Prezime Kostelić

Prema popisu iz 2001. godine u Hrvatskoj živi 90 obitelji i 229 duša s prezimenom Kostelić.

Najviše ih je: u Ogulinu (16 obitelji, 45 duša), Zagrebu (22, 34), Ribarićima pokraj Ogulina (6, 22), Hreljinu Ogulinskom, Rijeci i Osijeku po ( 5, 17), Oštarijama Josipdolskim (4, 13).

Prezime je izvedenica od imenice kostel, kako je nekoć u hrvatskom jeziku glasila današnja imenica kaštel, a koja je zabilježena 1275. godine u znamenitom hrvatskom glagoljičkom pravnom spisu Istarskom razvodu: župani Petar i Mohor s Kostela.[1]

Naime, od latinskog castrum (utvrda, tvrđava, obrambena kula) umanjenica glasi glasi castellum (u češkom i poljskom jeziku kostel = crkva, u ruskom kastjol = katolička crkva). Pojam kostel je nekoć bio blisko vezan za utvrdu: tako se zvala i osoba koja je prebivala ili pak privređivala u kaštelu. Kad se to stavi kontekst starine prezimena Kostelić, onda je to jamačno ogulinska utvrda, čiji se dio stanovnika prezivao a preziva se i danas Kostelić.

U popisu iz 1948. godine današnji dio grada Ogulina Kostelići imao je status naselja, a u Kostelićima je tada zabilježeno 29 stanovnika s tim prezimenom.

Pojam kostel nazočan je i u hrvatskoj ekonomiji: Kostel, naselje u Gradu Pregradi (149 stanovnika u popisu iz 2001. godine) Kostel Prbibićki pokraj Krašića (54) i Kostelsko pokraj Pregrade (254 stanovnika)

Dakle starina Kostelića je Ogulin i njegova okolica: u devet naselja tog područja popis iz 2001. godine zatekao je 40 Kostelića obitelji sa 113 duša, što je točno polovica svih stanovnika tog roda u Hrvatskoj. Najviše ih je: u Ogulinu (16 obitelji, 45 duša), Ribarićima pokraj Ogulina (6, 22), Hreljinu Ogulinskom ( 5, 17), Oštarijama Josipdolskim (4, 13), Salopek Selu (3, 7), Svetom Petru (3, 6) itd.

Kostelići su prema istraživanjima H. Salopeka manja rodovska zajednica, koja se najprije spominje u popisu ogulinskih građana, kada je iz 1630. godine zabilježen Jurica Kostelić; godine 1697. spominje se ogulinski sudac Milo Kostelić kao sudionik u prijepisu Modruškog urbara; godine 1699. u popisu ogulinskih vojnika upisana su i tri Kostelića Miko iz Ogulina te Miko i Ive iz Oštarije.[2]

Istjerivanje Osmanlija iz Hrvatske urodilo 1715. godine ogulinsko-modruškom seobom u južnu Mađarsku, gdje su se Ogulinci najprije naselili u Titoš pokraj Mohača, a zatim oko 1759. godine u bačko selo Kolut. U novim prebivalištima Kostelići neznatno preinačuju prezime u Kostalić.

U zemljišnicima iz 1775. godine zabilježene su i četiri Kostelića obiteljske zadruge: u Ogulinu domaćin zadruge je Anton Kostelić, u Carevu Polju Jakob i u Oštarijama Mate i Paval.[3]

U razdoblju između 1890. i 1914. godine brojni Kostelići iseljavaju se u Sjedinjene Američke Države, a prva iseljenica bila 34- godišnja Eva Kostelić (1895).

kostelic
Obitelj Kostelić. Izvor: 24sata.hr

Najpoznatiji Kostelići su: Ante-Gips (1938. godine) nakon rukometne karijere (igračke i trenerske) posvetio se treniranju svoje djece: Ivice (1979) i Janice (1982) i postigao s njima senzacionalne uspjehe i postao planetarno uspješnim skijaškim trenerom.

Janica je s četiri zlatne i dvije srebrene olimpijske medalje, zatim s pet zlatnih medalja na svjetskim prvenstvima te s tri velika i sedam malih globusa na svjetskim skijaškim kupovima postala najuspješnija svjetska skijašica svih vremena.

Ivica Kostelić s četiri srebrene olimpijske medalje, zatim zlatnom, srebrenom i brončanom medaljom na svjetskim prvenstvima te jednim velikim i pet malih globusa na svjetskom skijaškom kupu također se uvrstio u svjetske legende skijaškog sporta. Njegova karijera još traje.

Literatura

  1. P- Skok, Etimologijski rječnik hrvatskog ili srpskog jezika, knjiga II., str. 58., Zagreb 1972.
  2. H. Salopek, Ogulinsko-modruški rodovi, Ogulin 2007., str. 347.
  3. Isto, str. 348

Možda vam se svidi

Komentirajte!

Your email address will not be published.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.