op. cit., str. 308.

Možda vam se svidi

4 komentara

  1. Poštovani g. Ivankoviću,
    Vrlo lijep članak o prezimenu Maršić, sa mnogo kvalitetnih podataka i objašnjenjima o porijeklu prezimena i rasprostranjenosti.
    Također i pridodana literatura daje mnoga polazišta drugim istraživaćima.
    Mene je zainteresirao članak jer je moja prapra baka bila Ana Maršić (1831 – 1862, roditelji Jakov i Franjica Maršić) udana za mog prapradjeda Baltazar Tomašković 1823 – 1861)u Varaždinu.

    Zbog toga dodajem podatak da na varaždinskom groblju ( odjel 1,Polje 4,br.224) postoji grobnica sa interesantnim Maršićima ( popis u nastavku).
    Trenutačno na varaždinskom groblju je ukopano 20 Maršića.
    S poštovanjem,
    Milivoj Tomašković

    GROBNIC A OBITELJI MARŠIĆ
    VARAŽDINSKO GROBLJE : ODIJEL 1, POLJE 4, BR 226
    POPIS:
    Gjuro Maršić 1818 – 1893 i Ana Maršić r.? 1833 – 1905.
    ——————————————————————-
    Stjepan Maršić : Pukovnik i posljednji glavar pučkog ustanka Kr.Hrvatske i Slavonije , Vitez reda Franje Josipa I 1869 – 1932.
    Antonija Maršić, r.Weisz 1874 – 1944
    ——————————————————————-
    Mr.Ph. Josip Maršić : ljekarnik i apotekar ,kap. I klase u rezervi, 1897 – 1934
    ——————————————————————
    Gjuro Maršić : pukovnik i narodni zastupnik , 1894 – 1970.
    Gabrijela Maršić, r.Golubović
    ——————————————————————
    Prema popisu na varaždinskom groblju pokopano je 20 Maršića (8 muških)

  2. Smiljan Šokić says:

    Hvala autoru na ovom prilogu o prezimenu MARŠIĆ.
    Koliko mi se čini, nisam pročitao podatak o Maršićima u sjeveroistočnoj Bosni, tj. Orašje i okolna sela (npr. Vidovice, Kopanice) Mislim da ovo prezime ima i u okolini Brčkog. Po mojoj procjeni, na ovom dijelu treba biti preko 200 osoba sa prezimenom Maršić.
    Nadam se da će autor imati vremena malo se posvetiti i ovom podneblju?
    Stojim vam na raspolaganju, naravno u mojim mogućnostima.

  3. Dragan says:

    Ako nekoga zanima: Par kilometara od Kragujevca se nalazi selo (sada prigradsko naselje) Maršić. Nastalo negde krajem 18 veka, posle druge seobe Srba.

    Pozdrav iz Kragujevca

  4. Ferdinand says:

    Ja sa prezimenom Maršić, nisam posve zadovoljan iz pročitano o porijeklu prezimena. Od svojih predaka ali i od gvardijana Vrčića iz Imotskog, priča njihova je da su tri brata Maršića protjerana od traka iz Bosne, dva su do selila u Proložac Donji i Gornji. Treći po priči je otišao na područje današnjeg Vrgorca.

Komentirajte!

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.