Još jedna knjiga rodoslovlja starih obitelji s otoka Vira

U dosad objavljenih jedanaest knjiga, prof. Ive Bašić obradio je genealogiju 19 starih virskih rodova; preostala su još samo tri, a i to ne za dugo…

Prije punih šesnaest godina, 17. rujna 2005. na ovim je stranicama prenesen opširan članak novinara Saliha Zvizdića koji je dan prije bio objavljen u „Vjesnikovu“ prilogu „Fokus“ pod naslovom „A tko je tvoj predak?“ . Povod je bio tog ljeta održan osnivački skup našeg rodoslovnog društva. U tom je članku, koji je i danas dostupan kroz našu tražilicu, naveden i niz genealoških istraživanja do tada objavljenih u Hrvatskoj.

Ive Bašić je nakon studija strojarstva u Rijeci radio kao profesor mehaničke tehnologije, kasnije i direktor Školskog centra „Franje Pavičića“ u Ogulinu, da bi zatim u dva mandata bio direktor Školskog centra za pomorstvo i ribarstvo u Zadru. Radio je i u Republičkom SIZ-u usmjerenog obrazovanja u pomorstvu, a od 1991. u Tehničkom školskom centru u Zadru i njegovim sadašnjim sljednicama, Strukovnoj školi Vice Vlatkovića i Tehničkoj školi Zadar. Za uspjehe u radu promoviran je u zvanje profesora mentora, a potom dvaput i profesora savjetnika. Rodoslovnim se istraživanjima intenzivnije bavi od 1972. godine.

Ive Bašić je nakon studija strojarstva u Rijeci radio kao profesor mehaničke tehnologije, kasnije i direktor Školskog centra „Franje Pavičića“ u Ogulinu, da bi zatim u dva mandata bio direktor Školskog centra za pomorstvo i ribarstvo u Zadru. Radio je i u Republičkom SIZ-u usmjerenog obrazovanja u pomorstvu, a od 1991. u Tehničkom školskom centru u Zadru i njegovim sadašnjim sljednicama, Strukovnoj školi Vice Vlatkovića i Tehničkoj školi Zadar. Za uspjehe u radu promoviran je u zvanje profesora mentora, a potom dvaput i profesora savjetnika. Rodoslovnim se istraživanjima intenzivnije bavi od 1972. godine.

Na jednom je mjestu Zvizdić napisao i da se u toj aktivnošću posebno ističe Ive Bašić, koji istražuje rodoslovlja obitelji otoka Vira i koji je 1997. objavio „Rodoslovlje Bašića iz Vira“ (2007. izišlo je i novo, dopunjeno izdanje, op. a.), da bi samo godinu kasnije objavio i „Rodoslovlje Žepina iz Vira“, a ubrzo zatim i „Rodoslovlje Liverića iz Vira“ (1999.).

U međuvremenu je popis Bašićevih rodoslovnih knjiga o povijesti starih virskih rodova i obitelji još porastao: slijedile su knjige „Vir – povijest mog otoka“ (2001., koja je 2005. također dobila drugo, dopunjeno izdanje), „Rodoslovlje Vučetića iz Vira“ (2004.), „Rodoslovlje Kapovića iz Vira“ (2006.), „Rodoslovlje Radovića, Ćepula i Lavića iz Vira“ (2010.), „Rodoslovlje Budija iz Vira“ (2010.), „Rodoslovlje Kerinih porijeklom iz Vira“ (2012.), te „Rodoslovlje Buškulića, Jurčevića i Glavana iz Vira“ (2014.).

Uoči ovog je ljeta (riječ je o 2021. godini) svjetlo dana ugledala i najnovija knjiga u tom Bašićevu nizu, naslovljena „Rodoslovlje Olića i Grlića, Matešića i Orlića iz Vira“ te je ona i neposredni povod ovog napisa. Ne samo zato što takav istraživački napor svakako zaslužuje biti istaknut na našim stranicama, nego i zato što je zbog COVID-19 pandemije objavljena u sasvim drukčijim okolnostima od prethodnih.

Ta mu je knjiga, kako mi je rekao sam g. Bašić za nedavnog susreta u Zadru, bila na neki način najteža: odnosi između pojedinih dijelova obitelji koje je obrađivao bili su – a uglavnom je riječ o prilično starim zavadama zbog zemlje i ostavštine – poprilično komplicirani. Njihovo se međusobno nepovjerenje u takvim situacijama nerijetko prenosilo i na njega kao rodoslovca, pa je vrlo teško bilo prikupiti informacije i dobiti dokumente i fotografije vrijedne objavljivanja.

Dodatni je problem bio što su Olići, iako ih još ima na Viru, najvećim dijelom raseljeni: u Australiji ih je 115, a u SAD-u, uljučujući i Orliće, šezdesetak. Bašić je uspio neke od njihovih dijelova međusobno čak i izmiriti, pa nije nikakvo čudo da su – uoči objavljivanja knjige – mnogi od tih iseljenika iskazali želju da kada na ljeto dođu u Hrvatsku – i za njih priredi promociju te knjige.

Jedno od obiteljskih stabala na A0 plakatnom formatu kojima je prof. Bašić pratio svoje prezentacije

Jedno od obiteljskih stabala na A0 plakatnom formatu kojima je prof. Bašić pratio svoje prezentacije

Na žalost COVID-19 pandemija taj je projekt uvelike zakomplicirala: s jedne strane mnogi od zainteresiranih nisu mogli doputovati, a s druge je porast broja zaraženih na području Zadarske županije ograničio javna okupljanja pa tu promociju najnovije Bašićeve rodoslovne knjige, koja bi – kao i svaki put dosad izazvala velik interes na otoku – nije bilo moguće organizirati.

G. Bašić stoga je ono što bi inače izrekao u uvodnom izlaganju – tj. zahvalu svima koji su pomogli u prikupljanju materijala i u tiskanju knjige – objavio u svojevrsnoj okružnici koju je dostavio svakom ponaosob.

Kao i svaka dosadašnja Bašićeva knjiga i ova je posljednja bogato ilustrirana fotografijama i dokumentima koji ocrtavaju kakav je bio život na otoku prije nego je posljednjih desetljeća došlo do masovne izgradnje kuća za odmor, od kojih su se mnoge pretvorile u mjesto stalnog nastana njihovih vlasnika, tako da se stanovništvo Vira uvelike promijenilo. Posebno su u tim izdanjima vrijedna i od svih koji su ih imali prilike vidjeti hvaljena prekrasno kompjuterski izrađena obiteljska stabla (vidi sliku u prilogu), koja je na ranijim prezentacijama zainteresiranima prikazivao i na velikom, plakatnom formatu.

U međuvremenu je Ive Bašić gotovo dovršio i sljedeću, on kaže i posljednju, u tom nizu, a u kojoj će biti obrađeni rodoslovi Subotića, Gržeta i Peruza, čime će bi popis starih virskih rodova biti definitivno iscrpljen, a time zaključeno i njegovo životno djelo.

Osam od dosadašnjih jedanaest Bašićevih knjiga s rodoslovima starih virskih rodova i obitelji. One tri kojih na ovoj slici nema mogu se naći još samo u bibliotekama ili obiteljskim knjižnicama

Osam od dosadašnjih jedanaest Bašićevih knjiga s rodoslovima starih virskih rodova i obitelji. One tri kojih na ovoj slici nema mogu se naći još samo u bibliotekama ili obiteljskim knjižnicama

Izvor fotografije s naslovnice: https://www.otok-vir.info/tekstovi-i-clanci/rodoslovlje-radovica-05082010.html

Vladimir Matek

Od 2009. do 2013. bio je hrvatski veleposlanik u Stockholmu, a prije toga pri OESS-u i međunarodnim organizacijama u Beču (2002. – 2008.) te pri Vijeću Europe u Strasbourgu (1996. – 2000.). Prije ulaska u diplomaciju radio je – iako je diplomirao medicinu - kao vanjskopolitički novinar u „Večernjem listu“, a bio je i dopisnik „Vjesnika“ iz Pariza. Od umirovljenja potkraj 2013. godine istražuje obiteljsku povijest.

Možda vam se svidi

Komentirajte!

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.