Nakon vrlo zanimljivih priča o porijeklu prezimena Budiša i Budišić iz Nevesta i Cere koje smo prethodnih mjeseci objavili u 3 nastavka, iz pera g. Nedjeljka Budiše donosimo zanimljivu studiju o prezimenu Sunara.
Što znači prezime Sunara?
U Rječniku JAZU/HAZU zapisano je prezime Sunarić iz 1563. – to je vjerojatno za sada jedan od najstarijih spomena toga prezimena (dok se ne istraže dubrovački i turski arhivi). U jezičnom smislu riječ Sunara mora imati orijentalno podrijetlo dok je prezime Sunar, Sunara, Sunarić/Sunarović vrlo rijetko i jedinstveno kod Hrvata i Srba. Štoviše uopće se ne javlja kod Bošnjaka-muslimana i ostalih europskih naroda. Travnički Sunarići su katolici-Hrvati i žive i danas u selu koje se zove Grahovik (oko 2 km udaljeno od grada). Usmena predaji toga kraja tumači da su se doselili u okolicu Travnika iz Dubrovnika još za vrijeme bosanskih narodnih vladara [1]. Prema usmenoj predaji hrvatskih Sunara iz Dalmacije (Nevest-Cera) oni su podrijetlom iz okolice Travnika [2]. U Crnoj Gori (Herceg-Novi, Boka Kotorska) susrećemo ljude sa prezimenom Sunara koji su bili vrlo cijenjene zanatlije [3]. Jednu obitelj koja se zove Sunarić krajem 18. stoljeća, naselili su Turci u Foču a drugu u Potkozarje [4]. Ti Sunarići iz Bosne (skupa sa onima u Srbiji i Crnoj Gori) pripadaju srpskom narodnom korpusu.
Zaseok Sunare u Ceri. U pozadini desno je brdo Veliki Bogočin, sa crkvom-kapelicom i ostacima zidina poganskog starohrvatskog svetišta (vjerojatno Svantevida/Sevida ili Bijelog Boga-Bilina). Krajnje lijevo na slici je Mali Bogočin (pretpostavlja se da je bio kultno mjesto slavenskog boga rata Peruna).
Nemamo nikakvih pismenih dokaza da su Sunare naselile u okolicu Travnika iz Dubrovnika – to je legenda. Ako međutim pretpostavimo da je uvijek u osnovi svake legende – zrnce istine – možemo izvući neke logičke zaključake. Kako su travničke Sunare su katolici, onda je razložno pretpostaviti da su tamo već bili i prije dolaska Turaka još za vrijeme bosanskih narodnih vladara (banova i kraljeva). Svejedno, pred nama stoji pregrešt zanimljivih pitanja. Što znači riječ 'Sunara'? Radi li se o nadimku? Oznaci profesije? Socijalnog staleža? Zašto su se te Sunare selile iz Dubrovnika u srednju Bosnu? Odakle su došli u Dubrovnik? Zašto to prezime susrećemo samo kod Hrvata i Srba i to vrlo rijetko? Zašto ga nema kod bosanskih Muslimana (muslimana-Bošnjaka) i ostalih Europljana? Zašto je prezime ‘Sunar’ i njegove izvedenice (Sunardi, Sunardy, Sunarini, Sunario, Sunardjan, Sunardjo, Sunariyah, Sunarko) tako rašireno na Orijentu (Turska, Nepal, sjeverna Indija)?
Slavensko/turska hipoteza
Jezično razmatranje podrijetla imena Sunara daje tri moguće hipoteze: slavenska, turska i indijska. U hrvatskoj ima prezimena kao što su Sunko, Sunić, Sunković, Sonko, Sonković, Sunajko ili Sunajkić i ona se izvlače iz starih (povijesno nestalih) muških imena kao što su Sunajko ili Sunaj. Međutim nemamo nikakvih poznatih dokumenata gdje se izričito spominje Sunar, ne samo kod Hrvata nego i kod ostalih slavenskih (pa i romanskih i germanskih) naroda. Zbog toga je „slavenska“ (i općenito europska) hipoteza malo vjerojatna. „Turska“ (ili bolje rečeno „muslimanska“) hipoteza počinje sa špekulacijom kako je prezime izvedeno iz imenice/glagola „suna". Tako nalazimo da se Jure „Suna" javlja 1679. na popisu fra. Bone Biloglava (župnika župe Zmina-Muć od 1679. do 1686.); poslije ga na istom popisu susrećemo kao Juru Sunaru (1686.) [5]. Sunećenje je obrezanje (kod muslimana) a „suna“ označava jednu islamsku predaju ili tradiciju (odatle i naziv sljedbenika „suniti“). Sunećenje svojih kandidata za islam, kao vjerski ritual, izvode muslimani sami. Zato je razložno pitanje zašto bi jedan kršćanski rod ime te prakse uzeo kao osnovu svoga prezimena?
Sunari u Indiji i Turskoj
Zbog svih gore navedenih razloga „indijska hipoteza“ je najprikladinja za jezično razmatranje značenja riječi i podrijetla Sunara. Ime 'Sunar' u Hindi-jeziku označava osobu koja se bavi zlatarstvom unutar Šudra – kaste hinduskog sustava. Riječ 'sunar' dolazi iz Sanskrita -„Suvarna kār“ [swarnakara] -> „onaj tko radi sa zlatom“. Dakle označava profesiju ali i socijalni status. Naime, kod tradicionalnih Hindusa pojedine profesije su strogo propisane određenim kastama – pojedincu nisu predviđene bilo kakve mogućnosti za prijelaz iz jedne u drugu kastu (tj. društveni uspon). Šudre su četvrta i najniža kasta; ostale tri su iz arijske zajednice: prva-svećenici, druga-ratnici, treća-stočari/ratari. Šudre obuhvaćaju pokoreno tamnoputo domaće dravidsko stanovništvo Indije nakon invazije Indoeruopejaca (Arijaca) oko 1500. – 500. godine prije Krista [6]. Poslovi koje su obavljali Sunari kao Šudre su označeni kao 'niževrijedni' (kovači, lončari, zlatari, stolari, kožari, konopari itd.) ali su bili jako bitni za svaku funkcionirajuću zajednicu [7]. U tijeku stoljeća, pojedine porodice Sunara su postale u nekim slučajevima i tzv. Parije ('nedodirljivi' , 'untouchable'), dok se drugima posrećilo popeti u društvenoj hijerarhiji [8].
Otkud onda prezime Sunar kod Turaka, gdje su svi nositelji toga prezimena muslimani? I kako to da toga prezimena nema među Bošnjacima-muslimanima kada su već Turci toliko utjecali na njih? Jedno moguće rješenje te enigme moglo bi (ali ne mora) biti i testiranje haplotipova Y-DNA muškaraca koji nose prezime Sunar/Sunara/Sunarić. Ako bi se potvrdilo da ti ljudi imaju genetičke markere karakteristične za starosjedioce Pandžaba (kako je to utvđeno za npr. Rome, kod kojih dominira haplotip H) onda bi imali mnogo više pouzdanih činjenica o podrijetlu europskih (i turskih) Sunara. Ali i tu treba biti oprezan, npr. haplotip R1a1a („stepski“) susrećemo kod ~30% Hrvata ali i kod ~30% Indijaca (smatra se da su ga donijeli Irano-arijevci iz stepa središnje Azije).
Sunare iz Nevesta, nadgrobna ploča sa natpisom „Sunar“ i „Biljug“. Lijevo [A]: Zaseok Sunare iz Nevesta snimljen sa Gradine. Desno [B]: nadgrobna ploča iz groblja („Šamatorja“) crkve sv. Marije iz župe Nevest sa natpisom „SUNAR“ i ostalim teško odgonetljivim slovima. Desno [C]: kameni fragment zvan „Biljug“ sa tekstom pisanim bosančicom kod 'Počivalista mrtvih' u Nevestu ispod Ðukića Kose. Stare kamene obiteljske kuće Sunara u Nevestu također sadrže natpise takve vrste. (Fotografije i grafička obrada, N. Budiša 2009.)
Moguća povijesna rekonstrucija
Zato nam preostaje analiza povijesnih indicija, koja ne mora biti točna, ali može biti poticaj daljnjih istraživanja koje će donijeti više svijetla u ovu zanimljivu materiju. Možemo pretpostaviti kako su se iz današnjeg Pandžaba (Indija i Pakistan) ti ljudi sa jako traženim zlatarskim i drugim zanatskim umijećima za muslimanskih osvajanja proširli po cijeloj Aziji. Na primjer, dobro je dokumentirano kako je perzijsko-turski sultan Mahmud od Gaznija (971. – 1030 .) nakupio preko preko pola milijuna roblja tijekom tursko-perzijske invazije na Pandžab (1024.) u Indiji (a među njima i mnoge pripadnike Swarankar grupe [10]. Odatle su Sunari mogli prispjeti na Bliski istok i Bizantsko carstvo, područje današnje Turske i dalje trgovačkim putevima do svih luka Europe (slično kao i europski Romi). To razmatranje može (ali i ne mora) objasniti predaju iz bosanskog sela Grahovika da su Sunare tamo pristigle iz Dubrovnika. Taj grad je bio najjača tranzitna luke srednjega vijeka na ovome dijelu Jadrana. A bosanskih banovi i kraljeva su zacjelo trebali vrsne zanatlije. Tako znamo da su obitelji srpskih Sunarića podrijetlom iz Herceg-Novog (a tamo su prispjeli također iz Dubrovnika) od starine bili vrsni puškari [11].
Sunare u srednjovjekovnoj Bosni (Grahovik, Herceg-Novi) su vjerojatno u vrijeme dolaska Turaka bili dobro integrirani u sredine kojima žive i postali „domaći“. Ekspanzija Turaka po Balkanu, omogućila im je i daljne širenje; tako su vjerojatno i dospjeli u Dalmaciju (Nevest) kao turski podanici iz Bosne još u drugoj polovici (ili najkasnije do kraja) 16. stoljeća. Pripadnike roda Sunara iz Nevesta i Cere nalazimo i u maticama fra Bonaventure Biloglava (1679.-1686.) koji je bio sa stanovništvom koje nije izbjeglo sa ognjišta nakon ustanka Zagorana protiv Turaka (1648.). Kako njihovi današnji posjedi u Ceri graniče sa njivama i šumama što se zovu „A'metuše“ (od muslimanskog imena Ahmet) nije teško zaključiti da su te zemlje (kao i Široke njive, Cerole i ostale posjede) prije oslobođenja vjerojatno obrađivali kao kmetovi/podanici turskih gospodara Cere. Druga je mogućnost da su ih Turci kao zanatlije (puškari, lončari, kovači) doveli u Nevest i Ceru; njihove usluge za tursku posadu (martolozi) na neveškoj Gradini su mogle biti vrlo tražene. Bilo kako bilo, iza toga egzotičnog prezimena krije se zanimljiva povijesna priča, gotovo pustolovina, vrijedna daljnjeg istraživanja.
„Sunar“ – natpis sa kamene ploče u groblju kod crkve sv. Marije u Nevestu; tri različite grafičke reprezentacje (N. Budiša, 2009.)
Izvori građe i komentari
- Izvor: internet-diskusija na temu „Sunarić, da vidimo koliko nas ima?“
- Budiša, N. (2009). Okvir za istraživanje podrijetla roda Budiša iz Nevesta i Cere u dalmatinskoj Zagori – Prezimena Nevesta i Cere u zadnjih 350 godina. Rodoslovlje.hr – Portal hrvatskog rodoslovnog društva “Pavao Ritter Vitezović” (Online: http://www.rodoslovlje.hr/author/budisa).
- Prezimena i plemena u Crnoj Gori – Portal zajednice Crnogoraca u Australiji (Online: http://www.montenegro.org.au/S.html).
- Istorija Kozare i Potkozarja – Kratka istorija Kozare i Potkozarja sa migracijama stanovnistva,naseljima i prezimenima (Online: http://www.scribd.com/doc/14462803/Istorija-Kozare-i-Potkozarja).
- Božić-Bužančić, D. (1988). Prilog poznavanju stanovništva i antroponima mućko-lećevičke Zagore. Čakavska rič, 2, Split, 1988., str. 59.
- Mallory, J.P. Indoeuropljani – zagonetka njihova podrijetla. Školska knjiga – Zagreb, 2006., str. 168.
- Za više informacija pogledati hrvatsku Wikipediju (http://hr.wikipedia.org/wiki/Kaste).
- Rose, H. A. (1908). On Caste in India. Journal of the Royal Anthropological Institute, str. 100.
- Za više informacija pogledati englesku Wikipediju (http://en.wikipedia.org/wiki/Sunar_(caste))
- Berzin, A. (1996). The Historical Interaction between the Buddhist and Islamic Cultures before the Mongol Empire (online: http://www.berzinarchives.com/web/en/archives/e-books )
- Alex Sunarich at http://boards.ancestry.families.aol.com/surnames.sunaric/1/mb.ashx
U selu Zabilje, općina Vitez u BiH postoji prezime Jukić Sunarić, koji nose veći dio stanovništva, a jedan dio stanovnika je u zadnje vrijeme brisao dio prezimena "Sunarić" . U mojoj obitelji, moj otac je brisao dio prezimena "Sunarić", tako da je sada ostalo samo Jukić, a i drugi su brisali "Sunarić", ne znam zbog čega je baš to izabrano.. Nije mi poznato porijeklo prezimena.
Sve dok se ne istraži dokumentacija ostaju nam nagađanja, poredbe ili zaključci na temelju indicija. Takav je i moj članak o Sunarama/Sunarićima. Npr. moguće je i špekulirati o „ostrogotskom“ podrijetlu Sunara, jer je „sunna“ ostrogotska riječ za „sina“ (a Ostrogoti su ostavili jake tragove i u Bosni i Dalmaciji; vjerojatno su igrali i veću ulogu u etnogenezi Hrvata nego što mi danas znamo). Kažem možemo špekulirati, ali ne i pouzdano znati. Najpouzdaniji parametri su zacjelo genetički markeri, preko kojih se uz kombinaciju povijesti, lingvistike i znanja iz usmene tradicije mogu donijeti dosta pouzdani zaključci i sudovi. Zato su komentari kao ovaj Vaš – vrlo dragocjeni i dobrodošli.
Osobno mi je kao zanimljivo da su Vaši preci odbacili prezime Sunarić. Znam (od prije zadnjega rata u Bosni) da gradsko pučanstvo Travnika ljude iz okolice (pa i Sunariće) zovu „džudžani“. To ima više podrugljiv i podcjenjivački karakter, ali tako je to u svakoj regiji kugle zemaljske. Ono što je zanimljivo jest da Sunare iz Cere slično („đuđani“) zovu svoje susjede-kovače (koji se prezivaju Pućo). Nadimak đuđan/džudžan mi osobno zvuči jako orijentalno. Nisu li tako Turci zvali kovače romskoga podrijetla? Možda netko drugi zna više o tome. U svakom slučaju to je jako zanimljivo, jer iz moga pisanja snažno proističe da imenica „sunar“ označava i profesiju i socijalni stalež.
Prema podacima koje sam uspio sakupiti što sa Interneta, što iz literature, postoje jake indicije koje ukazuju da je to prezime prastari očuvani indoeuropski jezični relikt kojega izvodimo iz Sanskrita (Sanskrit: suvarna kār -> „koji radi sa zlatom“; Hindi: Sunar/Sonar/Swarnkar -> „zlatar“). Ljude sa tim prezimenom susrećemo i kod kršćana (katolika, pravoslavaca), muslimana (Turci, Iranci, Kurdi) i budista/hindusa (od Sri Lanke do Nepala i šire).
Poštovanje,Prezivam se PUĆO rođ.1970 porjeklo mi je iz sela Umljanović blizu vašeg kraja. Upravo istražujem porjeklo moga prezimena.Ja poštivam struku pa tako i vašu struku povjesti.I mislim da se stvarna povjest može pisati i tumačiti jedino na jedan način, i to nekakvim pisanim dokazima,jer i ja sam učesnik nekakve povjesti pa tako mogu tvrditi da sam se nasluša dosta LOVAČKI priča.Ja bih jedino molio ako mi možete iz arhiva pronaći podatak kada se prvi put i gdje spominje prezime PUĆO i kako se je izvorno pisalo.A šta se tiče kovača nisu Puće jedini bili kovači.
Poštovanje, na žalost ne mogu Vam biti od pomoći, budući da se u župi Nevest prezime Pućo javlja tek 1881. kada je Mate Pućo, kovač iz Planjana, oženio Anu Budiša (Popović) iz Cere i došao na njeno imanje. Najbolje će biti pogledati spiskove koji su dobro sažeti u Kužićevoj “Povijesti dalmatinske zagore” (koja mi sada nije pri ruci; tamo su popisi izbjeglica u Primorju, kao i popisi iz mletačkog katastra iz 1711.). Lingvistika nas uči da se prezime izvodi iz stare slavenke riječi “puć” što znači put, pa bi “pućo” bio “putnik”. To je sigurno, sve ostalo su nagađanja koja sakupo tako da sam osobno bilježio što su stariji ljudi pričali u Ceri. E sada, jesu li to fantazije (ili ‘lovačke priče’ kako to vi kažete) mogu samo dokumenti i ozbiljna istraživanja dokazati tj. opovrgnuti. Čitajući Araličin “Put bez sna” i “Duše robova” dobro sam zapamtio da su kovači bili jedno od najuglednijih zanimanja našega kraja toga vremena. I na kraju da ponovim ono što sam nedavno napisao u eseju o Rajčićima: Ne čine nas ljudima niti naša prezimena ili naši preci (bliži ili daljnji) nego nas ljudima čine naša djela i karakter. Prezimena ima svakakvih od egzotičnih do neobičnih a Zagora je naseljavana sa svih strana svijeta. Svako dobro i lijep pozdav.
Najljpša hvala.Htio sam provjeriti ono što ste tumačili (ili napisali),ali vas mogu usmjeriti ili vam mogu pomoći u istraživanjima.Čini mi se da se vi puno oslanjate na nekakve priče ,jer prezime PUĆO nije došlo sa Turcima pa su se pokrstili ,jer koliko ja poznajem povjest ,Turci su vladali dalmacijom…(odgovorite vi)do kada.A mislim da vas ta vaša Lingvistika krivo uči,PUĆO ne dolazi od riječi "PUĆ"kako vi to tvrdite nego od neke druge rečenice,a to ću vam drugi put pojasniti.
Poštovanje, drago mi je da smo se razumjeli. Kod bilo kakvog istraživanja uvijek se mora od nečega početi. I ozbiljan istraživač mora uvijek biti spreman priznati da je pogriješio, ukoliko je pogriješio. Zato, ukoliko Vi mislite da sam ja pogriješio u svojim analizama ili interpretacijama – to je Vaše pravo. A još bolje bi bilo ako pribavite dokumente ili činjenice koji dokazuju moje zablude. Bio bih Vam jako zahvalan, jer priznajem da sam pogrešiv čovjek.
Međutim meni na srcu leži i ovo: ukoliko sam ja u svojim analizama povrijedio Vas ili bilo koga iz roda Pućo – e onda Vas ja ovdje javno molim za ispriku i za oprost. Stekao sam naime dojam da Vas je moje pisanje povrijedilo – i zato mi je žao. Osobno me prezime Pućo zanima, ne radi prezimena samog, koliko zbog fakta da su naše Puće (Kovači) iz Cere (potomci Mate Puće koga su zvali Đuđo) – moj rod. Osobno nemam običaj o bilo kome niti što loše misliti – a kamoli o svome rodu. U redu?
Pogledat ću dostupne znanstvene radove (u prvom redu mislim na članak fra Karla Kosora; „Drniška krajina za turskog vladanja“ (1522.-1685.)) i knjižice sa popisima iz mletačkog katastra (1709.) kao i popis fra Bone Biloglava (1680.-1685.) čim mi dođu do ruke (iza 8.prosinca) i javiti Vam ovdje ako što nađem o rodu Pućo.
Lijep pozdrav i svako dobro.
Puno hvala.Prezime PUĆO je koliko sam ja uspio doznati iz nekakvih pisanih dokumenata došlo u dal.zagoru iza 1768 god.otprilike nekih 80godina iza vladavine Turaka.Izvornik govori da se je prvotno pisalo kao PUCHIO (prvi službeni popis KATOLIČKIH obitelji u Livanjskom kraju u to doba).Pa mislim da se je prezime Pućo trebalo izgovarati kao "PUĐO" ili "PUĐA" (a ne PUĆ ) gdje upravo neki autori daje opasku na prijevodu (PUCHIO).Ja mislim i znam da su ljudi u to doba u našem kraju bili 0.01% pismeni pa iz toga proizlazi da nisu znali niti izgovoriti ispravno svoje ime kamoli prezime.Pa mislim da se je taj Mate trebao zvati po prezimenu PUĐO a ne ĐUĐO.Koliko sam ja uspio, igrom slučaja upratiti pa vi povežite današnji Meštrovići se nadimkom zovu PUĐIĆI a ne ĐUĐIĆI.Za sada toliko,molio bih vas vašu E-Mail adresu da ne moram ovako javno pisati,jer imam relativno temeljnih stvari o prezimenu PUĆO .Hvala i lijep pozdrav !
Hvala Vam, pisati mi možete na budisa[at]biocat.tu-berlin.de. To je vrlo interesantan (i logičan trag) koji upućuje na Bosnu i Hercegovinu. U svijetlu novih činjenica, vrlo ću rado revidirati napisano o prezimenu Pućo.
Ovdje ću iskoristi priliku da malo pojasnim o tome kako sam došao na „puć“. Na imenicu „puć“ sam naišao slijedeći tragove moga prezimena (Budiša) medju zapadnim Slavenima u istočnoj Njemačkoj i južnoj Poljskoj. Oni su sačuvali dosta starih izričaja (jer su bili izolirani od ostalih Slavena). Povijesno znamo da su Bijeli Hrvati živjeli u današnjoj Južnoj Poljskoj; otprilike oko Zakopana (i tamo sam naišao na Budiše ali u poljskoj varijanti: Budisz) . Prije stotinjak godina su se potpuno asimilirali sa Poljacima, tj. postali Poljaci i pričaju moderni poljski.
Zapadno od njih je Šlezija a onda dolazi Odra sa istočnom Njemačkom gdje nalazimo na ostatke Srba Lužičana (Saksonija [Gornj Lužice; katolici] i Brandenburg [Donje Lužice; protestanti]). Tu sam u skoro svakome selu naišao na Budiše; i gle u njihovu jeziku sam primjetio i ove imenice „puć“, „pućo“, „pućowar“ ili „pućowarja“. Npr. na Internetu možete naći ovu rečenicu: „Nowočasny pućowar přez Orient bě Josef Wúnsch, profesor na Pilzeńskej..“ ili možete naručiti knjigu „Pućnik po hornjoserbšćinje. Gramatika” izdanu u Budyšinu (Bautzen) 2003. godine.
Kad smo već kod gramatike, evo da malo stekene osjećaj kako pričaju Lužičani:
Ja pućuju/ti pućuješ/on pućuje/mi pućujemy/ vi pućujeće/oni pućuja (pućuju).
I za kraj jedna lijepa pjesma iz Lužica:
Swobodny pućowar:
Sylny ženje hišće njejsym był,
to ty drje hinak widźiš.
Sym to snano jónu rady chcył,
snadź mje nětk` za to hidźiš!
Njewočakuj ničo bratře mój!
Wumóžić će skerje njeńdu.
Kóždy kroči ćežko sam puć swój!
Ale hromadźe pak móžemy,
sej nachribjetnik hrabnyć naš
a na puć so podać zhromadnje.
Při tym wobhladaj sej tež, kak ja,
sej šćežku wažu moju,
Ze mnu ´žno tež druzy pućuja,
a kroča šćežku swoju.
Izvor: http://www.interserb.de/viewtopic.php?f=40&t=1415&start=0
Poštovanje,
Gospodine Budiša i Pućo, drago mi je nešto novoga saznati u svezi naših prezimena…
Pridodajem svoj skromni doprinos spoznajama o prezimenu Puđa iz Miša, biskupski popis 1741 i 1768
sa sljedećim upisima : 1741 Pućo – Puđa <> Puchio <> Miši 9 članova
1768 Puđić – Puđa <> Pugich <> Miši 13 članova
i prezimena kojega više nema u Mišima : 1741 Gabrilović – Meštrović <> Gabrilovich <> Miši 5 članova,
god. 1768 nema više Gabrilović-Meštrović u Mišima
Izvor "Livanjska katolička prezimena" Tomislav Perković, Matica hrvatska ogranak Livno 2007
Očigledno je problem upisa na latinskome i hrvatskog izgovora prezimena Puđa, u dva popisa dva različita latinska upisa.
Mene osobno zaokuplja činjenica da se Meštrovići nazivaju PUĐIĆI, što može biti vezano za mjesto porijekla, a njihov dolazak u dal. zagoru iza 1768 poklapa se sa činjenicom da ih nema u Mišima 1768.
Ako mogu pomoći na bilo koji način stojim na usluzi,
S poštovanjem,
Branko Puđa branko.puda@gmail.com
suNara-odSunca , nar=šipak=sunce=Ra=Egipat=štovanje Boga Sunca
suTivan-od Ivana
suPetar-od Petra-sunPetar
naNara jest morski spuž koji je vidljiv za vrijeme sunca, ( su=na) - naSuncu – ( nar=šipak) – (šipak= sunce=mnoštvo-mnogobrojnost)
su=od
‚Ponavljanje je majka znanja‘ (repetitio mater studiorum est) kažu stari Latini. Pa nije zgorega ponoviti kako pri nagađanju o mogućem značenju toponima ili prezimena treba biti konzenkventan. To ne bi trebalo biti tako teško budući da je Internet sa svojim tražilicama je dostupan svima.
Evo što kaže hrvatska wikipedija o naru:
Šipak, mogranj, nar, granat, granat-jabuka, uličar (lat. Punica granatum) grm je ili drvo koje uspijeva u krajevima s toplijom klimom. (izvor: http://hr.wikipedia.org/wiki/Nar)
O EGIPATSKIM BOGOVIMA SUNCA:
Ra – bog Sunca, ima glavu orla, u Starom i Srednjem kraljevstvu kralj bogova.
Atum – bog zalazećeg Sunca, ovnova glava, spoj s Raom (Ra-Atum).
Khepri – bog jutarnjeg Sunca, skarabej; (uporni obnovitelj života).
To je kukac, kod nas poznatiji kao govnovalj, jer uporno kotrlja svoju kuglicu (od balege), jedan je od tipičnih egipatskih simbola korišten za simboliku uskrsnuća. Također je i simbol sunčevog ciklusa dana i noći. Živi su ga koristili kao amajliju, a i mrtvi su se kitili s njim (sarkofazi). (vidi: http://www.slobodnadalmacija.hr/Linkovi/Forum/tabid/183/afv/topic/aff/59/aft/264/afpg/7/Default.aspx )
Prema egipatskoj mitologiji, prvotno je postojao ocean Nun, koji se spominje kao i bog. Iz njega je izronio brežuljak. Ali postoje 3 mita o nastanku bogova iz Nuna. Prvi potječe iz Heliopolisa, Grada Sunca, te govori da je na početku iz Nuna rođen bog Sunca. Izvorni mit kaže da je to Atum, ali je poslije u mitu spominjan Ra. U Novom kraljevstvu, mit govori da je Amon-Ra bog Sunca. Bog Sunca je ispljunuo Šua i Tefnut, blizance, a iz njegovog oka je nastala Hathor. Drugi mit dolazi iz Memfisa, gdje se vjerovalo da je stvoritelj svega i Atumov otac Ptah, bog umjetnika. Treći mit, iz Hermopolisa, kaže da je na početku postojao i ocean Nun, i bog Nun. Bog Nun imao je ženu Naunet, a oboje su bili vodene sile. Uz njih su bili još neki bogovi, a važniji su Amon i Amaunet. Amon u ovom mitu nije Sunce, već život.
Izvor: http://hr.wikipedia.org/wiki/Egipatska_mitologija
JOŠ JEDNOM O VEZI ZLATA KAO KOVINE I IMENA/PROFESIJE/PREZIMENA ‘SUNAR’
Hindi i Sanskrit
Ovo kaže engleska wikipedija: (Hindi: "Goldsmith", alterately Sonar or Swarnkar; Sonar or Sunar or Swarnkar is a Hindu caste in India that refers to the communities of goldsmiths, silversmiths and jewellers. The word, sonar, has been derived from the Sanskrit word Suvarnakar that means worker of gold (http://en.wikipedia.org/wiki/Sunar ; http://en.wikipedia.org/wiki/Soni_caste ).
Pisanje Alexa Sunaricha
Ovo je napisao Alex Sunarich na američkom rodoslovlju (navodim ovdje jer je u međuvremenu originalni tekst nestao sa web-stranice upisane u referencama moga članka).
‘My greatgreat grandfather was Petar Sunaric, a Serb who migrated to the village of Vlasenica (in present day Bosnian Serb republic) in the mid-1800s from the nearby town of Foca (pron. Focha). His predecessors had migrated to Foca in the early 1800s or late 1700s from either the Zabljak region or the Boka Kotorska region of Montenegro (Crna Gora) where they were gunsmiths who went by the surname of Sunar. I have a detailed family history from Petar onward but am trying to find the links between him and the old Sunars. I believe that Petar is buried in Foca but am not sure if he is born there. I do not know the names of his parents. Any informtation on the family Sunaric in Foca (or Sunar) in this region would be appreciated. A small correction; the historical family name may have been Sunara (before being changed to Sunaric); anyone out there?’
Ostale zanimljivosti:
Posljednji Sunari iz Pandžaba; lijep članak na engleskom koji daje prikaz stanja odumiranja Sunara kao profesije i imena u Pandžabu iza podjele Indije. Posebno je interesantan sociološki fenomen kada su mnogi pripadnici te (sub)kaste odbacili ‚Sunar‘ kao svoje prezime ili kao profesiju.
(izvor: http://www.apogeebodypiercingsandiego.com/body-piercing/the-last-sunar-the-dying-tradition-of-rajasthani-jewelry-making/ )
U Berlinu možete posjetiti i turski kafić – Café Sunar (http://www.berlin.de/restaurants/1627766-1622830-cafe-sunar.html ).
Ime i njegove varijacije je dosta rašireno u Turskoj, cijelom Bliskom Istoku sve do Nepala i Bengala.
I na kraju o perfiksu 'su' kod pomenutih toponima:
Hrvatski standardni jezik koristi prefiks 'su' u izricanju zajedništva kao npr. suputnik ili suradnik. Međutim kod toponima u Dalmaciji, pojedina mjesta npr Supetar, Sumartin, Sutivan na Braču su nastala od Romanskih naseja Santu Petar (Sveti Petar), Santu Martin (Sveti Martin), Santu Johannes (Sveti Ivan). U procesu slavenizacije Romana koji je najvjerojatnije imao i bilingualni period: –Santu- postaje -Su-. Tako da su ti toponimi relikti toga davnoga vremena.
O SUTIVANU:
Sutivan je malo mjesto smješteno na sjeverozapadnoj strani Brača. Dobilo je ime po Sv. Ivanu Krstitelju. Ime Sutivan službeno je ime nastalo od imena starokršćanske bazilike sanctus Johannes, iako ga mještani i ostali otočani nazivaju isključivo Stivan, a u tom obliku se javlja i u raznim povijesnim ispravama. (http://hr.wikipedia.org/wiki/Sutivan)
O SUPETARU
Supetar, grad koji je ime dobio po svom zaštitniku, Sv. Petru je najveći grad na otoku Braču i administrativno središte otoka. (izvori: http://hr.wikipedia.org/wiki/Supetar i http://www.villa-stipe.com/hrvatska/otoci/brac)
JOŠ BOLJE JE DOKUMENTIRANO TOPONIMSKO PODRIJETLO POLUOTOČIĆA SUSTIPAN:
Na poluotočiću zapadno od Gradske luke se u srednjem vijeku nalazio benediktinski samostan sv. Stipana pod borima (San Stephanus de Pinis, sub pinis). Po istome je taj poluotočić i nazvan – Sustipan. Najpoznatiji zaređenik tog samostana je bio sin hrvatskog kralja Dmitra Zvonimira, Stjepan. Osnivač tog samostana je bio splitski nadbiskup Lovre, inače prijatelj kralja Zvonimira . Izvori spominju ovaj samostan prvi put 1020 (izvor: http://hr.wikipedia.org/wiki/Split ).
Poštovani!
Slučajno sam naišao na vašu stranicu i komentare koji se tiću prezimena Sunarić, te sam se čak malo iznenadio vašim istraživanjem podijekla prezimena koje ja i danas nosim. Ja sam Nikola Jukić-Sunarić a rođen sam u selu zabilju kod Viteza u Bosni, iako već duži niz godina živim i radim u Velikoj Gorici. Meni je moj otac Frano koji je hvala bogu još živ ispričao sljedeće: da je njemu njegov otac Ivo, tj. moj deda rekao kako smo se mi od uvijek prezivali Jukić, te da smo u srednju bosnu doselili negdje od Knina, tamo negdje u krajem 15. stoljeća, možda i kasnije nisam siguran. nakon toga kako su u Bosni vladali Age i turski veziri (neznam točno nazive), navodno taj neki moj pra pra pradjed je kako nebi plačao određene poreze tom agi, morao od njega primiti naziv uz svoje prezime. kako se taj Aga zvao Sunara, tako je i taj moj predak uzeo taj nadomjestak uz svoje prezime, a što je sa godinama i stoljećima prešlo u naziv Sunarić. E sad da li što znate o tome? Molim da mi komentirate. Hvala
Moja pokojna baka se zove Milka Jukić-Sunarić, udana Matošević i isto je iz Zabilja. pa smo vjerovatno u rodu. Baš istražujem to prezime. Uvijek sam mislila da je to "Sunarić" zato što je netko prešao sa muslimanske vjere na katoličansto pa nije mogao u potpunosti promjeniti prezime.
Poštovanje,
o Sunarićima iz Zabilja pisao je Marijan Jukić iz Viteza prije više od godinu dana. Nigdje nisam našao da ima Sunarića/Sunara koji su po vjeroispovijesti muslimani. No treba pogledati Leksik prezimena SR Hrvatske (izd. Matice hrvatske, Zagreb 1976). Ne znam dali postoji sličan dokument i za Bosnu i Hercegovinu ili Crnu Goru (gdje također susrećemo starinu roda Sunarića/Sunara). Zato ne mogu komentirati moguće veze Vašega roda sa muslimanskim plemstvom Bosne i Hercegovine.
Kod prezimena Sunara jedno je sigurno – vrlo rijetko se pojavljuje na Balkanu. To može biti znak ili njegove iznimne starine ili njegove egzotičnosti. Moje osobno iskustvo sa tim prezimenom je bilo ovako: kako sam odrastao u blizini Sunara iz Cere, uvijek sam razmišljao kako bi to moralo biti staro prezime (upravo zato jer je vrlo rijetko). Međutim kada me je životni put doveo u međunarodnu/internacionalnu znanost a time u stalni doticaj sa drugim kulturama – iskusio sam da prezime Sunar upoće nije rijetko u Turskoj (istočni dio), Palestini, Pakistanu, Indiji i Nepalu. Od tada više vjerujem da se prije radi o egzotičnom orijentalnom prezimenu koji je pristiglo u Europu negdje u vremenu kasnog srednjeg vijeka (12-14 stoljeće).
Moja amaterska jezična analiza ('zasoljena' usmenom predajom iz Nevesta i Cere te skromnim literaturnim vrelima) u gornjem tekstu je dijelom inspirirana podacima Facebook-grupu „Sunarić, da vidimo koliko nas ima?“. Moj članak nije nikakav egzaktni znanstveni tekst, već prije jedna vrsta radne hipoteze, eseja, poticaja da se ta materija istraži. Osobno bih bio vrlo sretan kada bi se netko (inspiriran mojim tekstom) profesionalno uhvatio u koštac sa enigmom prezimena Sunarića/ Sunara. Pri tome mi nebi teško palo ako se dokaže da sam u zabludi (napredak znanosti i jest process oslobađanja od zabluda i privida).
Naime, sve dok se ne skupe solidni fakti, ostat će mo u svijetu spekulacija. No bolje je i to nego ništa. Zato treba sakupti sve što se zna, usmena predaju, fragmente, analize…i sve drugo što čovjeku dođe pod ruku. Od nečega se uvijek mora započeti.
Srdačan pozdrav ljudima i ženama Zabilja koji su starinom ponosni Sunarići!
Ovom prilikom zelim pozdraviti sve Zabiljane…a posebno Nikolu Jukica -Sunaric kojeg vec duze vrjeme trazim…vec sam E-Mail od njega dobila ali ne mogu nikako da mu odgovorim….zato ko ga poznaje neka mi javi,moja E-Mail adresa je vec navedena ili na Facebook…pod imenom Drazana Rajic…unapred se zahvaljivam i pozzzz…za sve u Lasvanjskoj dolini
