Prezime Josipović

Prezime Josipović imaju 2733 stanovnika Hrvatske i po učestalosti je 111. hrvatsko prezime.

Josipovića je najviše: u Zagrebu (128 obitelji, 354 duše), Rijeci (40, 94), Sesvetama (20, 71), Županji (18, 69), Osijeku (26, 68), Splitu (23, 63), Makarskoj (21, 55), Kninu (22, 50), Vojišnici pokraj Vojnića (15, 45), Đakovu (13, 45).

U osnovi prezimena je Josip, naša prilagođenica biblijskog imena hebrejskog podrijetla Yosef, koje je prije sažimanja glasilo Yehosef sa značenjem „Bog je uvećao, povećao, umnožio, namnožio, razmnožio…“ (Yoh = Yahveh = Jahve; yosaf = povećao je, namnožio).

U latinskom jeziku ime glasi Josephus, u arapskom i turskom Jusuf, što je ustvari ime pejgambera, sina Jakubova odnosno Jakovljeva.

Inače biblijski je Josip bio sin patrijarha Jakova i Lee; kao očeva miljenika zavidna su ga braća prodala kao roba u Egipat, gdje je nakon mnogih obrata postao ministar na faraonovu dvoru i provodio uspješne gospodarske reforme; u doba gladi u Kanaanu prima braću, oprašta im, pa njih, oca i gladne Izraelce naseljava u Egipat.

Dakako Josip je i svekršćanski svetac, tesar iz Nazareta, po Novom zavjetu suprug Djevice Marije, zemaljski otac Isusov, što je potvrđeno u Matejevu evanđelju: Josip, sin Jakovljev, muž Marije, od koje se rodi Isus, koji se zove Krist (Mt 1, 16). Inače za Josipa se ne zna ni kad se rodio ni kad je umro.

Hrvatski je državni sabor 1687. godine na prijedlog pavlina Martina Borkovića, nadbiskupa kaločkog i biskupa zagrebačkog, jednoglasno prihvatio i proglasio Svetog Josipa nebeskim zaštitnikom Hrvatskog Kraljevstva (Sanctus Josephus per inclytos Status et Ordines communi itidem omnium voto pro Patrono acceptus).[1]

Slična su jezičnog postanja i prezimena: Josip, Josipovski, Josipić, Joskić.

Inače Josipovići su se u Hrvatskoj u posljednjih šezdesetak godina gotovo učetverostručili: od oko 800 duša u popisu iz 1948. godine do više od 2700 u popisu iz 2001. godine. Dakako toliki porast ostvaren je dijelom i doseljavanjem Josipovića iz Bosne i Hercegovine u drugoj polovici 20. stoljeća.

Inače je to pretežito prezime bosanskih Hrvata, dok ga u Hercegovini nema.

Upravo zbog svega toga najprije podaci o Josipovićima u kapitalnim biskupskim popisima bosansko-hercegovačkih Hrvata u 18. stoljeću.

Biskup fra Pavo Dragićević susreo je 1741/1742. godine u 11 naselja 15 Josipovića obitelji (u izvorniku sve su s oblikom prezimena Jozipovich) s ukupno 123 duše; u Dobrom pokraj Livna šestočlanu obitelj Mije Josipovića; u Podmalovanu pokraj Kupresa sedmočlanu obitelj Mije Josipovića; u Hrgovima (danas Donji Hrgovi u općini Gradačac i Gornji Hrgovi u općini Srebrenik) dvije obitelji: Andrijinu s 12 i Ivanovu sa šest duša; u Špionici pokraj Srebrenika također dvije obitelji: Jurinu sa sedam i Mijinu s pet duša; u Zabrđu pokraj Kotor Varoši tri obitelji: Jurinu sa sedam, Jakova prvog s 26 i Jakova drugog s pet duša; u Dobretićima pokraj Jajca šestočlanu obitelj Filipa Josipovića; u Mamenicama (danas Kamenica pokraj Čelinca) 13-članu obitelj Stipana Josipovića; u Trnu pokraj Laktaša četveročlanu obitelj Ivana Josipovića; u Gomionici (danas Gomjenica pokraj Prijedora) dvočlanu obitelj Jure Josipovića; u Planini pokraj Sarajeva 11-članu obitelj Šimuna Josipovića; u Prijekoj pokraj Žepča šestočlanu obitelj Luke Josipovića. [2]

Popis biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine zatekao je u 11 naselja 20 obitelji (također sve s oblikom prezimena Jozipovich) s ukupno 178 duša: u Hrgovima šestočlanu obitelj Ante Josipovića; u Turiću pokraj Gradačca petočlanu obitelj Marka Josipovića; u Podbrđu pokraj Kotor Varoši četiri obitelji: Andrijinu s četiri, Ilijinu sa 17, Josipovu sa 45 i Vidovu s 10 duša; u Mamenicama devetočlanu obitelj Stipana Josipovića; u Miloševcima pokraj Laktaša tri obitelji: Ivanovu s pet, Matinu s tri i Pavinu sa sedam duša; u Motikama pokraj Banja Luke četveročlanu obitelj Frane Josipovića; u Brajkovićima pokraj Travnika sedmočlanu obitelj Tome Josipovića; u Gredi pokraj Livna (danas Potočani) 17-članu obitelj Mije Josipovića; u Ravnom pokraj Kupresa 11-članu obitelj Ivana Josipovića; u Obodnici pokraj Tuzle petočlanu obitelj Petra Josipovića; u Živinicama pokraj Tuzle sedmočlanu obitelj Mate Josipovića; Gornjem Zoviku pokraj Brčkog pet obitelji: Franinu sa šest, Ivanovu sa četiri, Mijinu i Petrovu s po sedam i Martinovu s 10 duša.[3]

Posebice izdvajamo podatak da je u Podbrđu pokraj Kotor Varoši 1768. godine prebivala jedna od najbrojnijih obitelji u tadašnjoj Bosni i Hercegovini: 45-člana obiteljska zadruga domaćina Joze Josipovića.

Hrvati Josipovići iz okolice Banja Luke i Kotor Varoši nova prebivališta za svoje obitelji ponajviše su osiguravali u Zagrebu i okolici, a njihovi prezimenajci Srbi pravoslavne vjere ponajviše su selili iz okolice Banja Luke na područje Vojnića, posebice u Vojišnicu.

U 39 naselja zagrebačkog područja prema popisu iz 2001. godine žive 223 Josipovića obitelji sa 600 duša. Najbrojniji su: u Zagrebu (128 obitelji, 354 duše), Sesvetama 20, 71), Zaprešiću (8, 24), Velikoj Gorici (7, 17), Dugom Selu (4, 15), Kloštar Ivaniću (2, 12) itd.

Kad je pak riječ o Josipovićima iz Turopolja, dio ih je imao i priznati plemićki status, a najpoznatiji od njih je Antun Daniel Josipović (Velika Gorica 1804-Jalkovec pokraj Varaždina 1874. godine), comes (župan) turopoljske plemićke općine, zatim njezin zastupnik u Ugarskom saboru, gdje nastupao kao uvjereni mađaron i ljuti protivnik Austrije.

Popis iz 2001. godine zatekao je u 12 naselja karlovačkog područja 50 Josipovića obitelji sa 135 duša, a najviše ih je: u Vojišnici (15 obitelji, 45 duša), Vojniću (5, 12), Plaškom (15, 34), Latinu pokraj Plaškog (1, 10), Karlovcu (4, 8), Krnjaku (3, 8) itd.

Na susjednom sisačkom području popis iz 2001. godine u 26 naselja tog kraja zabilježio je 75 Josipovića obitelji s 223 duše, a najbrojniji su: u Petrinji (osam obitelji, 31 duša), Novskoj (8, 30), Sisku (9, 26), Gvozdu (7, 19), Bestrmoj (4, 16), Rajiću (4, 12) itd.

Prema popisu iz 2001. godine u 13 naselja bjelovarskog područja prebiva 15 Josipovića obitelji sa 75 duša, a najviše ih je: u Daruvaru (šest obitelji, 19 duša), Blagorodovcu (2, 13), Bjelovaru, Ivanovu Polju i Velikoj Pisanici po (2, 6) itd.

Danas su Josipovići najbrojniji na slavonskim prostorima.

Prema popisima stanovništva Brodskog Posavlja i gradiškog kraja zabilježeni su: godine 1698. u Ravnom pokraj Sibinja obitelj Ivana Josipovića; godine 1760. u Opatovcu pokraj Nove Gradiške upisana je kuća Jure Josipovića sa šest bračnih parova i 34 duše, a u Podrvškom kuća Stjepana Josipovića s dva bračna para i ukupno devet duša.[4]

U preostalom dijelu Slavonije spominju se: godine 1698. u Požegi obitelj Šime Josipovića; godine 1736. u Kunovcima obitelj Matije Josipovića; u Našicama obitelj Martina Josipovića: u Pakracu obitelj Tome Josipovića; u Donjem Obriježu četiri obitelji: Pejina, Ninkova, Antonova i Tomina; godine 1758. u Koritni pokraj Đakova tri obitelji: Nikolina, Mirkova i Pavina; u Nabrđu obitelj Antuna Josipovića; godine 1863. u Malom Nabrđu četiri obitelji: Markova, Jerkina, Ivanova i Ivana Vel(ikog).[5]

U 104 naselja pet slavonskih županija popis iz 2001. godine zabilježio je 322 Josipovića obitelji s 1017 duša, što je podosta više od trećine svih pripadnika tog roda u Hrvatskoj.

Ovom prigodom izdvajamo samo naselja s 20 i više Josipovića: u Bošnjacima (10 obitelji, 36 duša), Drenovcima (10, 31), Đakovu (13, 45), Gradištu (6, 20), Koritnoj (27, 84), Mačkovcu (6, 25), Novoj Gradišci (11, 24), Novim Jankovcima (8, 25), Okučanima (6, 20), Opatovcu (6, 28), Osijeku (26, 58), Požegi (10, 33), Privlaci pokraj Vinkovaca (6, 25), Rajevu Selu (9, 22), Vinkovcima (10, 30), Županji (18, 69).

Josipović je i učestalo dalmatinsko prezime: u 22 naselja tog dijela Hrvatske prebivaju 122 Josipovića obitelji s 306 duša.

Na Makarskom primorju žive Josipovići, kojima pripada i aktualni predsjednik Republike Hrvatske prof. dr. Ivo Josipović (1957), čiji su roditelji Ante i Milica rođeni u Baškoj Vodi, čak u istoj ulici s dopunom da djevojačko prezime predsjednikove majke glasi Josipović. Godine 1955. preselili su u Zagreb, gdje im se rodio sin Ivo.

U maticama župe Bast-Baška Voda (1735-1835), koje su sačuvane u Arhivu franjevačkog samostana u Makarskoj, godine 1755. upisano je dvoriječno prezime Alunovich alias Josipovich; u službenom zapisniku na talijanskom jeziku, koji je sastavljen 5. veljače 1771. godine u Makarskoj, a čuva se u arhivu župe Baška Voda, spominju se uz ostale: Gregorius i Andreas Josipovich iz Basta.[6]

U popisu stanovništva iz 1695. godine u Bastu je upisana sedmočlana obitelj Josipa Alumenića (u izvorniku Giuseppe Alumenich).[7]

Čini se da se tim podatkom rješava podrijetlo Josipovića ali i Jozipovića Makarskog primorja. Vjerojatno je Giuseppe Alumenich iz 1695. godine predak onog Alunovicha alias Josipovicha iz 1755. godine. Dakako uza sve to ide i pretpostavka da su Alumenich i Alunovich dva oblika istog prezimena. Dakle moguće je da su Josipovići iz Basta nastali od starijeg roda iz tog mjesta Alumenića odnosno Alunovića.

Te bi mnogo lakše razriješilo da je popis stanovništva na Makarskom primorju u prvoj polovici 18. stoljeća (1733. ili 1734. godine) obavljen, a ako je i obavljen nije sačuvan.

Popis stanovništva Makarskog primorja od 15. ožujka 1802. godine baca novu svjetlost na Josipoviće u Bastu: upisano je osam obitelji i 55 duša s preoblikovanim prezimenom Jozipović, a njihovi su domaćini bili: Filip pokojnog Andrije, braća Grgo i Jure pokojnog Antona, braća Toma, Mate, Šimun i Mihovil, sinovi Josipovi i Anton pokojnoga Jure.[8]

Dodajmo još jedan podatak: godine 1883. Bariša Josipović iz Basta prešao je kao domazet na imanje svoje supruge Ivane Filipović u Brela, pa je upravo on rodonačelnik sadašnjih Josipovića u Brelima.[9]

Popis iz 2001. godine na Makarskom je primorju zatekao pripadnike tog roda s dva oblika odnosno dva prezimena Josipović i Jozipović: u Bastu (Josipovići: tri obitelji, sedam duša; Jozipovići: četiri obitelji, sedam duša), u Baškoj Vodi (17, 38 : 20, 51), u Brelima (1 , 1 : 6, 15), u Makarskoj (21, 51: 7, 15), u Promajni (0, 0 : 1, 2), u Tučepima (1, 1 : 0, 0) i Drveniku (1, 1 : 0, 0 ).

Dakle danas na Makarskom primorju žive Josipovići s 54 obitelji i 99 duša i Jozipovići s 38 obitelji i 100 duša.

Od ostalih dalmatinskih prebivališta Josipovića izdvajamo: Split (23 obitelji, 63 duše), Knin (22, 50), Zadar (9, 32), Bilice (6, 17).

Evo brojki i o ostalim dalmatinskim Josipovićima i Jozipovićima: u Bibinju (Josipovići: 1, 3 : Jozipovići 0, 0); Bilicama (7, 16 : 1, 3); Donjem Polju pokraj Šibenika (0, 0 : 1, 4); Dubrovniku (0, 0 : 1, 5); Gornjem Karinu (1, 1 : 0, 0); Kaštelima (4, 13 : 0, 0); Kninu (22, 50 : 0, 0); Kninskom Polju (1, 1 : 0. 0); Marini (0, 0 : 1, 4); Novoj Mokošici (0, 0 : 1, 4); Okrugu Gornjem (1, 2 : 0, 0); Splitu (23, 63 : 4, 5); Srimi (1, 3 . 0, 0); Sumartinu (1, 6: 0, 0); Šibeniku (3, 6 . 2, 6); Tribunju (1, 2 :0, 0); Vodicama (2, 6 : 0, 0); Zadru (9, 32 : 0, 0).

Josipović je i učestalo prezime primorsko-istarskog područja: u 34 naselja tog kraja živi 90 Josipovića obitelji sa 225 duša, a najviše ih je: u Rijeci (40 obitelji, 94 duše), Kastavu (4, 14), Cerniku pokraj Čavala (2, 8), Novom Vinodolskom i Umagu po (3, 7), Puli (5, 7) itd.

Spominjemo još dvije male skupine Josipovića: ličku (osam naselja, 14 obitelji, 39 duša) i koprivničko-križevačku (5, 5, 14), a najbrojniji su: u Udbini (tri obitelji, devet duša), Bjelopolju i Gračacu po (2, 7), Korenici (3, 7); Koprivnici i Novigradu Podravskom po (1, 4) itd.

Literatura

1. Zaključci Hrvatskog sabora – Prothocolla generalium congregationum et ordinum Regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae, izd. Državni arhiv u Zagrebu 1958., sv, I., (1631-1693), str. 489., zaključak broj pet od 9. i 10. lipnja 1687. godine
2. D. Mandić, Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptionibus annis 1743. et 1758. exaratis, Roma-Chicago 1962., str.. 21., 34., 70., 70., 48., 50., 43., 44., 40., 103. i 58.
3. Isto, str. 203., 204., 185., 176., 178., 181., 160., 139., 150., 210., 208. i 201.
4. A. Zirdum, Počeci naselja i stanovništvo brodskog i gradiškog kraja od 1698. do 1991. godine str. 262., 65. i 66.
5. M. Marković, Slavonija: povijest naselja i podrijetlo stanovništva, Zagreb 2002., str. 424., 447., 486., 499., 501., 232., 2 55.
6. B. i A. Nikić, Sažeci dokumenata župe Baška Voda (1743-1950), Ružići-Baška Voda 2004., str. 34. i 57.
7. M. Ujdurović, Stanovništvo Makaeskog primorja od 15. do 19. stoljeća, Gradac 202., str. 61.
8. M. Ujdurović, op. cit., str. 151.
9. J. Bebić, Brela, Brela 1985., str. 29.

Izvor fotografije s naslovnice: www.predsjednik.hr