Prezime Ivković

Prezime Ivković ima 2398 stanovnika Hrvatske i po učestalosti je 148. hrvatsko prezime.

Ivkovića je najviše: u Zagrebu (143 obitelji, 346 duša), Zadru (48, 152), Brnazama pokraj Sinja (44, 141), Škabrnji pokraj Zadra (37, 140), Splitu (47, 106), Osijeku (40, 86), Karlovcu (24, 50), Rijeci (19, 47), Vukovaru (10, 37), Donjem Hrašćanu pokraj Donjeg Kraljevca (9, 34).

Prezime je s jezičnog motrišta izvedeno od Ivko, jednog od hrvatskih oblika biblijskog imena hebrejskog podrijetla Ivan, koje je najprije glasilo Yehohanan, pa je stezanjem nastalo Yohanan (Yoh ili Yahveh = Bog, hanan = milostiv; grčki Ioannes, latinski Johannes) sa značenjem Bogu mio, Bogom dan, dar Božje milosti.

Grčki oblik Joannes stigao je u Hrvata kao Joan; grčko „j“ dalo je naše „i“, pa je nastalo Ioan, ali je istodobno, da bi se izbjegao hijat (zijev), umetnut je glas „v“, pa je nastao današnji oblik Ivan.

Ime se kršćanskim dijelom svijeta proširilo štovanjem Ivana Krstitelja i Ivana apostola: Ivan Krstitelj (oko 4. godine prije Krista – 28. godine), prorok, isposnik, sveti propovjednik, učenjem i najvještenjem Mesije prethodio je Isusu Kristu, krstio je Isusa; prvi svetac kršćanske crkve; Ivan apostol i evanđelist bio je galilejski ribar, sin Zebedejev, Isusov najmiliji učenik; najmlađi od dvanaestorice apostola i brat apostola Jakova Starijega. Bio je nazočan kod Kristova razapinjanja na križ, kada mu je Isus povjerio svoju majku Mariju. Prema predaji nakon Marijine smrti djelovao je s Petrom u Judeji, potom u Maloj Aziji utemeljio sedam crkava; poslije živio u Efezu, gdje je preživio mučenja za progonstva cara Domicijana i naposljetku bio prognan na otok Patmos. Autor je Evanđelja po Ivanu, triju poslanica i knjige Otkrivenja (Apokalipse), koje se ubrajaju među najčitanija djela ranokršćanske književnosti. Često je ikonografski prikazivan, obično uz simbol orla. Spomendan mu je 27. prosinca na Zapadu, a 26. rujna na Istoku.

Ivan je postalo istinsko svjetsko i najučestalije hrvatsko ime, koje slično glasi u mnogim jezicima: Iohannes (latinski), Ioannis (grčki), Jannis (novogrčki), Giovanni i Gianni (talijanski), Jean i Ives (francuski), John (engleski), Huan (španjolski), Joao (portugalski), Johan i Hans (njemački), Hans (švedski, norveški, danski), Jan (češki, poljski), Janoš (mađarski), Jon (rumunjski), Janez (slovenski), Jovan (srpski, bugarski, makedonski), Juhane (finski), Juhan (estonski), Jonas (litavski), Dan (flamanski), Ivan, Vanja (ruski), Ivan (bugarski), Sean (čita se Šon) (irski), Yves (bretanjski) itd.

Ime Ivan rano je zabilježeno u Hrvata: godine 1111. spominje se Ivan Matijin, sudac na Braču, godine 1184. u Povljima na Braču opat Ivan;[1] godine 1274. u Šibeniku Ivan, sin Martinov (Iuanne, filius Martini), godine 1297. Ivan iz Šibenika, otac zlatara Dominika u Zadru.[2]

Od imena Ivan u hrvatskom jeziku je stvoreno više od 300 prezimena te više od 50 naziva naselja.

Slična su jezičnog postanja i prezimena: Ivka, Ivkanec, Ivkić, Ivko, Ivkošić, Ivkov, Ivkovac, Ivkovčić.

Popis iz 2001. godine zabilježio je u Dalmaciji 264 Ivkovića obitelji s ukupno 666 duša, što je više od četvrtine svih pripadnika tog roda u Hrvatskoj.

Prezime Ivković rano se spominje na šibenskom području: u 15. stoljeću u Šibeniku je živio Ivan Ivković (Iuan Ifchouich); godine 1447. u Popelju je upisano prezime Ivković; godine 1583. u Šibeniku je Andrija Ivković (Iuchouich s. Andrea); godine 1691. u tom gradu je zabilježen Grubiša Ivković (Grubissa Ivcovich).[3]

Prema popisu iz 2001. godine na šibenskom području Ivkovići žive: u Šibeniku (dvije obitelji, četiri duše) i Vodicama (2, 6).

Jedan od starijih spomena prezimena Ivković potječe iz 1536. godine, kada je u Konavlima, u naselju Dunave, zabilježena obitelj Radosava Ivkovića.[4]

U Cavtat je 1892. godine iz Bijele Rudine pokraj Bileće (istočna Hercegovina) doselila obitelj s prezimenom Ivković.[5] Riječ o Ivkovićima zvanim Želud pravoslavne vjere, starosjediocima tog kraja, koji su prema J. Dedijeru kao bogata obitelj živjeli tu i prije dolaska Osmanlija.

Na Pelješcu, u Brijestima su upisane tri Ivkovića obitelji: Nikole Pavlova, Mara Ivanova i Luke Nikolina; godine 1673/1674. također tri Ivkovića obitelji: Nikole Pavlova, Matka Ivanova, Petra Nikolina; godine 1683. dvije Ivkovića obitelji: Marka Ivanova i Petra Nikolina; godine 1831. u Brijestima nema više Ivkovića,

Prema popisu iz 2001. godine na širem dubrovačkom području, ako se izuzme Korčula (1, 4), nema Ivkovića.

Ivkovići u Cetinskoj krajini zabilježeni su 31.ožujka 1792. godine, kada su 65-godišnji Stipan Ivković (rođen 1737), s Petrom Mastelićem pokojnog Mije (65), Pavom Kurajom pokojnog Petra, svi iz Brnaza pokraj Sinja, svjedočili u sporu u vezi sa zemljom između Nikole Poljakovića rečenog Čarić i braće Nikole i Frane Đakića.[6]

Preci tog Stipana Ivkovića doselili su iz Zagoričana pokraj Livna, gdje je biskup fra Pavo Dragićević u popisu iz 1741/1742. godine upisao petočlanu obitelj Jure Ivkovića (u izvorniku Georgius Iucovich).[7]

U tom selu, kojeg biskup fra Marijan Bogdanović po jednom njegovom zaseoku naziva Greda, 1768. godine prebivala je 20-člana obitelj Mije Ivkovića.[8]

Taj Mijo je bio vjerojatno otac popa glagoljaša Joze Ivkovića, za kojeg se zna da je umro 1839. godine u Vidošima, tada sjedištu stare župe Livno. Karizmatični fra Miroslav Džaja zabilježio je 1969. godine od Nine Ivkovića iz Zagoričana zanimljivu obiteljsku predaju. Njegov šukundjed Ivan bio je brat poznatog svećenika-glagoljaša don Joze Ivkovića, koji je imao petoricu braće. Spomenuti Ivan i četvrti brat Niko ostali su u Zagoričanima. Drugi brat Ante preselio je u Šujicu, danas općina Tomislavgrad. Treći brat Pavo odlazi na Kupres i od njega potječu kupreški Ivkovići. Zadnji brat imenom Luka se poturčio, a negovi potomci islamske vjere danas žive na jablaničkom području, u sjevernoj Hercegovini. Taj se događaj tako dojmio don Joze i braće da su zakleli svu rodbinu da nikome od svoje djece nikada ne nadijevaju ime Luka. I tako nema u Ivkovićima do danas ni jednog Luke, ni u Livnu ni u Kupresu”.[9]

Pavo Ivković je po dolasku na kuprešku visoravan najprije je bio kmet kod Idrizbegovića u selu Vrilima, a kasnije je preselio u Odžak, gdje i danas žive njegovi potomci, kupreški Ivkovići.

Na susjednom duvanjskom području živi jedna šestočlana obitelj s prezimenom Ivković, i to u Šujici.[10]

U Cetinskoj krajini prema popisu iz 2001. godine Ivkovići žive u četiri naselja s 57 obitelji i 179 duša: u Brnazama (44 obitelji, 141 duša), Glavicama (2, 5), Sinju (9, 21) i Vojniću Sinjskom (2, 12).

Od Ivkovića iz Brnaza je i 31-godišnji Frane Ivković, slavodobitnik 300. jubilarne sinjske alke, upriličene u Sinju 9. kolovoza 20015. godine

U Škabrnji pokraj Zadra pak svaki se deseti stanovnik preziva Ivković, a svi se diče i starinom svog roda.

Od škabrnjskih Ivkovića je fra Ivan (1684-1750) od oca Nikole Ivkovića i majke Kate rođene Mosolinov. Bio je provincijal i u više navrata i gvardijan zadarskog samostana Svetog Ivana, ali ostao je upamćen i po gradnji sva tri oltara u zadarskoj crkvi Svetog Mihovila. Na pročelju svakog od njih velikim slovima je urezano njegovo ime i prezime JOHANNES IVKOVICH.

Iz Škabrnje su još dvojica franjevaca trećoredaca: fra Josip (+1738) i fra Vincent Ivković (1750-1795).

Popis iz 2001. godine zatekao je na širem zadarskom području Ivkoviće u 13 naselja sa 111 obitelji i 385 duša, a najviše ih je: u Zadru (48 obitelji, 152 duše), Škabrnji (37, 140), Prkosu pokraj Škabrnje (6, 22), Nadinu (3, 13), Benkovcu (tri obitelji, 11 duša), Dobropoljcima pokraj Lištana Ostrovičkih (6, 13) itd.

Prezime Ivković zabilježeno je i 1625. godine, kada je Vatikan imenovao fra Tomu Ivkovića skradinskim biskupom i administratorom Bosanskog Kraljevstva (1625-1633). Od 1626. do 1630. biskup Ivković posjetio je i župe brodsko-gradiškog kraja; primjerice godine 1630. u Sikirevcima pokraj Slavonskog Šamca krizmao je 650 osoba.[11]

U Slavoniji se Ivkovići spominju krajem 17. i u 18. stoljeću: na brodsko-gradiškom području godine 1698. u Ravnom pokraj Sibinja živjela je obitelj Mihe Ivkovića; godine 1760. u Srednjem Lipovcu nalazila se kuća Antuna Ivkovića s dva bračna para i ukupno devet duša te obitelji: Antina i Grgina s po sedam, Ivanova s dvije i Jurina sa šest duša; u Vrbovoj su kuće Vinka i Marina Ivkovića s po dva bračna para i ukupno pet odnosno devet duša; [12] na vukovarskom području godine 1736. u Šarengradu upisana obitelj Vujice Ivkovića i u Beraku obitelj Petra Ivkovića; godine 1767. u Bapskoj obitelj Mate Ivkovića; na virovitičkom području u Drenovcu godine 1736. obitelji Jovana i Vuka Ivkovića; u Đakovštini: 1702. godine u Đakovu obitelji Maroša, Martina i Nikole Ivkovića, u Trnavi obitelj Luke Ivkovića; na požeškom području godine 1702. u Jurkovcu obitelj Marka Ivkovića i godine 1736. u Velikoj obitelji Matoša i Đure Ivkovića.[13]

Popis iz 2001. godine zatekao je u 73 slavonska naselja 204 Ivkovića obitelji s 553 duše.

Ovom prigodom navodimo mjesta s 10 i više Ivkovića: u Boboti (sedam obitelji, 22 duše), Dardi (6, 12), Đakovu (3, 12), Josipovcu (3, 14), Ljupini (3, 12), Mirkovcima (6, 17), Našicama (3, 11), Osijeku (40, 86), Petrijevcima (3, 12), Rezovcu (6, 16), Samatovcima (8, 21), Sladojevcima (3, 11), Slavonskom Brodu (6, 24), Valpovu (3, 11), Vinkovcima (9, 14), Virovitici (2, 10), Višnjevcu (8, 28), Vukovaru (10 obitelji, 37 duša).

Prezime Ivković u Međimurju se pojavilo 1698. godine, kad je u Cirkovljanu zabilježen grafijski oblik Ivkovics; u tom je naselju 1716. godine upisan oblik Iffkovich; godine 1843. u Donjem Pustakovecu je naveden oblik Ifkovits; u istom je mjestu 1900. godine u uporabi oblik Ivkovics.

Sadašnji oblik Ivković ustalio se iza 1931. godine, kad je zabilježen u Donjem Hrašćanu i još četiri međimurska naselja.[14]

Popis iz 2001. godine u Međimurju je zatekao Ivkoviće u sedam naselja s 21 obitelji i 58 duša, a najviše ih je: u Donjem Hrašćanu (devet obitelji, 34 duše), Donjem Pustakovecu (5, 11), Čakovecu (3, 6), Štrigovi (1, 6) itd.

U 26 mjesta zagrebačkog područja i Hrvatskog zagorja žive 192 Ivkovića obitelji s 505 duša, a najviše ih je: u Zagrebu (143 obitelji, 364 duše), Velikoj Gorici (9, 33), Sesvetama (5, 14), Zaprešiću (6, 12) itd.

Ivković je i prezime primorsko-istarskog područja: u 22 naselja tog kraja prebiva 69 Ivkovića obitelji sa 182 duše, a najbrojniji su: u Rijeci (19 obitelji, 47 duša), Puli (15, 33), Labinu (6, 16), Malom Lošinju (3, 12), Vrbovskom (3, 12) itd.

Prema popisu iz 2001. godine u 14 mjesta karlovačkog područja živi 57 Ivkovića obitelji sa 120 duša, a najviše ih je: u Karlovcu (24 obitelji, 50 duša), Gornim Dubravama pokraj Ogulina (5, 12), Ponikvama (6, 12), Ogulinu (3, 11) itd.

Spominjemo još i četiri manje skupine Ivkovića: sisačku (14 naselja, 35 obitelji, 81 duša), koprivničko-križevačku (11, 24, 46), bjelovarsku (7, 11, 26), varaždinsku (5, 9, 20).

Najviše ih je: u Sisku (sedam obitelji, 17 duša), Goljinu (7, 11); Koprivnici (7, 11), Đurđevcu (4, 10; Bjelovaru (3, 8), Brezovcu (2, 5), Galovcu (1, 5); Varaždinu (5, 13), Gornjem Kneginecu (1, 3) itd.

Litaratura

  1. D. Vrsalović, Povijest otoka Brača, Supetar 1968.. str. 100. i 16.
  2. I. Ostojić, III. nastavak rada Ivna Ostojića, Onomastika šibenskog kraja, str. 306: Zbornik Kačić Split 1989/1990.
  3. I. Ostojić, op. cit., , nastavak III., str. 307; Zbornik Kačić Split 1989/90. godine .
  4. N. Kapetanić-N. Vekarić, Stanovniđtvo Konavala, knjiga II., Dubrovnik 1999-, str. 262.
  5. Isto, knjiga I., str. 161.
  6. J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, knjiga II., Sinj 1997., str. 118.
  7. D. Mandić,Croati catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptionibus annis 1743. Et 1768, exaratis, Roma-Chigao 1962., str. 21.
  8. Isto, str. 139.
  9. M. Džaja-K. Draganović, S kupreške visoravni, Baško Polje-Zagreb 1994., str. 447.
  10. Opširnije u mojoj knjizi Duvanjska prezimena, Tomislavgrad 2001. str. 148.
  11. A. Zirdum, Povijest kršćanstva u BiH, Plehan 2007., str. 278;
  12. A. Zirdum, Počeci naselja i stanovništvo brodskog i gradiškog kraja (1698-1991), Slavonski Brod 2001., str. 261., 161. i 308.
  13. M. Marković: povijest naselja i naseljavanje stanovništva, Zagreb 2002., str. 87., 93., 90; 224., 247; 319; 464. i 470.
  14. A. Frančić, Međimurska prezimena, Zagreb 2002., str. 291.

Naslovna fotografija: Jutarnji list

Možda vam se svidi

3 komentara

  1. Tibos says:

    U popisu literature nije naveden vrsni rad iz hrvatske antroponimije:
    D.Vidovic,PRILOG PROUCAVANJU ODRAZA SVETACKOG IMENA I V A N U HRVATSKOJ ANTROPONIMIJI,str.350.351.
    -VIDI:hrcak.srce.hr/file/77939

  2. Ante Ifkovic (Ivkovic) says:

    prezime Ivkovic u Subotici u popisu domacinstava subotickog sanca pojavljuje se 1720.Status militaris In Fossato Szabathka. Popisani su Ivan i Petar Ivkovics kao pripadnici konjice sa pripadajucom zemljom. Prezime se spominje i krajem 17 stoleca prilikom krstenja u franjevackom samostanu pa se pretpostavlja da su tu doseljeni sa franjevcima. U detaljnom turskom popisu iz 1578 toga prezimena nema. Popisi posle proterivanja turaka1699 i kasnije sve do 1720 nisu bili uspesni jer se stanovnistvo opiralo popisu iz kog su odredjivane poreske obaveze. U svim daljnjim popisima prezime Ivkovic je prisutno u obliku Ifkovics, Ivkovity ili Ifkovits. U izvornom obliku je ostalo jedino u crkvenim knjigama.
    Izvor:
    “Koreni”, svedocenje vekova, pravni polozaj i stanovnistvo Subotice 1391-1828, istorijski arhiv Subotice 1991

  3. Milos says:

    Pozdrav svim Ivkovicima..Ja sam iz Vrcina mesto kod Beograda, moji su se doselili u Vrcin 1824 iz Mesta Bavaniste kod Panceva jedni su otisli u Umacre,a drugi u Vrcin..Ivan Ivkovic Trgovac i ortak sa ljudima iz obliznjih mesta Guberevac, Stojnik i nemenikuce dosao u Vrcin 1824 godine.Ivan je imao ugled u Vrcinu i bio je potpisnik molbe Knez Mihailu u ime celog sela da se ne proda Alija Godanj.Ivan je imao brata Milana,Ivan imao dva sina Stanoja i Radoja, Milan sina Djuradj.Posle se spominje Djuradj imao sina Zivka,Stepana i Stevama i cerku Milicu, Radoje je imao tri sina Miloje, Milovan i Marko, Stanoje se ne spominje dalje dal je ostao u selu i vec nista nema o njemu…Danas ima 9 kuca u Vrcinu Ivkovic slava Djurdjic, inace Ivan je done slavu sveti Nikola iz Bavanista, sto se promenilo nema podatak..Neka mi se neko javi koje iz Bavanista ili zna odakle smo dosli u Bavaniste i sta i kako..mail je milos.ivkovic@eunet.rs

Komentirajte!

Your email address will not be published. Required fields are marked *