Odakle su dalmatinski Rajčići?

Plemićki grb obitelji Rajčić iz Poljica; uočiti polumjesece (mladi mjesec), stari hrvatski simbol koji se redovno javlja na srednjovjekovnim stećima Nevesta, Unešića i Koprne. U doba sukoba s Turcima Poljičani su odbacili prastari grb sa mladim mjesecom i zvijezdom Danicom te su preuzeli lik svetog Jurja koji ubija zmaja kao simbol Poljica.

Od Rajčić grada do Poljica i natrag do Rajčića bunara

U prvome dijelu eseja o rodu Rajčića dobili smo sliku o snazi i ugledu roda Rajčića na početku 18. stoljeća. K tome trebamo dodati kako postoje prastari Rajčića bunari blizu Lećevice; vjerojatno mnogo stariji od vremena turske okupacije (vidi sliku). Postojala je i 'bandira Rajčića' iz Korušica 1709. pod zapovjedništvom harambaše (Ante?) Rajčića. Imaju visoke vojne dužnosnike toga vremena (kapitane i pukovnike) o kojima nema ni spomena na popisu izbjeglog stanovništva u okolici Šibenika kao ni u zapisima fra Bonaventure Biloglava. Sve to upućuje na logičan zaključak da je „baza“ roda Rajčića morala biti daleko šire područje od teritorija današnje općine Unešić. Na žalost, usmena tradicija iz Nevesta ne doseže do tih vremena. Gospodin Mirko Matijaš na nevest-cera.net navodi kako neveški Rajčići danas imaju sljedeće obiteljske nadimke: Šmeuti, Kudrići, Barišići, Kljaići, Blažovići i Mršići.

Danas nema Rajčića u Poljicima; nalazimo ih u Mravincama (Solin), na samoj granici Poljica (vjerojatno noviji naseljenici). Po sličnosti prezimena nameće se zaključak da bi brojni dalmatinski Rajčići mogli imati veze s tom starom hrvatskom plemenitaškom porodicom Rajčića. Taj stari rod je vjerojatno iz Like; danas u Gospiću postoje temelji utvrde koja se zove 'Rajčića grad'. Dio njih se još u 14. stoljeću naselio među Poljičane u službi tadašnjeg hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika Anžuvinca pa su ih zato domaći poljički didići i zvali „Ugričići“. Nakon zadarskog mira 1358. godine, plemić Juraj Rajčić (skupa sa Jurjem Dražojevićem) upravljao je Poljicima i zastupao poljičke interese u sukobu sa splitskom općinom (komunom). Međutim, nemamo dokumentiranih dokaza da su neveški ili ostali zagorski Rajčići potomci toga Jurja (iako je među zagorskim Rajčićima Jure vrlo često muško ime). Prema Alfonsu Paviću: Juraj Rajčić je živio u Poljicima, a kada je umro, pokopan je u Splitu. Prema usmenoj predaji, imao je dva sina, Ugrina i Novaka. Ugrin se ženio tri puta, druga mu je žena bila rođena Dražojević. Po njemu se nazvala loza Ugrinovića koja je dala i poljičkih knezova i biskupa Nikolu. Ugrinov brat Novak je imao sina Petrića koji je umro bez djece. Drugi Ugrinov sin Pavao je praotac roda Pavića koji je imao više velikih knezova u Poljicima. No treba biti oprezan s nagađanjima. Pavić je relativno često prezime (npr. u Utorama Donjim u mnogim drugim mjestima); Ugrinovići ili Ugričići su također dosta rasprostranjeni (i među hrvatskim Srbima).

Nevest i Rajčići – krajolik i spomenici. Na slici gore (A) je panorama Nevesta slikana iz susjedne Visoke (N. Budisa; 2009) dok je dolje (B) je fotografija Rajčića Bunara kod Lećevice (snimio Tomislav Lerotić, 2003.) U svojoj maloj ali hvalevrijednoj monografiji o Nevestu, Vicko Kapitanović je mudro zapisao: "Posebno su se iz Nevesta i Unešića raspršili Rajčići po čitavoj Zagori naročito po Ogorju i Radošiću. No nije jednostavno odgovoriti odakle je zapravo ta obitelj."

Špekulacije, nagađanja i vjerovanja

Juraj Rajčić je bio hrvatski plemić koga su hrvatsko-ugarski kralj i hrvatski ban [ili banovac] iz Knina poslali među Poljičane. Umro je u Splitu i pokopan je u crkvi sv. Dominika, gdje mu je i danas grob sa natpisom. Na prostru koji obuhvaća povijesna Poljica tih Rajčića danas nema – ‚pretvorili‘ su se u Paviće i Ugrine (Ugrinovići, Sinovčići). To su bili obiteljski nadimci koji su postali prezimena. Na području današnje općine Unešić, npr. u Utorama Donjim imamo staru porodicu Bučevića, koji su odbacili staro prezime a preuzeli nadimačka imena: Kerani, Baleci itd. Međutim, naseljenci u Ceri su zadržali staro prezime Bučević (iako su po obiteljskom nadmiku Kerani), tako da to staro prezime nalazimo u Ceri, iako tu ne pripadaju starinom. Slično je i sa starom hrvatskom velikaškom porodicom Šubića-Zrinskih, čije izravne potomke nalazimo u Grčkoj na Kreti (Zriniakis) dok su u Hrvatskoj odavno izumrli. Zato možemo samo špekulirati da se možda slično dogodilo i s poljičkim Rajčićima. Pri tome bi se moglo dogoditi da su domaći preuzeli nadimačka prezimena (Pavić i Ugrin/Ugričić), dok su raseljeni zadržali starinsko prezime Rajčić. Ti su za turske okupacije vjerojatno i dospjeli u Nevest, Unešić i Vinovo (Partemis, Marčele) gdje su i živjeli kao turski podanici sve do velikog ustanka Zagorana 1648. i prelaska naroda u zbjeg 1684. godine. No, može isto tako biti da su im Turci dopustili naseliti se u Nevest odnekle drugdje i da uopće nemaju veze s poljičkim Rajčićima. Npr. obitelji velikog hrvatskog roda Raiča (Rajčevića) iz Bosne i Hercegovine su se raseljavale po dalmatinskim prostorima, prije i nakon oslobođenja od Osmanlija. Tako smo vidjeli u prvome dijelu eseja kako su se pojedini Rajčići iz Unešića pisali i kao Rajčević.

Umjesto zaključka: kako postati "plemenit"?

Što ćemo, dakle, zaključiti? U zapadnoj i srednjoj Europi „plemenstvo“ ima danas manje-više simboličko značenje. Tako bi trebalo svagdje biti. Pri tome uvijek imati na umu kako je plemenitost u prvome redu osobina karaktera. Svaki čovjek ili žena može može biti plemenit(a) ako radi na sebi, bez obzira tko (i što) su preci bili. Svatko je, naime, odgovoran za ono što jest. Osobno sam uvjeren kako je jedna od temeljnih osobina svakoga plemenitog čovjeka da se propituje za svoje podrijetlo. Učeći tako o svojim precima čovjek nastoji proširiti svoje vidike, postati zreliji, mudriji, tolerantniji i nadasve svakim danom nastoji biti sve bolji.

Izvori građe:

  1. Karlo Kosor: Drniška krajina za turskoga vladanja, Kačić, XI. (str. 125-182), Split, 1979..
  2. Vicko Kapitanović: Nevest, Župski ured u Nevestu, 1992.
  3. Jakov Grbeša: Unešić i okolica kroz tisućljeća, Poglavarstvo općine Unešić, 1997.
  4. Krešimir Kužić: Povijest Dalmatinske zagore, Književni krug Split, 1997.
  5. Ivan Ugrin: Alfons Pavić – Prinosi povijesti Poljica, Slododna Dalmacija od 4.9.2004.
  6. Ante Ivanković i Jure Kerum: Hrvatski rodovi općine Muć', Split, 2007.

Nediljko Budiša

Rođen je u Šibeniku 1966. godina. Hrvatski je znanstvenik-prirodoslovac. U Zagrebu je uspješno okončao studije biologije i kemije (nastavnički studij), molekularne biologije (inžinjerski studij) te biofizike (magistarski studij). Doktorirao je na rendgenskoj strukturnoj analizi proteina pod vodstvom nobelovca Roberta Hubera, na Tehničkom sveučilištu u Münchenu 1997. Ostvario je tipičnu znanstvenu karijeru od post-doktorskih studija do habilitacije i poziva za redovnog profesora na Tehničkom sveučilištu u Berlinu (2008.). Jedan je od utemeljivača - inženjerstva genetičkog koda - što je i njegova životna znanstvena misija. Osim prirodoslovlja pomalo se bavi poviješću, filozofijom, književnošću i religijom kao hobby-aktivnostima.

Možda vam se svidi

10 komentara

  1. ivica says:

    Poštovani gospodine Budiša,
    zanima me porijeklo mog prezimena te kada je i kako nastalo. Prema nekim tumačenjima prezime Nevešćanin je nastalo iz krijena imena Nevesta te se odnosilo na stanovnike Nevesta (Nevešćani). Je li to točno? Molim vas da vaše mišljenje i tumačenje pošaljete na moj mail.
    Unaprijed zahvaljujem

  2. Poštovani gospodine Ivica,

    Nevešćani iz Marine (ili okolice) su uistinu potomci muškarca (meni nepoznata imena i prezimena) iz Nevesta koji je se naselio, skućio  i zasnovao porodicu u tome kraju. To je moralo biti ne kasnije od 1850 godine. O tome postoji i usmena predaja; najbolji poznavalac je bio pokojni Jure Sunara – Tarlaš iz Nevesta. Ravnatelj Osnovne škole u Marini gosp. Mirko Matijaš je proveo djetinstvo u Nevestu i dobro je poznavao pok. Juru. Od njega sam osobno i dobio ove informacije. Zato će biti najbolje da ga za sve ostale detalje osobno kontaktirate.

    Srdačan pozdrav,

    Nediljko Budiša

  3. Petar Rajcic says:

    Gospodine Budisa:
          Javljam se iz Argentine, kako sam naisao na web stranicu Rodoslovlje u vezi prezimena Rajcic, molio bih Vas ako je moguce da mi objasnite, kako je to prezime zavrsilo u selu Radosicu opcina Lecevica, obzirom da je to moje rodno mjesto, buduci namjeravam napisati autobiografiju za moju djecu i unuke, zato prikupljam material, nesto iz moga sjecanja, nesto kako vidite trazim na Internetu, a osim toga imam nesto materijala o Poljickoj Republici, gdje se spominje izvjesni Juraj Rajcic, ali to sve nije dovoljno za tvrditi da je origen tog prezimena upravo u toj Republici. Molio bih Vas ako se moze nadodati koji detalj koji bi mi bio koristan.Imam jos blizu obitelj u Splitu, brat Ivan Rajcic je bio predsjednik Trgovackog suda u Splitu odmah nakon ostvarene nezavisnosti. Toliko gosp. Budisa ovo je samo jedan detalj o meni.
                     Unaprijed hvala i srdacan pozdrav!

  4. Luka Rađa says:

    Čuo sam da prezime Rađa iz Ogorja Dojeg ima veze s prezimeom Rajčić. Molim kmentar! Od srca p. Luka Rađa

  5. DD says:

    Poštovani gospodine Budiša,zanima me biste li mi mogli reći nešto o porijeklu moga prezimena Dragoljević.Puno hvala i srdačan pozdrav!

  6. Dominko Carev says:

    Najvjerojatnije su potomci katolickih Vlaha naseljenih pocetkom 16. stoljeca, kao i veliki dio stanovnika Zagore.
    Velika je greška nastojati rodovski povezivati prezimenjake rasute u prostoru i vremenu, pogotovo nastojeći naći zajedničkog i k tome plemenitog pretka s grbom i povijesnom težinom.
    Isto prezime ne znaci i krvnu povezanost, iako su u ovom slucaju zagorski Rajcici vjerojatno istog roda.

  7. Ivan Cicvarić, prof. says:

    Rajčići ili Rajčević izvode prezime iz imena Rajak (uobičajeno ime u srednjem vijeku posebice među Morlacima (Vlasima). Čini mi se pak da su Rajćiči/Rajčevići iz Cere i okolice ranije obitavali oko izvora Cetine (a ne u Poljicima) kako drži Budiša. Ovdje navodim podatak koji donosi K. Juran iz 1618. godine. Kristijan Juran, Morlaci u Šibeniku između Ciparskoga i Kandijskog rata (1570. – 1645.), Povijesni prilozi 49., 163-210 (2015.) (vidi str. 185 i 186) Kijevo – Glavaš) Uz Glavaš se bilježi: “1618. godine Prirad Raičević (dokumenti: 59-60, 60a, 33r). Kako se je Glavaš (po mojem istraživanju) prije Turaka zvao “grad Bistrički” to su i Rajčići/Rajčevići stekli svoje plemstvo na maču, ratujući s Turcima, ako je suditi prema grbu.

  8. Ivan Cicvarić says:

    Što se tiče roda Rajčić, čini mi se da se najstariji spomen vežu uz starohrvatsko doba 14. st. u Kijevu i Glavašu i prema navodima Jurana ‘Morlaci u Šibeniku’ bili su pravoslavne vjere. No pod pravoslavljem onoga doba treba vidjeti “popove glagoljaše” od Poljica kod Splita do Livna i Knina, pa i u većem dijelu Bosne i Hercegovine, ti svećenici nemaju veze sa srpstvom ni sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Oni su imali staroslavenski obred i svoje manastire (Dragović, Aranđelovac, Koprive (kod Obrovca) na Zrmanji, i niz drugih oko Une, Sane i na području Like. Dolaskom Dositeja Obradovića u Dalmaciju, u Dragović, Knin, Pađane, Oćestovo počinje tzv. “slavjano-sebska” indoktrinacija prvo popova glagoljaša, a zatim i posrbljavanje vjernika. Tako primjerice kvazi povjesničar Petrić nalazi oko Livna “Srbe ikavce” (a trebao je vodjeti da se radi o Bunjevcima, Hrvatima ikavcima kojima je “glagoljanje” pradjedovska tradicija. Što se vidjelo i kod “senjskih uskoka” i drugdje. Dakle, vjerojatnije je da pl. rod Rajčića potiče iz Kijeva i Glavaša gdje bila vojna posada hrvatsko-ugarskog kraljevstva, a potom i austro-ugarskog kraljevstva. Ovdje isto tako treba reći da starohrvatska Vrhrika nije bila locirana oko izvora Cetine (jer je tu bila livanjska županija i livanjski grad Bistrica (danas utvrda Glavaš), nego u današnjem selu Koljanima, tako oko lokaliteta na kojem je nađen “Koljanski plutej” i drugi artefakti starohrvatskog crkvenog namještaja i “pletera”. Taj se rod odazvao pozivu Mletačke Republike da pređu u njezino podaništvo i tada su se naselili u Ceri i okolnim potkozjačkim mjestima

  9. Rajcic says:

    Ima i pravoslavnih Rajcica tome niko ne govori od Kosova istocne Srbije sumadije,hercegovine postoji neka veza ali ili neko to ne zeli da se zna ili se to skriva.Poreklo Rajcica okolina Kragujevca a su ubili Turskog Agu porodica se raselila zbog osvete u Kumanovo sada Makedonija i Gnjilane na Kosovu i metohiji,neki su promenili prezime u Jovic

  10. Moja porodica je porijeklom Rajcic. Zadnji katolik koji je presao na islam je Juraj Rajcic. 1700.g. prelaze u Livanjsko polje, pa u Livno. Po nama se zove dio Livna, Rajcevac. Plemicka smo obitelj Firdus.

Komentirajte!

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.